Lukoran

LUKORAN – župa sv. Lovre, mučenika, prvi se put spominje 1075,

Selo na sjeveroistočnoj obali otoka Ugljana, sastoji se od Velikog Lukorana, uz istoimenu uvalu, i Malog Lukorana, uz uvalu Sutomišćicu. Iz rimskog doba potječu ostatci arhitekture i grobova na nekoliko mjesta u selu. Hrvatsko naselje spominje se u dokumentima iz 11. st. (Lucoran, Lukorano, Luko). U srednjem vijeku Lukoran je bio u posjedu benediktinaca sv. Krševana u Zadru. Ispod Zmorašnjeg Lukorana ostatci su gotičke crkve i zgrade; sagradili su ih, po predaji, egipatski monasi u 14. st. U zaseoku Mali Lukoran su ostatci ljetnikovca zadarske obitelji De Ponte iz 17. st.; tu je po predaji, pjesnik Petar Preradović spjevao pjesmu “Zora puca”, tiskanu u prvom broju časopisa “Zora dalmatinska”  1844. Do 15. st. u sastavu Lukorana nalazilo se i susjedno naselje Sutomišćica.

Župni ured: 23274 LUKORAN, općina Preko.

Župnik: fra Mario Akrap, OFM Conv (Kali), tel. 281-450.

Matice od 1823.

Škola: područna osnovna škola.

Stn.:  492

Župna crkva sv. Lovre m. Podignuta je 1877. nedaleko od starije i blizu župne kuće. Posvetio ju je 8. rujna 1878. nadbiskup Petar Dujam Maupas na čast sv. Lovre. Crkva je jednobrodna građevina sa sakristijom, tri mramorna oltara: glavni oltar sa svetohraništem i slikom, sv. Nikole s drvenim kipom, sv. Ante Padovanskog s drvenim kipom; u crkvi su još kipovi Srca Isusova i Srca Marijina i sv. Lovre; drveni oltar prema puku; zvonik-preslica s dva zvona. Posebno se ističe vrlo impresivno pročelje.

 Sv. Lovre m. Stara župna crkva, spominje se u dokumentima 1068. Više je puta citirana u buli pape Inocenta III. iz 1195. Glavni oltar bio je posvećen sv. Lovri, a imao je svetohranište i bratovštinu sv. Sakramenta i još tri oltara: Bezgrješne, Tijela Kristova i sv. Krunice. Budući da se nalazila u ruševnom stanju, napuštena je 1860. Obnovio ju je don Šime Sturnela 2000.

 Presvetog Trojstva. Crkvica iz 1561.

 Sv. Ante Padovanskoga. Ostatci kapelice iz 1716., koja je pripadala zadarskoj obitelji Salghetti.

 Župna kuća podignuta 1840.