Benkovac

BENKOVAC 

Benkovac je hrvatski gradić i središnja župa Ravnih Kotara. Od 1743. g. je samostalna kapelanija i nakon stotinu godina bi proglašen župom – 1840. godine. Župni je zaštitnik sv. Ante Padovanski. Središtem dekanata posta 1869. i pripada mu deset župa. Važno je cestovno križište i željeznička postaja na pruzi Zadar, Knin, Zagreb. Opkoljen je plodnim poljoprivrednim naseljima: Polača, Nadin, Vrana, Koriat, Perušić… Prije domovinskog rata općinsko je središte sa 4000 stanovnika.

Mjesto je dobilo ime po uglednim velmožama Benkovićima koji se spominju već krajem 15. st. Oni sagradiše kaštel Benković, ogradiše ga visokim zidom i kulama. S istočne, vanjske strane podigoše crkvicu. S vremenom se oko brežuljka s kaštelom razvilo naselje koje dobi ime Benkovac. Do 1743. godine otalo je u sastavu župe Perušić.

Početkom 16. st. osvajaju naše Kotare Osmanlije koji staru benkovačku utvrdu pretvaraju u svoj kaštel. Benkovac se oslobodio Turaka 1647. god. Na njegovu povijesnu kaštelu podigla je obitelj Borinović (Borić) crkvicu sv. Ante, tvrdi Bianchi, a ninski biskup je proglasi 14. 6. 1743. crkvom samostalne kapelanije benkovačke. I otad ona služi kao župna crkva sve do 1865. kad je u središtu Benkovca podignuta nova crkva u čast Male Gospe, Rođenja Bl. Dj. Marije.

Posvećena je 8. rujna 1865. a obnovljena 1962. g. Nju sa zvonikom do temelja porušiše krajem 1992. godine srpsko-četničke paravojne formacije za vrijeme nedavne okupacije. Potom su agresori buldožerima teren izravnali, očistili te posadili stabla i travu s nakanom da u Benkovcu izbrišu svaki trag njegova vjekovnog katoličanstva i hrvatstva. Kad se u Zadru dočulo za taj neshvatljiv i suludi zločin, Nadbiskupski je ordinarijat uputio protestno pismo vrhovnom zapovjedniku UNPROFOR-a Satishu Nambiaru. (U pobočnoj se lađi crkve čuvala Gospina slika, poklon pape Pija IX.nadbiskupu zadarskom).

U srednjovjekovnoj hrvatskoj državi Benkovac i okolica bijahu gusto naseljeni pa ostaviše vrijednih povijesnih spomenika. Spomenimo samo Šopot, selo u okolici Benkovca, u kojem su 1928. godine pronađeni temelji starohrvatske crkve glasovit natpis s imenom kneza Branimira.

Krajem 17. st., naklonošću Venecije, tisućljetna hrvatska područja Ravnih Kotara i Bukovice naseljavaju pravoslavni Vlasi. Kasnije, posebno za prve, karađorđevske Jugoslavije kao i nakon 2. svj. rata za vladanja komunističkog režima, prodire u naše Kotare srpski živalj koji s vremenom postaje većinskim stanovništvom. Tako je prema popisu pučanstva iz 1991. g. u benkovačkoj općini živjelo oko 14000 Hrvata i 19000 Srba. Početkom nedavnog domovinskog rata, nakon srbočetničkih barikada i “balvan – revolucije”, u kolovozu 1990. Srbi progone hrvatsko pučanstvo i ono je prisiljeno napuštati pradjedovska ognjišta. S njima bježi i župnik don Ivan Mustać koji je slavio u Benkovcu misu posljednji put 6. rujna 1991. godine. Tek poslije uspješne hrvatske Oluje, 5. kolovoza 1995. godine, Benkovac je oslobođen četničke okupacije. I već krajem rujna nadbiskup Marijan Oblak slavi prvu misu u oslobodenom Benkovcu na mjestu porušene župne crkve. U svojoj homiliji Nadbiskup je naglasio da ćemo na neprijateljsku mržnju odgovoriti radikalnom ljubavlju i molitvom za one koji “ne znaju što čine”.

Župna kuća, nedavno temeljito obnovljena, podignuta je 1863. godine, a župne se matice vode od 1858. godine.

Župni ured Benkovac,  Trg kardinala Alojzija Stepinca 14, 23420 Benkovac; tel/faks: 681-433

Župnik: Don Anđelko BULJAT, mob. 098-981-6873

1. Benkovačka zvona

“Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja,

zvonila su za živote i za zadnja putovanja…”

Uz Gospinu župnu crkvu bio je dograđen veoma prikladan četverokutni kameni zvonik s kojega se oglašavahu četiri skladna zvona.

1. Na sjevernoj strani javljalo se najveće zvono, promjera 64 cm, sa sljedećim natpisima: UZNESENJE B. D. MARIJE. S druge strane: SV. JOSIPE, MOLI ZA NAS. BENKOVAC. Iznad prvog natpisa urezbaren je lik Marije na nebo uznesene, apoviše drugoga lik sv. Josipa s Djetićem u naručju. Pri dnu zvona isticao se natpis na staroslavenskom: POJU BOGU MOJEMU DONDEŽE BUDU (Pjevat ću Bogu svojemu dok me bude). Ispod je u ovalnom okviru natpis ljevaonice: LJEVAONICA ZVONA – SPLIT, 1921. JAKOV CUKROV. Čitavo je zvono ukrašeno s mnogo cvijeća, lišća, anđela..

2. S druge strane visjelo je nešto manje zvono, promjera 59 cm. I na njemu je unaokolo stajao poduži starohrvatski natpis: S. S. PETRE I PAVLE, MOLITE ZA NAS PRA- VOVIRNE I ZA OBRAĆENJE GRIŠNIKOv. Iznad natpisa urezani su likovi apostolskih prvaka i ime župe: BENKOVAC. Još su ispod stajali natpisi: SVAKI DUH DA HVALI GOSPODA! S druge strane: S. S. KIRILE I METODE, MOLITE ZA NAS SLAVENE! Na svim stranama vidi se dosta ukrasa i pri dnu u medaljonu naziv firme: LJEVAONICA ZVONA – SPLIT 1921. JAKOV CUKROV.

3. Treće zvono, zapadno, nešto je manjeg promjera 50 cm, s dosta ukrasa na i donjem rubu. U četiri retka su sljedeći natpisi, veoma u nas, posebno u Južnoj gornjem ugravlram uobičajeni Hrvatskoj: – IN TE DOMINE SPERA VI, NON CONFUNDAR IN AETERNUM – A FULGORE ET TEMPESTATE LIBERA NOS DOMINE – SaLI DEO HONOR ET GLORIA – OPERA DI GIROLAMO COLBACHINI – SPALATO – 1866. (naziv ljevaonice).

Između medaljona utisnuti su likovi: Raspeti, sv. Petar s ključevima, sv. Nikola, biskup, i lik Bezgrešne.

4. Na istočnoj strani glasilo se još manje zvono, promjera 43 cm. U medaljonu je utisnut naziv firme, ljevaonice: PREMIATA FONDERIA DI F – CO LAPAGNA IN TRIESTE – 1905. I to zvono ima nekoliko stiliziranih ukrasa između ugraviranih likova: Majka Žalosna, Isus na križu i pobožne žene ispod Raspetoga.

Nekoliko statis1ičkih podataka

Prema šematizmima donosim nekoliko statističkih podataka benkovačke župe.

1840. godine Benkovac sa Kulom Atlagić imao je 130 duša. Župnik – don Ivan Glasnović.

1851. Benkovac ima 21 obitelj i 85 duša.

1856. s Kulom Atlagić, Šopotom i Podlugom Benkovac ima 308 duša. Župnik je don Šime Mihić, vicedekan, iz Sali.

1868. spominje se crkva Rođenja BDM, sagrađena 1864. Broj vjernika 254.

1873. Benkovac ima 293 vjernika. Župnik don Ivan Motušić, iz Silbe.

1887. ima 316 duša, a župnik je don Roko Počina, iz Ista. Te godine Pridraga ima 688 duša, Kruševo 1196, Jasenice 852, Medviđa 958, Popović 418, Ervenik 533, Kistanje 80 duša.

1890. god. – 360 duša. Župnik i dekan don Vinko Selem.

1898. je u župi 375 osoba a u dekanatu benkovačkom 6138. Dekan i župnik don Božo Čavlov, iz Dohropoljane na Pašmanu.

1908. god. živi u Benkovcu 375 osoba u 92 domaćinstva.

1928. – 304 osobe i 120 obitelji. Župnik je don Jerko Juravić, iz Ždrelca.

1939. godine – 432 osobe. Župnik je don Jerko Juravić a dekan don Frane Ivanković, župnik Nunića.

1974. preko l000 duša. Župnik i dekan don Šime Torbarina od 1942. do 1990. kad preminu. Popularni “Gospodar”, živ;1 legenda naših Kotara i Bukovice Preko pedeset godina pastorizirao je teški i kršni benkovačko-bukovački kraj.

1991. župa Benkovac sa Šopotom, Podlugom i Kulom Atlagić ima 1444 Hrvata.

******

U Benkovačkom ljetopisu (br. 3/1994.) možemo pročitati ovu Bajku o Bukovici:

“Bijaše to davno, davno prije vremena Velikog Rata, kada je ZVONO još stajalo na svome mjestu i ispunjavalo svoju svrhu.

Nedjeljom je ono zazivalo puk na molitvu, a za olujnih dana, kada je na škrtim poljima snivao tajanstveni plod zemlje bukovačke, ono je razgonilo olujne oblake. Zvuk toga zvona određuje vrijeme svakoga od nas. U času smrti je njegova nevina pjesma pratila duše na putu k plemenitom licu Boga…

Zlotvor je u jeku Velikog Rata ukrao Zvono i, kažu, pretopio ga ili prodao za nekoliko boca rakije…

Zato danas nad tim krajem ne zvone zvona, ali zvoni kletva bukovačkih majki…” (Ivica Kamher, iz povijesti ukradenog Zvona).

Kao kršćani poželimo da se ta kletva preokrene u plemenito opraštanje svima zlotvorima, u molitvu za njihovo obraćenje na putu pomirenja, hratske suradnje i suživota. Posebno, da što prije prozvone nov;1 hukovačka zvona te pozovu narod svoj na razgovor sa Svevišnjim.

---

[1] Rozario Šutrin, Zvona porušenih crkava, Benkovac, u. Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLI. Br.7-8/1996. str. 195-197.