TKON

Župni ured Sv. Tome, 23212 Tkon; tel. 285-327.

Župnik: don Ivan Rončević, mob. 091-539-2472

Mjesto Tkon je župa sv. Tome, apostola. To je najstarije mjesto na otoku Pašmanu. Smjestila na krajnjem sjeveroistočnom dijelu otoka, nasuprot Biogradu. Stanovici se pretežno bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom. Potječe iz prapovijesti, 1. st. prije Krista – otok spominje u 11. st. bizantski car Konstantin Porfirogenet pod nazivom Katan. Tako se zvao čitav otok do rimskog vremena. Tijekom povijesti mjesto je dobivalo različite nazive. Izvori iz 1067. god. bilježe ga kao Katun, što kasnije metatezom prelazi u Tucum, Tcon, Tkon, a kasnije u Cun, Kun, kako i danas domaći žitelji zvou svoje mjesto: Kun, Tkon. Godine 1527. ima je Tkon 170 žitelja (Š. Ljubić). Prema Valerijevoj vizitaciji iz 1579. brojio je 135 osoba koje se pričešćuju. Epytome Synodorum za 1598. navodi 172 osobe koje se pričešćuju, a svih stanovnika 265. Vizitator Priuli bilježi 1603. god. 172 osobe od pričesti (50 ognjišta), a ostalih žitelj u Tkonu 250. Godine 1608. prema popisu zadarskog gradskog kneza Oktavijana Moceniga Tkon je brojio 228 duša (v. Zadarsko otočje, 9174. str. 177.). Glagoljska tkonska matica bilježi da je 1617. u mjestu živjelo 255 stanovnika. Biskup V. Zmajević je zabilježio da je 1714. god. u Tkonu našao 264 žitelja, a biskup Mate Karaman god. 1760. 350 duša. Godine 1818. Tkon broji 250 duša, a biskup J. Franjo Novak bilježi 60 obitelji, 50 djece i svih stanovnika 447. Draganovićev Šematizam kat. Crkve u Jugoslaviji iz 1939. god. bilježi 838 stanovnika, a njegov Šematizam iz 1974. god. 727. stanovnika. Danas živi u Tkonu 730 žitelja. Sjedište je Općine Tkon. U Tkon ima osnovna škola i mjesna pošta. Župna kuća potječe iz sredine 19. st. Bila je obnovljena i proširena 1889. god. a nešto je udaljena od župne crkve, na samoj obali. Mjesno groblje udaljeno je od župne crkve, prema sjevero-zapadu.     

     

     

     

     

     

                                                                                                                                                                                 

Tkonske crkve     

U župi Tkon nalaze se četiri crkve.     

Današnja župna crkva sv. Tome izgrađena je oko 1730. god. a posvetio ju je 8. srpnja 1742. zadarski nadbiskup Vicko Zmajević. To svjedoči natpis u prezbiteriju: PRISLI I PRPOSNI GN VISKO ZMAJEVICH ARKIB. ZADARSKI POSVETI OVU CRIKVU NA VIII. LUJA MDCCXLII. BI PAROCHIJAN D. PETAR PLETICOSSICH. Sve do 17. st. crkva se zvala crkvom sv. Marije. Crkva je romanična, trobrodna s apsidom, pet mramornih oltara i sa svake strane matroneum s triforama. Lađe dijeli sa svake strane šest stupova s bogatim kapitelima. Na glavnom oltaru nalazi se umjetnička slika Bogorodice na prijestolju, rad zadarskog svećenika Petra Jordanića (Pašmanski zbornik, Zadar 1987., str. 90.). S lijeve strane je kip sv. Šimuna, vrijedan mletački rad. Bila je obnovljena 1938. god. za upravitelja župe don Lea Uglešić a prema nacrtima i pod vodstvom ing. Emilija Conte d’Erco. On je u obnovi sudjelovao besplatno kao i vjernici Tkona. Restauracija je izvršena “milodarima svećenstva i bogoljubnog naroda jedne i druge biskupije” (v. Šibenski Katolik, 1938., br. 43., str. 4.). I za 2. svj. rata crkva je bila oštećena, ali je zauzimanjem koludara sa Ćokovca, koji 1956. preuzeše upravljanje župom, bila sasvim obnovljena.     

      

      

      

      

      

 Crkva sv. Antuna, pustinjaka, opata, podignuta je u mjestu ostavštinom mještanina glagoljaša A. Palaškova 1672. Ima mramorni oltar, kupljen u Zadru 1800. god. za 150 forinti. U novije vrijeme obnovljenu je blagoslovio 5. srpnja 1990. g. nadbiskup zadarski mons. Marijan Oblak uz ophod kroz mjesto i sudjelovanje brojnih vjernika. Na preslici ima dva zvona.     

Kapelica Gospe Žalosne nalazi se na brdu Kalvarija, s oltarom iz 18. st. I ona ima dva zvona.     

      

      

      

      

      

      

      

Benediktinska crkva sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu potječe iz 1125. god. Kad su Mlečani 1125. god. razorili Biograd, porušiše i benediktinsku opatiju sv. Ivana u Rogovu, zadužbinu hrv. kralja Petra Krešimira IV. Rogovskom samostanu je hrv. kraljica Lepa već 1076. bila darovala neke zemlje kod Tkona. zato benediktinci poslije razorenja Biograda prijeđoše na Ćokovac i tamo podigoše samostan u koji preniješe Rogovsku opatiju. Otad je Ćokovac kroz nekoliko stoljeća bio centar glagoljaštva i rasadište narodne pismenosti i kulture. Crkva na Ćokovcu bila je građena u vrijeme romanike, a obnovljena u vrijeme gotike (portal iz 1418.). Danas je to gotička crkva. U luneti glavnoga gotičkog portala iz početka 15. st. stoji lik Bogorodice na prijestolju s Djetetom. U samostanskoj crkvi vidimo čuveno gotičko slikano raspelo nepoznatog majstora iz 15. st. Križ je visok 195 a širok 164 cm. Na gornjim proširenjima križa naslikana su poprsja Marije, Ivana i arkanđela. Crkva je bila obnovljena brigom cara Franje Josipa 1876. I poslije 2. svj. rata obnovljen je samostan te se stalno restaurira. U benediktinskom samostanu na Ćokovcu danas blagoslovljeno djeluju monasi sv. Benedikta. Mnogi vjernici otoka Pašmana i obližnjih mjesta na kopnu rado dokole na Ćokovac na Uskrsni ponedjeljak – u Emaus – da tamo dožive s mnogom braćom hodočasnicima i benediktinskom zajednicom u euharistijskom slavlju uskrsli Kristov mir i veselo bratstvo druženje pod sjenovitim ćokovskim borovima.     

 

 

Tkonska zvona

U Tkonu postoji vrlo zanimljiva stara tradicija kako se zvoni Anđeosko pozdravljenje (Zdravomarije). Zvoni se i na župnoj crkvi kao i na crkvicama na Kalvariji i sv. Antuna u mjestu. Skladnu župnu crkvu sv. Tome u Tkonu diči visoki romanički zvonik – “alta turri ornatur” – ističe Šematizam iz 1904. god. U njemu su dva veoma stara zvona, elektrificirana 1980 (firma Giacometti – Padova). Veće zvono ima promjer 74 cm. Obiluje ukrasima. likovi: sv. Katarina (s kotačem i palmom mučeništva), veliki križ i dva sveca. U donjem dijelu uokolo veliki natpis:     

red: SVAKI DUH HVALI GOSPODA
red: NADBISKUPOVAJUĆI NJ. PR. PETAR DUJAM MAUPAS
red: GODINE MDCCCLXXX      

Manje zvono ima promjer 72 cm i natpis velikim slovima: ANNO 1902. OPERA DI PIETRO COLBACHINI FU CIO DI BASSANO. U manjim medaljonima ispisani su ovi natpisi:     

– IN TE DOMINE SPERAVI, NON CONFUNDAR IN AETERNUM.
– A FULGURE ET TEMPESTATE LIBERA NOS DOMINE
– SOLI DEO HONOR ET GLORIA.      

Četvrti natpis je nečitljiv. Na gornjem dijelu natpis dosta velikim slovima: ECCE CRUCEM DOMINI, FUGITE PARTES ADVERSAE!      

Zvono na Ćokovcu: Do samostanske crkve diže se stari, kasnije sniženi zvonik. Na njemu je zvono koje potječe iz 1701. god. To svjedoči natpis: MDCCI ANNO. Na zvonu su 4 lika: 1. Okrunjena Gospa u dugom plaštu s dječakom Isusom u naručju; 2. lik redovnika koji kleči pred Raspetim; 3. Kalvarija. Pod križem Majka Isusova, sv. Ivan i Marija Magdalena; 4. lik: redovnik sa štapom (sv. Roko?). “Na župnoj crkvi u Tkonu visilo je staro samostansko zvono (sa Ćokovca), saliveno 1391. godine i urešeno grbom Fridrika Jurjevića, ali je u drugomu svjetskom ratu uništeno, a materijal prodan” – piše dr- I. Ostojić, Ben. u Hrvatskoj, sv. II. str. 233.     

Glagoljica

Tkon je od davnina glagoljaška župa koja je iznjedrila od 15. st. do danas 76 svećenika glagoljaša. U njoj su se odvajkada župne matice i druge knjige vodile glagoljicom. Župa je sačuvala glagoljske matice krštenih (3), vjenčanih (2), umrlih (3), krizmanih (2). K tome, i glagoljske madrikule bratovština skule sv. Tome, sv. Ante i Gospe od sedam žalosti. Ukupno 13 kodeksa od 1613-1816. godine. U svojem arhivu župa posjeduje 11 starih glagoljskih tiskanih misala i brevijara. U župi Tkon očuvali su se do danas stari domaći glagoljaški napjevi za stalne dijelove Mise i druga bogoslužna slavlja. Jedino se još u Tkonu Uskrsna posljednica “Žrvti Vazmenoj” pjeva na starom napjevu u dijeloškom obliku. 14. srpnja 2001. godine, na Večeri glagoljaške baštoine u sklopu Glazbenih večeri u sv. Donatu, crkveni pučki pjevači iz Tkona predstavili su jedan dio svoje glagoljaške glazbene baštine. Akademik Jerko Bezić snimao je tkonsko glagolj. pjevanje 1963. godine. Glagoljski benediktinski samostan sv. Kume i Damjana, benediktinski priorat na brdu Ćokovcu u Tkonu sačuvao je najbrojniju zbirku, osam glagoljskih natpisa uklesanih na kamenu. Podatke o njima i njihove tekstove možemo naći u poznatoj knjizi akademika Branka Fučića “Glagoljski natpisi” (Zagreb 1982. str. 342-346.). Pobilježio ih je i naš don Vladislav Cvitanović u zborniku “Zadarsko otočje”, Zadar 1974. str. 145. Još možemo naći u vrijednoj Fučićevoj knjizi natpis na nadgrobnoj ploči župne crkve u Tkonu, kao i tri glagoljska natpisa na stambenim kućama u mjestu. Tkonski benediktinski, koludri, monasi bili su stoljećima glagoljaši. Od kodeksa koji potječu iz njihova ćokovskog samostana (13.-15. st.) najpoznatiji je prijevod Regule sv. Benedikta iz 14. st. Rukopis se čuva u HAZU. “Osim Regule sv. Benedikta, jedinstvenog i jednog od najstarijih glagoljicom pisanih tekstova te vrste u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi, tu su i dva također glagoljička spomenika koja imaju posebnu vrijednost za povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti – Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik” (Nikica Kolumbić). Pašmanski brevijar ima 414 listova, a Tkonski zbornik ima samo 171 list manjeg formata.     

Literatura:     

I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, Split 1964., sv. II., str. 221-234.
Pašmanski zbornik, Otok Pašman kroz vjekove i danas. zadar 1987. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Zadru od 2. do 4. prosinca 1981. ima 380 str.

Župnici 20. stoljeća

Banov don Stipan, iz Vrgade, 1873-1932.
Peterca o. Petar, OFM, Dravlje (Slovenija), 1932-1935.
Badurina o. Odorik, OFM, iz Luna, 1935-1936.
Uglešić don Leopold, iz Božave, 1936-1942.
Vlasanović don Petar, iz Ista, 1942-1952.
Miletić o. Ambroz, OFM, iz Blata na Korčuli, poslužitelj, 1952-1953.
Stulina o. Dinko, OFM, iz Vrbnika na Krku, poslužitelj, 1953-1954.
Peterca o. Petar, OFM, Dravlje (Slovenija), poslužitelj, 1954-1956.
Kirigin o. Martin, koludar, iz Miraca na Braču, 1956-1957.
Celegin o. Benedikt, koludar, iz Splita, 1957-1979.
Kirigin o. Martin, koludar, iz Miraca na Braču, 1979-1980.
Janjić don Luka, iz Vrhbosanske nadb., 1980.
Batur don Grgo, iz Pridrage, župnik i dekan, 1980-2002.
Milanović o. Jozo, koludar, 2002.-2005.
don Ivan Mlikota, 2005.-2009.
don Zbigniew Jacek Korcz (Poljska), 2009.  – 2012.
don Ivan Rončević , od 2012.

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Župa Tkon, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLVI, Br. 9-10/2001. str. 380-383.