Web stranica Zadarske nadbiskupije |
 |
PAŠMAN
Župni ured Rođenja BDM, 23262 Pašman; tel/faks: 260-059.
Župnik: Don Tomislav Planinić, mob. 099.757-2005
Otok Pašman ima osam naseljenih mjesta što se poredaše uz obalu prema zapadu: Tkon, Kraj, Pašman, Mrljane, Neviđane, Dobropoljana, Banj i Ždrelac. Po veličini je drugi otok zadarskog otočja. Uvijek je bio u sastavu zadarske nadbiskupije, osim 1050.-1126. god. kad je pripadao biogradskoj biskupiji. Bio je naseljen već u rimsko doba “prije nego što su na nj došli Hrvati” (P. Skok). Spominje se već 429. god. a u 11. st. kao insula Pustimani (Bianchi, II. 124.). Mjesto je dobilo ime prema njegovu najvećem naselju od hrvatskih doseljenika. Njegova latinska izvedenica sačinjena je od lat. sufiksa – anus i rimskog imena Postumius – Pašman, tj. Postumijev posjed (P. Skok). U ispravama 11. st. susrećemo za otok Pašman nazive: insula Pustimani, Tuconum (Cotunum) – danas Tkon (Kun), Pastimanus, Puncta, Punta – rt…). Mjesto Pašman se spominje prvi put 1067. a bio je župa od najstarijih vremena. Posvećen je Rođenju B. D. Marije – Maloj Gospi. Ima zaselke: Selo (Punta), Mali Pašman, Barotul i Kraj. Filozofski fakultet u Zadru objavio je 1987. god. zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Zadru od 2. do 4. proinca 1981. na 385 str.: Otok Pašman kroz vjekove i danas. Groblje se nalazi naokolo župne crkve.
Pašmanske crkve
1. Župna crkva Rođenja Bl. Dj. Marije. Spominje se već u ranom srednjem vijeku. Prema povjesničaru Bianchiju njoj je oporučno ostavio 3. travnja 429. Zadranin Fosco neki posjed. Prema tradiciji i Godaru ž. crkve prva pašmanska crkva bila je njezin današnji prezbiterij, a posvetio ju je 7. kolovoza 806. god. biskup zadarski sv. Donat. Ta je crkva kasnije preuređena, proširena i to je današnja crkva koja potječe iz 1885. god. Posvetio ju je in honorem Nativitatis B. M. V. – rođenju B. D. M. – Maloj Gospi – Petar Dujam Maupas, nadbiskup zadarski, 9. VIII. 1885. – kako svjedoči i natpis na kamenoj ploči pokraj krstionice. Crkva ima pet oltara. Na glavnom se nalazi oltarna pala koja prikazuje slavavenske apostole, svetu braću Ćirila i Metoda sa bl. Gospom. Na dnu crkve su dvije oltarne pale rađene kao pandani, ulje na platnu. Izradio ih je veliki umjetnik, sveć. Mate Celestin Medović. Jasno prikazuje apostolske prvake sv. Petra i Pavla (142 x 96 cm). Druga prikazuje sv. Ivana Krstitelja i sv. starca Šimuna sa djetetom Isusom u naručju (Prikazanje u hramu, 147 x 102 cm). Slike su nastale u Dubrovniku 1893/94. Na lijevoj strani nalazi se još oltar Srca Isusova s gipsanim kipom, a na desnoj strani oltar Bezgrešne s gipsanim kipom. Crkva je iznutra oslikana po zidovima svetopisamskim motivima koji potječu od soboslikara Mladena Plečka i Mate Matulića iz 1930. godine. Crkva ima nekoliko posrebrenih “kandela” i procesionalnih križeva.
2. Crkva sv. Roka u Malom Pašmanu, jednostavna, potječe iz 1631. god. kad je harala epidemija kuge. 3. Crkva sv. Antuna opata, na Otusu, predromanička, nalazi se na jugozapadnoj obali otoka.
4. Crkva sv. Marka, ev. posred mjesta, blizu župnog stana. Ima zvonik – preslicu s malim zvonom, kip sv. Marka, dvije kamene škropionice. Ne zna se kad je sagrađena, a obnovljena je 1997. god.
5. Franjevačka crkva sv. Frane u samostanu sv. Duje u Kraju nalazi se na istočnoj strani pašmanske župe. Potječe iz davne 1392. Njezina šeststota obljetnica proslavljena je 10. i 11. listopada 1992. godine. Tad je otkriven i kameni kip sv. Frane, rad akad. kipara o. Joakima Gregova. Samostan ima klaustar, biblioteku, riznicu i zvonik.
Zvonik i zvona
Masivan zvonik pašmanski dovršen je 1750. god. Župljani su 1745. god. sklopili pogodbu sa Matom Rajom i Tomom Baričević iz Tisna da im sagrade kameni zvonik uz cijenu ondašnjih 4760 lira. Dovršili su ga 1750. Dakle pred malo više od 250 godina. Pašmanci se posbeno ponose sa dva zvona, salivena 1802. g. u Mlecima. “Prigodom lijevanja pridodano je mnogo srebra od zavjetnih darova i zbog toga imaju veoma ugodan zvuk” (A. R. Filipi, Radovi IV-V.1959, str. 297.) Župna Kronika svjedoči da su “don Bare Kolanović i Grgo Magić odnijeli sve zavjetno srebre u Mletke i na njihove oči bilo rastopljeno za zvona”. To potvrđuje dr. Kamilo Dočkal u svojoj knjizi “Naša zvona”, str. 65., i don Frane Bulić u knjižici “Zvona u Dalmaciji” (v. Sv. Cecilija, br. 2/1920. str. 32). Uz ostalo don Frane piše: “Mlečani su ova dva zvona dvakrat ukrali, ali su ih Pšmanci znali oba puta natrag dobiti. Zvona su poradi svoje milozvučnosti na daleko poznata”. U 2 svj. ratu njemački su soldati (okupatori) ta zvona iz 1802. šprengovali pa su kasnije u Rijeci nabavljena nova. Danas se u pašmanskom zvoniku njišu ta dva nova zvona, salivena u Rijeci 1966. Veliko je promjera 88 cm. Nažalost, nema natpisa i skromna ornamentika. Samo na gornjem rubu se vide narodni motivi isprepletenog žita i grođža. Likovi: Bl. Djevice Marije s djetićem Isusom u naručju. U medaljonu žig ljevaonice i natpis: SALIO B. LENARTIĆ – RIJEKA. Manje zvono ima promjer 76 cm. i natpis: PAŠMAN – 1966. SALIO LENARTIĆ – RIJEKA. Likovi: Isus na križu, figura sveca. Ukrasi: pri vrhu unaokolo spletovi vitica i grozdova.
Glagoljica
Pašman je stara glagoljaška župa. U njezinu župnom uredu sačuvana su 22 glag. kodeksa. Glagoljskih matica krštenih – 4 (1590-1679). Matica vjenčanih i umrlih – 8 (1613-1680). Glag. matica krizmanih i ispovjeđenih – 3. Šest madrikula različitih bratovština: sv. Marka, sv. Antona, sv. Tila (Sakramenta), Gospe Karmena, sv. Šime, Libar godov (1640-1868)… Sačuvano je još 11 starih glagoljskih štampanih misala i brevijara. Najbolji znalac glagoljskih rukopisa naše Nadbiskupije pok. don Vladislav Cvitanović ostavio je u rukopisu detaljno obrađene sve te kodekse župe Pašman na 20 sitno tipkanih stranica s veoma mnogo zanimljivih pojedinosti iz života na našim otocima. Svaka mu čast! Isto tako i popis abecednim redom svećenika rodom iz Pašmana . Od 15. st. Pašman je dao 107 svećenika glagoljaša. Zatim popis pašmanskih župnika i kapelana – prema glagoljskim i latiničkim maticama od 1400. godine do danas. Posljednji glagoljaš u Pašmanu bio je legendarni don Marko Cvitanović, Veloižanin, preminuo 1977. godine. Akademik Branko Fučić donosi u svojoj poznatoj knjizi “Galgoljski natpisi”, Zgb 1982. glag. natpis jedne nadgrobne ploče koja se nalazi zapadno od župne crkve (17/18. st.): Ja Matij Mikulić to učinih da se zna naš grob. U Pašmanu se do danas sačuvalo glagoljaško crkveno pjevanje (stari napjev za stalne dijelove Mise, drugi napjevi kroz crkvenu godinu). Pjevanje je tonski zapisao akademik Jerko Bezić 1963. godine.
Broj pučanstva Prema najstarijim mletačkim anagrafima župa Pašman je imala 1527. god. 280 žitelja. God. 1598. bilježi Epytome Synodorum da župa ima 350 osoba od pričesti, a svih stanovnika 550. “Samo je Biograd n/m imao tada više stanovnika u cijeloj našoj nadbiskupiji” – piše don Vladislav Cvitanović (rukopis). Priulijeva vizitacija iz 1603. god. donosi da Pšman ima 120 ognjišta i 340 osoba od pičresti! Svih ukupno oko 520. C. F. Bianchi bilježi da je u Pašmanu umrlo 1631. god. od kuge 466 osoba a preostalo samo 4 obitelji. U vizitaciji nadb. V. Zmajevića nalazimo da je Pašman 1714. g. imao 405, a Bianchi g. 1754. duša 485. Šematizam iz 1908. navodi da u Pašmanu ima 145 kuća i 1183 žitelja. Draganovićev Šematizam iz 1930. donosi da u Pašmanu živi 1180 osoba i 194 odsutnih. Njegov Šematizam iz 1974. god. iznosi da u Pašmanu živi 1360 stanovnika i 760 iseljenih. Danas: 360 stanovnika.
Župnici 20. stoljeća
1. Nižić, don Ante, iz Preka, 1900-1902.
2. Detoni don Orest, iz Zadra, 1902 1908.
3. Mihatov don Toma, iz Preka, 1908-1925.
4. Stipčević don Šime, iz Arbanasa, 1925-1927.
5. Didović don Mirko, iz Žmana, 1927-1930.
6. Cvitanović don Marko, iz Velog Iža, 1930-1965.
7. Zorić don Anđelo, iz Božave, 1966-1970.
8. Vinko don Stjepan, iz Štrukova, ž. Selnica,1971-1996.
9. Vulin don Tihomir, iz Draga, župnik 1996 – 2002.
10. Lisica don Josip, iz Bibinja, 2002.
11. Don Darko Marušić
K R A J
Kraj je manje naselje između Tkona i Pašmana, s istočno strane Pašman. Njegov je najljepši ukras franjevčaki samostan sv. Duje koji potječe iz kraja 14. st. (oko 1380.), a ističe se svojim umjetničkim blagom i arhitekturom. Prema tradiciji utemeljio ga je brat Florio, subrat sv. o. Franje iz Asiza. Današnji samostan potječe iz 1392. god. a sagradila ga je gospođa, domina Pelegrina, zadarska plemkinja, kći Cose de Saludinis. Više puta bio je pregrađivan. Njegov klaustar ima oznake kasne renesanse, a malo dvorište i zvonik jednostavnih su baroknih oblika. Šestota obljetnica samostana sv. Duje u Kraju (1392-1992.) svečano je proslavljena uz bogat program 10. i 11. listopada 1992. spomen-skupom (5 predavanja), koncertom duhovnih pjesama i svečanim euharistijskim slavljem koje je u nedjelju, 11. listopada predvodio mons. M. Oblak, nadbiskup zadarski. Nakon euharistijskog slavlja bio je otkrivanje i blagoslov kamenog lika sv. Franje, rad kipara franjevca o. Joakima – Jaki Gregova. Ne znamo kakva je bila prvotna crkvica sv. Duje zbog znatnih vremenskih izmjena. Bila je posvećena 1401. “Svoj sadašnji renesansni oblik s postojećim dimenzijama dobila je tijekom prve polovine 16. st.” (o. J. Velnić). Od god. 1554. već se nalaze u njoj grobovi. U Valierovoj vizitaciji iz 1579. god. stoji da je u doličnom stanju, dobro građena i skladnih omjera. Crkva je jednobrodna i više puta pruređivana. Posljednji put u 18. st. kad je poprimila barokni izgled. Ima tri oltara. Na glavnom pala sv. Duje s Gospom od škapulara. Jednostavan samostanski klaustar je mala pačetvorina iz prve polovine 16. st.. Njegova istočna i zapadna strana imaju po šest, a sjeverna i južna po pet lukova. Stupovi i kapiteli si od bijelog kamena bez posebnih ukrasa, a u sredini već uobičajena česma (gusterna).
V el i k o ima natpise: BLAŽENI MRTVI KOJI U GOSPODINU UMIRU. POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE! NABAVILO SELO KRAJ. Poviše natpisa vidi se lik Raspetoga. U medaljonu s druge strane zvona vidi se natpis: PRVA OBLIKOVANA LJEVAONICA ZVONA – KVIRIN LEBIŠ – ZAGREB – 1945. M a n j e zvono nosi natpise: SVETI DUJE, ZAGOVARAJ NAS! KRALJICE FRANJEVAČKOG REDA, MOLI ZA NAS! NABAVIO SAMOSTAN KRAJ. Likovi: sv. Duje i sv. Gospa Marija. U medaljonu, kao i na velikom zvonu, žig ljevaonice. Na gornjem dijelu pleterna ornamentika. N a j m a n j e zvono ima natpise: SVETI ANTUNE, MOLI ZA NAS! SV. OČE FRANE, MOLI ZA NAS! NABAVIO SAMOSTAN KRAJ. Na zvonu ugravirani likovi sv. Frane i sv. Ante.
M u z e j s k o z v o n o. Promjer 41 cm. U samostanskom muzeju nalazi se uz brojne vrijedne i rijetke eksponate i jedno starije zvono iz 1503. godine. Dakako, kruškastog je oblika i unaokolo zvona čitamo natpis: MCCCCCIII REVERENDO ABAS DNP JOANIS BARBO HIS FILI DNI PHANTA LEONIS. Na zvonu se još vide tri četvrtasta medaljona s tvrtkom ljevaonice i figurama križa s Raspetim, majkom Marijom i Ivanom. U donjem dijelu likovi sv. Petra i Pavla. Zvono je veliki raritet.
Isprave spominju da su donatori samostana sv. Duje – Mavro pok. Frana Grisogono i njegova majka Pelegrina god. 1389. oporukom ostavili svoje posjede franjevcima, prognanicima iz Bosne. U bijegu pred Turcima s ocima franjevcima dolazili su i njihovi vjernici koji osnovaše veće naselje okolo samostana, današnje selo Kraj. Njima su franjevci iz samostana redovito pružali i duhovnu pomoć, osim one koja je po crkvenom zakonu pridržana župniku. Tako braća redovnici iz samostana pružaju ispomoć i zamjenu okolnim župnicima (Pašman, Tkon) osobito između dva rata, a od 20. lipnja 1972. admnistriraju kao upravitelji župe Dobropoljana, Banj i Ždrelac do 13. 8. 2000. godine. U samostanu sv. Duje u Kraju, pošta 23212 Tkon, tel./fax: 023/85-779 – gvardijan je Kozina fra Ilija.
Literatura: Pašmanski zbornik, izd. Fil. fakulteta u Zadru, 1987.; – Otok Pašman kroz vjekove i danas – To je zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Zadru 2-4. prosinca 1981., str. 384. – Šematizam franj. provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar 1990.
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Župa Pašman, u Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVI, Br. 7-8/2001. str. 325-328.