Web stranica Zadarske nadbiskupije |
 |
Župnik: Fra Vlado Jajalo OFM, (Samostan sv. Duje, Kraj).
Mjesto Banj je župa sv. Kuzme i Damjana, mučenika. Bili su rođena braća a po zvanju liječnici. Banj je poznato poljoprivredno mjesto, bogato sočnim trešnjama i maraškama. Krajem 13. i početkom 14. st. čitav se otok Pašman nazivao Insula Bagni. U tome mjestu nalazi se pitka voda samo nekoliko metara ispod morske površine. Svoje ime Banj je dobio po latinskoj riječi balneum, balneae – kupaonica, kupke. Naime, u Banju su stari Rimljani imali u svojim vilama kupelji, antički zv. terme, starorimske javne kupelji, toplice. U ispravama Banj se prvi put spominje 1265., a kao župa 1290., 1340., 1766. … godine. Od 1555. g. župa Banj je bila podložna kapelaniji Ždrelac. Mjesto je smješteno na sjeveroistočnoj obali otoka, a bilo je naseljeno još u doba imljana (nalazi rimskih novaca). Zadarska gospoda imala su tada u Banju svoja imanja, ljetnikovce, vile rustike. U davnini je u Banju postojala crkva sv. Luke: “in confino sancti Licati ad Bagnum”. S. Licatus je sv. Luka (Smičiklas). Crkva se spominje 1339. god. Danas je crkva sv. Luke u Ždrelcu, a u Banju je župnja crkva sv. Kuzme i Damjana. Gornji podatak potvrđuje i Valerijeva vizitacije iz 1579. godine: Ecclesia s. Lucae parochialis dictae villae Bagni (tajni Vatikanski arhiv). Budući da je danas glavna crkva sv. Luke u Ždrelcu, naš povjesničar don Rube A. Filipi zaključuje “da je on davnih vremena centar Banja bio današnji Ždrelac, koji je oduvijek bio sastavni dio Banja, od kojeg se odcijepio 1825.” (Radovi Inst. J.A. Zgb., 1959., sv. IV.-V., str. 303.). U Banju se je rodio pjesnik, trećoredac – glagoljaš, skromni i dragi brat sv. Frane, o. Rajko Kraljev (1915.-1969.) koji nam je ostavio zbirku RUNOLISTI, pjesme u stihu i prozi, Zgb. 1969. Groblje je u Banju prije bilo oko crkve, a sada u župi imju novo groblje. Župna kuća je podignuta 1874. i više puta obnavljana. Mjesnu osnovnu školu pohađaju učenici prva dva razreda.
Banjske crkve
Župna crkva sv. Kuzme i Damjana dosta je stara jer se spominje već 1356. bila je više puta restaurirana (1404. … ). Vizitator Mihovil Priuli zapaža 1609. godine da je crkva dobro opskrbljena. Ima Misal, Obrednik, Časoslov “ilirski”, tj. na hrvatskom jeziku … (Pašm. zbornik, 124.). Crkvu je posvetio 11.7.1730. zaslužni zadarski nadbiskup Vicko Zmajević. Crkva je jednobrodna, ima sakristiju i tri mramorna oltara. Na glavnom je oltaru je svetohranište i oltarna pala Gospe s Djetetom i župnim zaštitnicima. Pobočni su oltari: sv. Križa s oltarnom palom i Gospe od krunice. Oltar prema puku, novi, drveni. Na ulazu samostojna škropionica.
Crkva Gospe od Loreta na brdu Bokolju, visokom 180 m.
“Na Bokolju brda iznad Banja
kao golub crkvica je bijela.
U njoj stoji Gospe od Bokolja,
koja štiti naša banjska polja.”
Gradnja crkvice započela je velikim marom, trudom i voljom mještana, a po zamisli don Ante Peroša. Dovršena je 1935. godine. Prema priči od starine u snu mu se ukazala Gospa i zato se zavjetovao napraviti kapelicu na brdu Bokolj. Mjesto gradnje je određeno prema stopi u blizini početka križnoga puta (postavljen 2000. godine), koja se zove Gospina stopa, a pronašli su je ribari i pastiri hodajući brdom. Brojni su vjernici koji hodočaste Gospinoj crkvici, kako je mještani nazivaju – Gospi Bokoljskoj, uspinjući se od “Gospinih vrata” u podnožju, brdskom stazom na kojoj su označene postaje križnoga puta, sve do Gospine crkve na vrhu brda. Žene su nekada išle bose kao zavjet. Slavi se posebno 10. svibnja, na blagdan Gospe Loretske. U ovoj je crkvici 1937. g. slavio mladu Misu domaći sin don Nikola Pedišić, st.
Crkva Gospe od sedam žalosti udaljena je jedan kilometar od mjesta i privatno je vlasništvo.
Banjska zvona
U zvoniku preslici na pročelju crkve vise dva zvona. To su zapravo zvona iz Bokolja jer su stara crkvena zvona za 2. svj. rata bila od njemačkih okupatora razbijena. Veće zvono ima promjer 43 cm. Pored uobičajenih ukrasa grožđa i vitica loze čitamo natpis: ZVIJEZDO MORA, SJAJ NAM UVIJEK. BANJCI. U medaljonu se nalazi silueta, obris zagrebačke stolnice i njezina zvonika s natpisom: PRVA ODLIKOVANA LJEVAONICA ZVONA KVIRIN LEBIŠ – ZAGREB. Na zvonu se još vidi lik Gospe Lurdske i poseban natpis: 10.12.1294. (nepoznata značenja). Manje zvono ima promjer 39 cm. i ukrase kao i veće zvono. Također i oznaku ljevaonice Kvirina Lebiša u medaljonu. Glavni natpis: UTJEHO ŽALOSNIH, MOLI ZA NAS. BANJ. Pored lika Gospe Lurdske stoji da je zvono saliveno 1949. godine i poseban natpis nepoznata značenja: 10.5.1291. Valjda se njime želi istaknuti početak života župe.
Broj pučanstva
Mletački anagrafi (popisi pučanstva) iz početka 16. stoljeća bilježe da je Banj (sa Ždrelcom) imao 280 st. Stoljeće kasnije, 1608. g. bilježi zadarski knez Oktavijan Mocenigo u svom popisu da Banj (i Ždrelac) broje 293 žitelja. U Zmajevićevoj vizitaciji iz 1714. god. čitamo da ima 336 žitelja. Zadarski biskupijski Šematizam iz 1904. donosi da Banj broji 335 stanovnika, a 1928. god. 445 stanovnika. Prema Draganovićevu Šem. iz 1939. Banj je imao 405 + 7 odsutnih stan., a 1974. god. 355 + 8 odsutnih. God. 1991. Banj je imao 256 prisutnih (prema Hrv. Leksikonu 1994.). Danas živi u Banju 173 stan. Od toga 150 katolika. U mjestu se ne čuje plač djeteta kao i u tolikim našim otočkim župama jer naši otočani, nesigurni za pristojno uzdržavanje, sele radi školovanja i korice hljeba u gradove pa u široki Božji svijet. I više se redovito ne vraćaju. “I moje oči išću, išću … plač diteta na školju” (Slavko Govorčin).
Glagoljaški Banj
Od 1587. do 1864. matične i druge pomoćne župne knjige vode se redovito samo glagoljskim pismenima. Za Banj i Ždrelac zajedno. Sačuvalo se do danas 18 glag. kodeksa: 3 matice krštenih, 1 matica vjenčanih, 3 matice umrlih. Madrikule bratovština sv. Križa i sv. Tila. Libar godov od 1750. do 1810. Od 18. st. do danas župa je Crkvi svetoj darovala 18 svećenika i sačuvala pet glagoljskih tiskanih Misala i Brevijara. Madrikule crkv. bratovština veoma su bogate starim jezičnim izrazima (inkanat, vintarij, brašćina, dražba …) i zapisima. Tako banjska Madrikula sv. Tila na 40. str. donosi obavijest da je staro zvono iz 1746. god., težine 115 librica (mjera za težinu), bilo preliveno u novo. Krstio ga je, tj. posvetio biskup Mate Karaman. Trošak za novo zvono iznosio je 36 cekina.
Župnici 20. stoljeća
don Ante Nižić, iz Preka, kapelan, 1897.-1900.
don Mate Zorić, iz Božave, kapelan, 1900.- 1902.
don Ante Peroš, iz Zatona (Nin), župnik, 1902. –1945.
don Blaž Bojmić, iz Tkona, posl. iz Dobropoljane, 1945.-1946.
don Frane Grandov, iz Sali, župnik, 1946.-1948.
don Ante Torić, iz Vrgade, posl. iz Ždrelca, 1949.-1952.
Poslužitelji: od 1952. do 1955.: don Božo Mađerić, don Frane Grandov, don Petar Vlasanović, o. Rajko Kraljev TOR, o. LJudevit Gregov, don Žarko Brzić.
don Eugen Konatić, iz Velog Iža, upr. župe, 1955.-1970.
don Nedjeljko Stulić, iz Nina, upr. župe, 1970.-1972.
o. Anselmo Stulić, iz Nina, posl. iz Kraja, 1972.-1976.
o. Josip Peranić, iz Novalje, posl. iz Kraja, 1976.-1983.
o. Drago Ljevar, iz Sasine, posl. iz Kraja, 1983.-1997.
o. Matija Matošević, iz Nove Bile, posl. iz Kraja, 1997.-2000.
o. Aleksandar Longin, iz Zadra, posl. iz Kraja, 2000.-2001.
don Nikola Tokić, iz Popovića, posl. iz Dobropoljane, 2001.-
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Župa Banj, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVII. Br. 3-4/2002. str. 133-135.