Kali

KALI – župa sv. Lovre, mučenika. Prvi se put spominje 1300.

Selo u jugoistočnom dijelu otoka Ugljana. Mjesto se prvi put spominje 1300. i ponovno 1349. Kaljani se bave ribolovom, pomorstvom, uzgojem maslina i obradom zemlje. Od 1623. Kali su samostalna župa, prije bila ovisna o župi Kukljici. Mjesto je dobilo ime po keltskoj riječi Cale – luka, jer je “između Kali i otočića Ošljaka odlično sidrište” (A. R. Filipi). Ne može se prihvatiti mišljenje prof. P. Skoka da su Kale plural od imenice kal – blato jer u Kalima i okolici nema nigdje blata.

Sačuvano osam glagoljskih kodeksa. Među njima i Libar godov, jedan od najstarijih na našim otocima. Kali su dale 82 glagoljaša. U ovoj je župi glagoljica ostala u najdužoj uporabi u crkvenim knjigama (do 1873.). Glagoljski natpisi sačuvani su na dvije grobne ploče i na posudicama za sveta ulja. U knjizi dr. Jerka Bezića “Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području”, Zadar, 1973., nalazi se cjelovita notna transkripcija Glagoljaške pučke pjevane mise, snimljene u Kalima 10. 8. 1963. g. U crkvi se i danas prigodimice pjeva na tom starom  napjevu.

Godine 2001. župa je izdala nosač zvuka (CD) “Kualjska muka (glagoljanje)” na kojem se nalaze stari glagoljaški napjevi i poezija na domaćoj čakavštini.  Prigodni župni list (sada u okviru Matice hrvatske – Kali) “Kualjski lumin”, s vrijednim kulturnim prilozima izlazi od Božića 1992. U mjestu djeluje i bogato opremljena knjižnica (oko 15.000 svezaka), utemeljena 1983.

Matice vode krštenih od 1643., vjenčanih od 1623., umrlih od 1838. Stanovnika godine 1974. – 2650.

Škola: područna osnovna škola.

Stn.: 1731

Župni ured Sv. Lovre, Don Ivana Barulića 4, 23272 KALI; tel/fax: (023) 281-450, općina Kali.

Župnik: mr. don Josip Radić.

Župna crkva sv. Lovre m. Prvi se put spominje godine 1300. u jednoj oporuci u kojoj se spominje posjed na području crkve sv. Lovre u Kalima. Neki veći zahvat učinjen je na crkvi godine 1392., kada se zadarski graditelj Grgur Bilišić obvezao zastupnicima crkve sv. Lovre u Kalima da će je pokriti, osigurati potrebnu građu i druge pojedinosti. Godine 1404. spominje se kao građevina skromnih dimenzija. Današnja je crkva na temeljima starije utemeljena pa “prenovljena” 1698. brigom župnika Mateja Longina (natpis nad istočnim vratima). Posvećena je 1711. (natpis nad zapadnim vratima) a ponovno ju je posvetio 1777. nadbiskup Ivan Carsana. Renovirana je 1923. i 1994. Crkva je jednobrodna barokna građevina sa sakristijom i pet mramornih oltara. Glavni oltar sa svetohraništem i palom: sv. Lovre, pokraj njega je lik u liturgijskoj odjeći, a iznad njega je Gospa Karmelska; uz glavni oltar u nišama kipovi Srca Isusova i Srca Marijina; pobočni oltari: Raspeti, Gospa, sv. Ivan, žene i satnik; Presvetog Trojstva – pala: Presveto Trojstvo, sv. Ante Padovanski, sv. Mihovil i molitelji; Gospe od Sedam Žalosti – pala; u niši drveni kip sv. Lovre; oltar prema puku i ambon umjetničke izrade – kovina i drvo; dvije umjetnički vrijedne kamenice za blagoslovljenu vodu kraj pokrajnjih vrata. Za posljednje obnove postavljena i spomen-ploča pisana glagoljicom.

Zvonik od tesanog kamena, veoma lijep. Podigao ga je 1892. župnik don Srećko Bakija. Ima tri zvona i sat.

Groblje, prije oko župne crkve. Odnedavno novo.

 Sv. Pelegrina m. Potječe iz 14. st., a u današnjem obliku iz 1605. Nalazi se izvan mjesta. Sačuvala je znakove starine, npr. prozor u apsidi ima gotski stil. U crkvi je kameni oltar prema puku. Ima zvonik-preslicu s jednim zvonom. Slika sv. Pelegrina čuva se u župnoj kući.

 Sv. Mihovila ark. Na novom groblju, građevinski je dovršena, a umjetnički nedorađena.

 Župni dom iz sredine 19. st., blizu župne crkve.