Vlašići

VLAŠIĆI 

Župni ured Sv. Jeronima, Vlašići, 23249 Povljana. 

Župnik: Don Zoran Topalović, župnik,                                                mob. 098-993-7521 (Povljana); tel/faks: 692-0036. 

Župa Vlašići je župa sv. Jeronima, crkvenog naučitelja i zaštitnika Dalmacije. Osnovana je 1292. godine. Selo vlašići nalazi se jugoistočno od grada Paga, šest km. od Dinjiške. Na unutarnjem dijelu istoimene uvale sa bijelim žalima stražare otočići Veliki i Mali Sikavac. Ima tri km. udaljeni zaselak Smokvicu. Od davnine je mjesto poznato po obilju aromatične biljke salvije, kadulje.

 

 

Malo selo, puste kuće,
Nema igre, nema buće,
A bez djece i cvijeća
Nema ni proljeća..     /Don Ivan Kevrić/

Vlašići se spominju još u doba hrvatskih narodnih vladara. Kralj Petar Krešimir IV. određuje 1070. god. da to selo, zajedno s ostalima na otoku Pagu, ima pripasti pod ninsku biskupiju (Akademik P. Skok, Slavenstvo i romanstvo, Zagreb 1950. str. 67). Skok misli da je ”naziv Vlašići očita izvedenica od ‘ vlah’, od riječi koja je u staroj hrvatskoj državi označavala romanskog stočara, pastira”. U starini naselje Vlašići se zvalo Varsich.  U rukopisnoj knjizi o Petra Runje čitamo da su Vlašići u davnini imali dvije crkve: sv. Jeronima i sv. Ivana Krstitelja. Ta se crkva sv. Ivana Krstitelja spominje 1229. godine. Imala je kapelana Cresta. God. 1401. nadbiskup zadarski Luka Turijano uveo je u posjed župe sv. Ivana Krstitelja u mjestu Vlašići na o. Pagu svećenika Mirka, sina pk. Petra Rokeića iz Paga (Bianchi).  God. 1482. piše oporuku svećenik Gostiša, sin pk. Radoslava, župnik u Povljani. On ostavlja Gostiši nešto robe kao i svećeniku Ivanu u Vlašićima. Iz Vlašića je bio rodom svećenik Matej Tresoglavić.  Godine 2010. osnovano je folklorno društvo KUD SV. Jeronim te obnovljena tradicijska nošnja. Glagoljašku pučku opjevanu misu i napjeve u Vlašićima snimao je akademik Jerko Bezić 1963. godine. Sačuvani stari napjev za U se vrime godišta. Župna kuća se nalazi blizu crkve. Obnovljena je bila davne 1897. i kasnije.  Osnovna škola ima 4 razreda.

Crkva sv. Jeronima je župna crkva u Vlašićima. Sagrađena je 1401. a nedavno temeljito obnovljena izvana i iznutra 1996. godine. Još su se donedavno u njoj vidjeli tragovi požara koji je bio uništio lijevi oltar. Za popravak župne crkve i župnog doma brinu se mjesni iseljenici, kako oni iz Sydneja tako oni širom globusa. U nedjelju, 15. listopada 1989. nadbiskup Marijan Oblak je blagoslovio novi kameni oltar u obnovljenoj župnoj crkvi preko koncelebrirane sv. Mise. U crkvi se nalazi nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom koji svjedoči da je pop Ivan Tešćić 1485. god. dao napraviti grob ”sebi i svojima”.

 Zvona. Uz crkvu je naslonjen četverokutni zvonik, ukrašen dvostrukim prozorima sa sve četiri strane. Spominje ga povjesničar C. F. Bianchi – god. 1870. U njemu su dva zvona. Veliko zvono ima po sredini natpis: NA SLAVU BOGA I ČAST SV. JERONIMA, 1951. Ukrašeno je stiliziranim grožđem i lišćem, a u medaljonu nosi natpis: ODLIKOVANA LJEVAONICA ZVONA – ZAGREB.  Manje zvono nosi po sredini isti natpis kao i veliko: NA SLAVU BOGA I ČAST SV. JERONIMA. NABAVILA ŽUPA VLAŠIĆI 1951.

”Zvone zvona svetog Jerolima,
Vlašići se ponose sa njima..     /Pjesma u kolu, Vlašići/

Glagoljica

Da su Vlašići stara glagoljaška župa svjedoče župne matice, pjevanje… Posebno glagoljski natpis, uklesan na kamenoj nadgrobnoj ploči pred ulazom u župnu crkvu sv. Jeronima. Ovjekovječio ju je akademik dr. Branko Fučić u svojoj vrijednoj knjizi Glagoljski natpisi, izd. JAZU, Zgb.1982. str. 360. Natpis potječe iz 1485. god. a govori da je pop Ivan Tešćić dao izgraditi grob za sebe i svoju rodbinu. Iznad natpisa uklesani su polumjesec i dvije zvijezde. Natpis glasi: Č.V.O.D. POP IVAN TEŠĆIĆ SEBI I SVOJIMA.  Fučić još donosi izgubljeni glagoljski natpis u dva retka iz 1502. koji je danas prekiven slijem betona.  Na gornji natpis iz 1485. osvrće se u svojoj knjizi Obredne gomile don Ante Škobalj / Sveti Križ na Čiovu, 1970. str. 375./. On naziva taj glagoljski spomenik ”stećak s plitkom pravokutnom udubinom, u kojoj je natpis ispisan pravilnim glagoljskim slovima. Iznad natpisa izrađen je u reljefu polumjesec s krakovima prema gore i na svakom vršku kraka jedna mala sedmerokraka zvijezda, što predstavlja rijetkost među simbolima i ukrasima stećaka.”.  Prof. dr. Luka Jelić u svojoj knjizi «Fontes historici» – Vegliae, MCMVI. (XIX. stoljeće, str. 116.), iznosi da se u župi čuvaju Libri baptiz. nesređeni od god. 1739. a sređeni od 1871. Tako slično i Matice vjenčanih i umrlih. I na posudicama za sv. ulja inicijali su utisnuti glagoljskim slovima.  

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   

Broj stanovnika

Listajući starije Šematizme nailazimo na sljedeće podatke: Vlašići su god. 1760. imala 76 žitelja. Godine 1843. – 99. duša. God. 1856. – 104 stanovnika. God. 1870. – 148. st. God. 1900. – 191 st. God. 1911. – 60 kuća i 232 st. God. 1936. – 342 st. God. 1976. – 250 st. Danas oko 250 stanovnika.  Već duže vrijeme nema župnika u sela pa im dolazi u pastoralne svrhe (Misa, sakramente, vjeronauk…) župnik iz Povljane. Pred stotinjak godina imali su Vlašići oko tri stotine nastanjenih kuća, a danas je nastanjenih oko stotinu, niti svaka druga. Župa je bez djece pa su krštenja rijetka, a vjenčanja još rjeđa. Odselili ljudi u daleki svijet, ponajviše u Ameriku i Australiju, širom globusa. Ipak, ne zaboravljaju stari kraj, rodnoga ognjišta, pa spremno pomažu stare, napuštene roditelje, uzdržavaju crkvu i župni dom rodnog sela. Negdje sam pročitao da natalitetna situacija i nije toliko strašna kad se zna da je za dugoga vladanja komunističkog jednoumlja iseljeno iz Vlašića preko tisuću naših Hrvata. Međutim, ohrabruje činjenica što u mjestu danas dvije obitelji imaju četvero i petero djece.

 

Župnici u 20 st.

1. Don Vjekoslav Šipušić, 1900-1902.
2. Don Joso Crljenko, 1902-1904.
3. Don Lovre Fabijanić, 1904-1908.
4. Don Petar Rumora, 1908-1911.
5. Don Lovre Fabijanić, 1911-1912.
6. Don Kazimir Supičić, 1912-1914.
7. Don Lovre Fabijanić, 1914-1935.
8. Don Krsto Jelenić, 1935-1936.
9. Don Rudi Urbić, 1936-1937.
10. Don Božo Viktor Mađerić, 1937-1938.
11. Don Ivo Stipanov, 1938-1950.
12. Don Frane Paro, 1950-1956.
13. Don Ivan Pedišić, 1956-1962.
14. Don Zlatko Kolić, 1962-1964.
15. Don Frane Miočić, 1964-1968.
16. Don Mate Matak, 1968-1972.
17. Don Ivan Kevrić, 1972-1976.
18. Don Nikola Šipušić, 1977-1979.
19. Don Damir Juričin, 1979-1980.
20. Don Nikola Tokić, 1981-1990.
21. Don Josip Kero, 1990-1997.
22. Don Šimun Šindija, 1997-2001.
23. Don Ivan Babjak, 2001.-

Polja su naša opustjela, umiru
Nemamo ruku da zemlju obrađuju,
Naša je snaga sva za morem nevjernim,
Ognjišta njihova starci tek čuvaju.
Čuvaj sirotinju našu,
Štiti nam zemlju, Gospodine!

Drag Donjanić, Molitva iseljenikova

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dinjiška, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVIII, Br. 9-10/2003. str. 452-456.