Sv. Stošija (Katedrala)

ZADAR – SV. STOŠIJA – župa sv. Stošije, mučenice, ustanovljena još u 4. st.

Župni ured Sv. Stošije, Trg Sv. Stošije 2,  23000 ZADAR, tel./faks: (023) 251-708; e-mail: zup.stosija@zd.t-com.hr,  grad Zadar.

Župnik: Don Josip Radoica Pinčić, tel. 251-708, mob. 091-161-2952

Pastoralni suradnik: ing. Branimir Buturić

Matične knjige vode se od 1560.

Škola: Nadbiskupska klasična gimnazija.

Crkvene ustanove:  Nadbiskupski ordinarijat – Zadar; Nadbiskupsko sjemenište “Zmajević” Svećenički dom “Zmajević”

Samostani: Franjevački samostan sv. Frane.

Samostan benediktinki sv. Marije.

Stn.: 5500

 Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije) m., ujedno je i župna crkva. Današnja katedrala je trobrodna romanička građevina, sagrađena u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Početci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, već tamo u 4. ili 5. st. Prvi po imenu poznati zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju sabora: u Akvileji 381. i u Milanu 390. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat početkom 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice Stošije, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostatci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat, i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi. U studenome 1202. grad Zadar  osvojili su Mlečani uz pomoć vitezova IV.  križarske vojne. Tada je teško stradala i katedrala. Obnova katedrale trajala je čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324.

Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Središnja je lađa tri puta šira od sporednih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima, koji se naizmjenice redaju. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi kripta iz 12. st. U prezbiteriju nalaze se korska sjedala izrađena u stilu cvjetne gotike (izradio Matej Morozan, 1418.-1450.), nad glavnim oltarom je gotički ciborij iz 1322., a iza njega kameno prijestolje – katedra – za nadbiskupa. Na sjevernom je zidu mramorni oltar sv. Dominika sa slikom sveca, prenesen iz istoimene crkve; dalji oltar posvećen je dušama čistilišta, izgradio ga mletački kamenoklesar G. Onega 1808.; oltarna slika je od Jakova Palme Mlađeg; na kraju lađe mramorni oltar s mramornim oplatom lika Srca Isusova; u apsidi je mramorni sarkofag relikvija sv. Stošije iz 9. st., tu su i ostatci fresaka. U južnoj lađi je mramorni oltar za relikvije; slijedi oltar sv. Sakramenta, djelo kipara A. Vivianija iz godine 1718., vrlo bogato ukrašen stupovima i kipovima, nad svetohraništem Bogorodica s mrtvim Kristom u krilu, sa strana Mojsije i Ilija,  na krilima veći kipovi četvorice evanđelista, niže likovi kreposti i na antipediju Janje Božje; južna lađa završava apsidom na kojoj također ima ostataka fresaka. Nad bočnim lađama nalazi se matronej. Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik, koji se mogu datirati u prvu polovicu 5. st. Šesterolisna krstionica, koja se naslanja na južni bok katedrale, porušena je do temelja od avionskih bomba 16. 12. 1943. Potječe iz 6. st. Faksimilno je obnovljena 1989. Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Na rubovima pročelja ugrađeni su na lijevom lav, a na desnom bik, simboli evanđelista Marka i Luke. Glavni portal ima u luneti gotički reljef Bogorodice s Djetetom, desno je sv. Stošija, a lijevo sv. Krševan. Uz bogato izrađen portal ugrađene su figure četvorice apostola izrađene u grubom reljefu. Lijevi portal u luneti ima mistično janje, a na konzolama uz lukove figure Navještenja: anđeo i Marija, koji su stariji od portala. U luneti desnog portala samo je mistično janje.

Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452.; gornje katove gradio je 1892. prema tipu zvonika u Rabu, T. G. Jackson.

Ostale crkve na području župe sv. Stošije

Sv. Krševana m., zaštitnika grada Zadra. Romanička crkva nedaleko od katedrale, podignuta na mjestu rimskog emporija; pripadala je muškomu benediktinskom samostanu. Prema tradiciji, u 6. st. nalazila se na tom mjestu crkvica sa samostanom eremita sv. Antuna, umjesto nje je u 10. st. podignuta benediktinska crkva sv. Krševana, potpuno pregrađena i povećana 1175. Antički stupovi i pilastri dijele baziliku na tri lađe. U povišenoj centralnoj apsidi diže se barokni oltar iz 1717. s kipovima zadarskih svetaca: sv. Šimuna, sv. Krševana, sv. Stošije i sv. Zoilo, a djelo su mletačkoga kipara Alvisea Tagliapietra. Ovaj je oltar nastao kao ostvarenje zavjeta grada Zadra protiv kuge učinjenog godine 1632. Na poleđini oltara ugrađen je reljef Bogorodice s Djetetom. Na sjevernom zidu vide se ostatci freske s kompozicijom Kristova rođenja te ostatci likova svetaca, kao i u obje apside. Na sjevernom su zidu  mramorni oltari Majke Božje s drvenim kipovima Gospe Žalosne i Gospe Lurdske, a na južnom zidu također mramorni oltari sa slikama sv. Zoila i sv. Obitelji. Do crkve se nalaze ostatci srednjovjekovnoga benediktinskog samostana koji je u 19. st. bio sasvim pregrađen, a u II. svjetskom ratu porušen. Zvonik se počeo graditi 1485., a do današnje visine izgrađen je1546. Nije nikad dovršen.

Sv. Donata b, (Sv. Trojstva). Tik do sakristije katedrale, na pločniku Forum, najmonumentalnija građevina našega srednjeg vijeka. Nazvana po biskupu Donatu iz 9. st. koji ju je po predaji dao sagraditi. Bila je posvećena Sv. Trojstvu, a kasnije je prozvana Sv. Donat. Prvi se put spominje sredinom 10. st. u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Ima kružni tlocrt: tri apside i na katu galeriju – matronej. U njezine zidove ugrađeni su mnogi antički fragmenti. Manje kasnije pregradnje bile su uglavnom nakon 1732. Pri restauraciji 1971. otvorene su u visini matroneja na jugozapadnoj strani (ranije zazidane bifore).

Gospe “od Kaštela” (od Zdravlja). Na kraju ulice Jurja Bijankinija, usred parka koji je nastao na mjestu brisanog prostora kaštela. Sagrađena je godine 1528. kao čista rotonda na mjestu prastare kapelice. Godine 1703. produžena je naprijed jednobrodnim prostorom, a sa sjeverozapadne strane dodan je 1705. zvonik s krovom u obliku lukovice. Kupola crkve je kasnije povišena. U crkvi se čuvala iznad glavnog oltara slika Gospe od Kaštela (Zdravlja) iz 1447. koju je naslikao Blaž Zadranin. Slika je sada u SICU, a u crkvi je njezina vjerna kopija. U II. svjetskom ratu porušena je prednja dogradnja, dok je okruglo svetište, iza vrata od kovanog željeza s grbom nadbiskupa Vicka Zmajevića, ostalo sačuvano. Unutrašnjost svetišta ukrašena je oltarom sa svetohraništem u kasno baroknom stilu. Srušeni dograđeni dio obnovljen je 1990., te je crkva prema sačuvanim nacrtima opet dobila nekadašnji vanjski izgled.

 Sv. Franje Asiškog przn. Crkva samostana franjevaca Male braće, gotovo na kraju zapadnog dijela poluotoka, najstarija dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu. Bila je posvećena već 1280. Restaurirana 1951. Crkva predstavlja tip redovničke crkve koju su upotrebljavali franjevci i dominikanci u srednjem vijeku. Jednobrodni prostor s malo podignutim svetištem. Glavni oltar je masivan, s visokim svetohraništem, slikom Gospe od Karmela i kamenim kipovima sa strane koji predstavljaju sv. Jerolima i sv. Antuna. Oltar je nastao 1672. Iza oltara nalazi se nekadašnje svetište u kojemu su korska sjedala izrađena u stilu cvjetne gotike godine 1394. U crkvi je još pet oltara: kameni prema puku, sv. Ante sa slikom sveca, sv. Jerolima (zaštitnika Provincije) i sv. Diega sa slikom sveca, sv. Frane sa slikom, Srca Isusova s kipom (gipsani); u kapeli lijevo od ulaza su oltari Bezgrešnog začeća sa srebrenim reljefom Bogorodice i Gospe od Karmela s gipsanim kipom. Svi su oltari mramorni. U sakristiji sv. Frane je 1358. potpisan mir, tada se Venecija odriče svih svojih posjeda od polovice Kvarnera do Drača. Uz sakristiju je bogata pinakoteka i kapelica sv. Ante s kipom sveca na oltaru. S crkvom je povezan klaustar i samostan.

 Sv. Marije. Na istočnoj strani nekadašnjeg foruma, crkva istoimenog samostana benediktinki, sto ga je godine 1066. osnovala ili obnovila zadarska patricijka Čika, polusestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Čika je dobila na upotrebu crkvicu sv. Marije (ante portam Bellatae), porušila je i sagradila novu trobrodnu crkvu koja je bila posvećena god. 1091. Početkom 12. st. dograđeni su zvonik i kapitul sredstvima hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana. Vanjski i unutrašnji izgled dorađivani su 1507.-1536. i 1744. Crkva i samostan  teško su stradali u II. svjetskom ratu, obnovljeni su nakon oslobođenja. Glavni oltar – mramorni sa slikom Propeća i carice Jelene i svetohranište; kraj oltara su dva mramorna anđela; drveni oltar prema puku; mramorni oltar s drvenim gotičkim kipom Pietà; mramorni oltar za relikvije; na ulazu velika kamena škropionica; drveni kipovi sv. Benedikta i sv. Skolastike. Na zvoniku dva zvona. Crkva je konačno obnovljena 1980. Na crkvu se nadovezuje samostan, jedan od najodličnijih benediktinskih samostana u Hrvatskoj, čije su koludrice sačuvale najvrjednije dokumente starije hrvatske povijesti te u tijeku razaranja II. svjetskog rata i zlato i srebro – crkvene umjetnine Zadra, čije su sada čuvarice u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) koja je u sklopu njihova samostana.

Kapelan: O. Božo Bugarija, TOR (od 26. 8. 2002.)

 Na prostoru koji obuhvaća župa sv. Stošije, u tijeku proteklih stoljeća, bile su još sljedeće crkve:

 Sv. Nikole b. Crkva nekadašnjeg istoimenog ženskog samostana  na zapadnom dijelu grada, kod crkve sv. Frane. Izgrađena u gotičko-baroknom stilu 13./14. st. Crkva i samostan su za francuske okupacije početkom 19. stoljeća pretvoreni u vojarnu. Crkva je i sada prepoznatljiva. Sačuvan je i zvonik.

 Sv. Nediljice. Crkvica potječe iz 11. st. Bila je trobrodna bazilika manjih dimenzija, kvadratnog oblika s četvrtastom apsidom. Pluteji sv. Nediljice (u srednjem vijeku nazivan “S Iohannes de Pusterla”) veoma su poznati spomenici naše skulpture sa scenama iz Kristova djetinjstva i mladosti: navještenje, vizitacija, Kristovo rođenje, i poklon mudraca na jednom pluteju, a pokolj nevine djece, bijeg u Egipat i dio krštenja na drugom. Crkva je rekonstruirana u prostorijama SICU.

 Sv. Marije “de Pusterla” – Stomorica. Temelji ove šesterolisne crkve otkopani su i konzervirani malo podalje od hotela «Zagreb», a ona je vrlo zanimljiv spomenik naše arhitekture ranoga srednjeg vijeka. Od šest apsida sagrađeno je pet, a mjesto šeste  nalazi se ulazni krak koji je bio vjerojatno podnožje zvonika. Početkom 16. st. Srušena je i zasuta da posluži fortifikacijama. Godine 1880. slučajno je pronađena, a zatim arheološki istražena te ponovno zasuta, a 1966. otkopana i konzervirana.

 Sv. Tome ap. (kasnije nazvana sv. Silvestra pa sv. Križa). Starokršćanska trobrodna bazilika, nalazila se je kod crkve sv. Krševana. Pregrađivana je 1340. Godine 1822. ta je crkva porušena da se izgradi školska zgrada. Rušenjem te zgrade 1969. pronađeni su dijelovi južnog zida crkve, sada vidljiva u prizemlju nove poslovne zgrade, paralelno sa sv. Krševanom.

 Sv. Andrije i sv. Petra Starog. U neposrednoj blizini tržnice nalaze se dvije povezane crkvice i to jednobrodna sv. Andrije s freskama iz 12. st. a iza njezine apside dvobrodna crkva sv. Petar Stari, sagrađena u ranomu srednjem vijeku, u dva navrata, i naslonjena na apsidu sv. Andrije. Te dvije povezane crkvice sada služe kao izložbeni prostor.

 Sv. Marcele dj. Do fasade sv. Andrije, koja je nešto uvučena od linije ulice, ostala je samo fasada crkve s karakteristikama renesanse s početka 16. st.

 Sv. Marije Velike. S istočne strane tržnice vide se samo ostatci crkve. Ona se spominje u 12. st. Sredinom 13. st. u njoj je bilo smješteno tijelo sv. Šimuna te je bila sagrađena i kapela za sveca i zvonik. Crkva je srušena 1570., kad su proširene zidine. Ostala je samo kapela sv. Roka u kojoj je sada prodavaonica te dio fasade crkve sv. Šimuna koja se počela graditi 1600., ali nikad nije dovršena.

 Sv. Lovre m. Na Narodnom trgu, iza poslovnice “Kvarner-expressa” napola porušena crkvica. Sagrađena je u 11. st. na mjestu starije crkve. Iako malih dimenzija, bila je bogato arhitektonski raščlanjena s kupolom, sada porušenom, i dva križna svoda. Sa zapadne strane uzdizao se zvonik.