GRAD PAG

Pag (Pagus, Cissa, Gissa, Kissa) glavno je mjesto istoimenog otoka – sjedište župe i dekana­ta. Župni zaštitnik je sv. Juraj, mučenik. U rimsko doba spominje ga Plinije Stariji, a u 10. st. car Konstantin Porfirogenet (Kissa). Odmah po svom doseljenju nastanjuju ga Hrvati i u darovnici kralja Petra Krešimira IV. iz 1069. spominje se kao Villa Pagis. Krajem 12. st. “vodeću ulogu na otoku preuzima Pag (u antici manji zaselak ‘pagus’ – odatle mu ime) na mjestu sadašnjega Staroga grada” (M. Suić). Kralj Bela IV. proglasi ga 1244. god. slobodnim kraljev­skim gradom. Pod Venecijom je od 1409. do 1797.

Župni ured Uznesenja BDM, Marka Laura Ruića 15, 23250 Pag; tel/faks: 611-576;

e-mail: zupni.ured.pag@zd.t-com.hr

Župnik: Mr. don Gašpar Dodić, mob. 091 522-4402 e-mail: gaspar.dodic@si.t-com.hr                                                 Župni vikar: Don Zbigniew Jacek Korcz,  mob. 098-948-62179

 

 

1. STARI GRAD

Budući daje Stari gradu 14. st. više puta bio napadan, zlostavljan i rušen (1393.) od Za­drana, Pažani zbog obrambenih i drugih razloga počeše napuštati Stari grad i 1443. počeše graditi novo naselje Pag na današnjemu mjestu. Otad se starije naselje zove Stari grad. Radovi na izgrad­nji novog naselja Pag trajali su dvadesetak godi­na i tada stanovništvo preseli na nova ognjišta (Mate Suić, Pag, izd. u Zadru 1953., str. 56.).

U Starom gradu jedino se sačuvalo svetište Gospe od Staroga grada, udaljeno dva kilometra od današnjeg Paga. To je crkva Uznesenja Mari­jina iz 14. st., trobrodna bazilika s romaničkim pročeljem, trokutnim zabatom, s trima polukru­žnim apsidama, rozetom, gotičkim portalom i zvonikom – djelo su Pavla iz Fulmone.

Unutrašnjost svetišta resi barokni drveni oltar iz 16. st. i na njemu stari zavjetni drveni gotički kip Majke Božje. Gospa sjedi na prijesto­lju i desnom rukom podržava svoje Dijete. Pobo­žni je narod veoma štuje i na blagdan Velike Gospe svečano u ophodu prenosi u zbornu crkvu pašku. U njoj gospin lik ostaje do blagdana Male Gospe kad je pobožni štovatelji opet prate do njezina svetišta u Starome gradu. Paška se Gospa posebno štuje u gradu i okolici od 1855. god. kad je Grad po njezinu majčinu zagovoru čudesno oslobođen od kolere koja je tada harala po čitavoj južnoj Hrvatskoj.

Gospin kip Majke Božje iz Staroga grada velike je umjetničke vrijednosti i 60-ih godina ovog stoljeća bio je temeljito restauriran u Za­dru. Nastao je krajem 14. ili početkom 15. st. (po mišljenju akademika Cvita Fiskovića) i ubraja se među najveće drvene skulpture našeg Primorja.

Sa sjeverne strane Gospine bazilike sagra­đen je 1589. god. franjevački samostan koji je krajem 19. st. napušten. Vodila su ga franjevač­ka braća provincije sv. Jeronima i bio je kroz dugo vrijeme žarištem duhovnog života na oto­ku. Dokinuše ga Mlečani 1787., ali u njem ostadoše fratri sve do 1899. god. kad se zadarska provincija ujedinila s dubrovačkom.

2. ZBORNA CRKVA

Novi Pag nazivaju “gradom Jurja Dalma­tinca”. Izgrađen je po načelima mediteranskog urbanizma, s trgom u sredini i tlocrtom pravilno raspoređenih ulica. Župa je osnovana 1190. Da­našnja župna zborna crkva, duga 23 m, posveće­na je Uznesenju Marijinu. Sagrađena je po uzoru romaničko-gotičkih Gospinih crkava onog vre­mena. Njezin temeljni kamen postavljen je 18. svibnja 1443. god., onoga istog dana kad i temelji gradskih zidina i utvrda. Ta trobrodna bazilika ima tri četvrtaste apside. Pročelje je romaničko s gotičkim prozorima i portalom. Krasi ga velika, raskošna rozeta, s detaljima nalik na elemente paške čipke.

“Plan novoga grada izrađen je uz suradnju našega velikog majstora renesanse Jurja Dalma­tinca Zadranina” (M. Suić). Crkvu počeše gradi­ti Juraj i Pavao Dimitrov iz Zadra 1443., a potom gradnju nastaviše Juraj Dalmatinac i suradnici. U luneti glavnog portala nalazi se reljef Bogorodice Zaštitnice koja svojim majčinskim plaštem zao­grće skupinu paških građana. Radovi na zbornoj crkvi dovršeni su tek početkom 16. st. U 18. st. je restaurirana, i tada su na stropu izrađene uspjele štukature koje su nedavno obnovljene.

Sakristija i bočne apside imaju gotičke križnorebraste svodove. Bogati kapiteli izrađeni su, prema zapisu iz 1492. god., u korčulanskoj radionici Marka Andrijića krajem 15. st. Oltarna pala Gospe od Ružarija venecijanski je rad velike umjetničke vrijednosti. Pridaje se velikom Tinto­rettu (16. st.). U crkvi se čuva drveni gotički križ iz početka 15. st., koji je donesen iz Staroga grada.

CRKVA SV. MARGARITE ima oblik latin­skog križa. Nalazi se u zapadnom dijelu grada, uz benediktinski samostan paških koludrica, du­hovnih kćeri sv. opata Benedikta. Crkvu i samos­tan utemeljiše 1483. god. Juraj Slovinja, paški kanonik, i plemićka obitelj Mišolić.

Na pročelju crkva nosi zvonik-preslicu s tri otvora za tri zvona. I u ovoj crkvi trebao je izvesti neke radove veliki graditelj Juraj Dalma­tinac: kapelu sv. Nikole, nadgrobnu ploču… Međutim, onje to povjerio svom nećaku Radmi­lu iz Hvara. U samostanskoj riznici čuvaju se vrijedni umjetnički eksponati od zlata i srebra: relikvijar sv. Trna, ostenzoriji, oltarni križevi, ruka sv. Margarite… Svojim odgojem ženske mladeži i djece, kao i svojim molitvama, redov­nička zajednica benediktinki mnogo je doprinije­la duhovnoj izgradnji paške župe.

(U povodu 500. obljetnice ben. samostana tiskana je 1983. god. u Pagu knjižica “Samostan i crkva č.s. benediktinki u Pagu” – prema rukopi­su msgr. Blaža Karavanića.)

CRKVA SV. JURJA nalazi se na kraju Vele ulice. Dugačka je 19 m i renesansnih obilježja. Sv. Juraj, rimski mučenik, najstariji je patron grada i otoka Paga. Njegovu su crkvu uzdržavale bogate bratovštine. U njoj se čuva epitaf mjesnog povjesničara dr. Marka Laura Ruića (+ 1808.).

CRKVA SV. FRANE sagrađena je na ma­lom trgu u istočnom dijelu grada. Do 1795. god. nalazio se pored nje franjevački samostan koji je ukinula Venecija.

3. ZVONA I ZVONICI

Zvonik zbome crkve naslanja se na njezinu lijevu stranu. Potječe iz 1562. god. i nije dov­ršen. Veoma je nizak. “Svi zvonici paški su niski” – ističe akademik Mate Suić (u svojoj knjizi “Pag”, O.c. 86). Ne ističu se pa se u blagoj liniji spajaju s krovovima paških kuća, “i to njihovoj silhueti, gledanoj s mora, pridaje osje­ćaj smirenja” . – Zvonik Gospine crkve ima izgra­đena dva kata. Na prvom katu otvoren je u obliku bifore, prozora koji je podijeljen stupićen na dva dijela, a na drugom ima triforu. Vjerojatno je na trećem katu trebao imati kvadriforu.

A. ZVONA ZBORNE CRKVE

1. Najmanje zvono, s lijeve strane, ima mnogo ukrasa od cvijeća. Natpisi: SVETI RO­KO, MOLI ZA NAS! PAŠKI NAROD 1926. SVETI SEBASTIJANE, moli za nas! Premiata fonderio de Poli in Vittorio Veneto, Italia. SVE­TI VINKO, moli za nas!

Na zvonu su utisnuti i likovi navedenih zaštinika: sv. Roka, Sebastijana i Vinka.

2. Veće zvono nosi natpise: Dono di Petro­nila ed Antonio Fabulich fu Antonio da Pago. ­Porto Simoni-1926. Santo Antonio, prega per noi! Premiata fonderio de Poli… (kao gore). Likovi: sv. Petar i sv. Marko s lavom. Mnogo ukrasa.

3. Srednje zvono, s desne strane, ima natpise: SVETI JURJE, ZAŠTITNIČE PAGA, moli za nas! MCMXXVI. SABRAŠE OD PO­BOŽNOG PUKA DOPRINOSE. Ime ljevaonice (kao i gore). Mnogo ukrasa.

4. Veliko zvono ima naziv ljevaonice kao i gore, više ukrasa i medaljona, likove sv. Mihovi­la, Lovre, Raspetoga, sv. Ivana s orlom, Gospe s Djetetom. Natpisi ističu imena donatora. OPĆI­NA, PASTORČIĆ ŠIME, BUDAK FRANE. NASUEDNICI JURE BUDAK, MIRKOVIĆ PL. LUCE, DAIČIĆ DD. IVANICA, PORTA­DA ARTUR, PASTORČIĆ IVA I GRGO.

5. Najveće zvono ima natpise: DAROVA SVEĆENSTVO I GRAĐANSTVO PAGA: PALCICH BIAGIO, CALEBOTTA JAKOV I SIN, KUSTIĆ IVAN TRGOVAC, USMIANI JOSIP, PALCICH MARIA, OBITEU DESAN­TI,N.N.

ZBORNA CRKVA: IVANOVIĆ KAN. IVO, SVEĆ. PALČIĆ, SVEĆ. FABIJANIĆ LOVRO, SAMOSTAN SV. MARGARITE, JUGOSLAVENSKISTRUK. SAVEZ, UZOR STADO TURNIĆ. NA SLAVU BR. DJEVICE MARIJE UZVIŠENE – MCMXXVI.

B. ZVONA CRKVE SV. MARGARlTE

Samostanska crkva benediktinki ima na vrhu pročelja osebujni kameni zvonik na preslicu s tri otvora za tri zvona.

1. Srednje zvono je najstarije. Ima 73 cm promjera. Potječe iz 1519. godine. To svjedoči i natpis na njemu: MDXVIIII.

Likovi: po sredini u medaljonu lik Mado­ne s Djetetom. Na gornjem dijelu: sv. Benedikt, Ecce homo, osam svetaca: sv. Margarita, sv. Fabijan i Sebastijan, Gospa… To zvono spomi­nje i don Frane Bulić u članku “Zvona u Dalma­ciji”, Sv. Cecilija, 1920., br. 2-3, str. 32.

2. Drugo zvono, ono s lijeve strane, novi­jeg je datuma. Ima promjer 82 cm. Natpisi su nanizani u pet redaka: – Don IVO IVANOVIĆ, KANONIK, – Don JOSO FELICINOVIĆ, KA­NONIK, – Don JOSO CRUENKO, kanonik, ­Gda MARIJA udova MIKIČIĆ, – Sv. GODINA 1934. U PAGU.

S druge strane u medaljonu naznačeno je ime ljevaonice: SALIO KVIRIN LEBIŠ, ZA­GREB 1936. Likovi: Prežalosna (sa 7 mačeva), Pieta (mrtvi Krist u krilu Majke), sv. Juraj.

3. Najmanje je zvono s desne strane presli­ce. Promjer: 59 cm. Natpisi: Ante i Perica Fabijanić. – Sv. godina 1934. u Pagu. – Salio Kvirin Lebiš, Zagreb 1936. Crtež – sv. Ante Padov. s djetetom Isusom.

U samostanskom dvorištu nalazi se kame­na krunica bunarska, donesena iz Staroga grada. Na njoj je natpis: MCCCLIII (1353.) i u tehnici niskog reljefa lik sv. Jurja. S druge strane mle­tački lav. S treće i četvrte strane po jedan grb i nečitljivi natpisi. Crkvu i samostan koludrica u Starom gradu sagradiše supružnici bez djece Pogančić godine 1318. te ga obilno nagradiše.

C. CRKVA SV. JURJA

I don Frane Bulić i dr. Kamilo Dočkal (Naša zvona i njihovi ljevaoci, Zagreb 1942.) spominju zvono crkve sv. Jurja iz 1722. god. Promjer 63 cm. Natpis: OPUS DOMINICI ZAMBELLI CADUBRY. Dr. K. Dočkal spomi­nje i drugo zvono iz 1600. god., promjera 52 cm s natpisom: OPUS JOANNIS ET BAPTISTAE DE TONIS.

D. CRKVA SV. FRANE

Kanonik K. Dočkal navodi da je zvonolije­valac Salvator Mereciti salio jedno zvono za crkvu sv. Frane u Pagu 1414. g. s natpisom SAL V A TOR MERECITI. Promjer – 40 cm.

E. CRKVA U STAROM GRADU

Franjevačka crkva u Starom gradu – piše K. Dočkal- imalaje zvono iz 1625. g. s natpisom “DOMINICUS MACARINI ME FECIT 1625”. Promjer: 64 cm. Urešeno je slikama sv. Ivana, bl. Djevice, sv. Nikole i sv. Križa.

Zvono od 200 kg, veoma ugodna zvuka, kupio je Pažanin Ante Tičić Fulapan kad se vratio iz Amerike. Nabavljeno je u Vittorio Veneto, a blagoslovio ga je preč. don Joso Felicinović 1938. g. uz učešće čitavoga grada (šibenski “Katolik”, br. 12/1938.).

MALO STATISTIKE. Prema šemati­zmima grad Pag je imao početkom 20. st. 4049 stanovnika. God. 1913.: 4337 st. god. 1929.: 4500 st. God. 1939.: 3740 i 700 (privremeno odsutnih). god. 1974.: 3350 i 1000 (privremeno odsutnih). Danas: 2341 stanovnika.

 

4. NADŽUPNICI PAGA 1899.-1999.

 

1. Don Šimun Stanić        1899.-1901.

2. Don Ivan Valentić        1901.-1912.

3. Don Niko Brnetić       1912.-1917.

4. Don Nikola Valentić 1917.-1919.

5. Don Juraj Palčić         1919.-1923.

1919.-1923.

6. Don Ivo Ivanović       1923.-1929.

7. Don Šimun Segarić        1929. – 1930.

8. Don Ante Banić            1930. – 1952.

9. Don Roberto Milanja    1952. – 1957.

10. O. Martin Kirigin       1957. – 1961.

11. Don Ivan Zorica          1961. – 1963 .

12. Don Grgo Batur          1963. – 1971.

13. Don Frane Mandić      1971. – 1992.

14. Don Srećko Frka-Petešić 1992. -­2008.

15. Don Igor Ikić, 2008.-2012.

16. Mr. don Zdenko Milić, iz Sali, od 2012.

17. don Gašpar Dodić od 2014.

Ne smijemo zaboraviti daje u Pagu rođen o. Bartol KAŠIĆ, isusovac, najznačajniji hrvat­ski velikan i najplodniji pisac 17. st. Od rođenja u Pagu 15. kolovoza 1575. do smrti u Rimu 28. prosinca 1650. cijeli je svoj život posvetio slavi Božjoj i kulturnom uzrastu svoga hrvatskog na­roda. U Pagu je djelovao i naš zaslužni svećenik don Joso FELICINOVIĆ (Zadar 1889. – Pag 1984.) kao pastoralni, karitativni i prosvjetni djelatnik preko pedeset godina. .

Spomenimo na kraju da je Pag poznat po proizvodima veoma kvalitetnog sira i po svojim solanama, starim više stoljeća. Zahvaljujući raz­voju industrije (solane) i turizma, u Pagu se počinje bolje živjeti pa se nadamo da će se to odraziti i u njegovu populacijskom razvoju, po­rastu. Tako budi!

GORICA NA PAGU[1]

Gorica na Pagu je samostalna kapelanija paškog dekanata. Njezin je zaštitinik sv. Ante Padovanski. Spominje se krajem 14. st. –1389. godine. Kapelanija je ustanovljena 1925. god. Naziv, ime naselja Gorica je deminutiv imenice gora, tj. imenica umanjena značenja od riječi gora, mala gora, gorica. Gorica je udaljena oko šest kilometara od grada Paga, na cesti Zadar – Pag. Šematizam iz 1843. god. navodi Goricu kao župu paškog dekanata: Gorizza, parrocchia. Njezin administrator je bio župnik Kolana. Kasniji šematizmi redovito navode Goricu kao župu, a njezine poslužitelje župnike Povljane, Dinjiške, Vlašića i Paga. Šematizam iz 1904. god. nazivlje Goricu curatia – župa.

Župna crkva sv. Antuna Padovanskog je sagrađena 1830. god. i kasnije više puta obnavljana, preuređena, npr. 1963. Temeljito je naposljetku obnovljena godine Gospodnje 1975. Ljetnih mjeseci te godine izvršeni su pozamašni radovi materijalne obnove. Skinut je dotrajali, a postavljen novi krov od crvenoge ternita. Na vanjskim i nutarnjim zidovima obijena je stara žbuka i postavljena nova, cementna. U crkvu je uvedeno novo električno svjetlo i novi drveni strop. Dvostruka vrata i prozori zanijenjeni su novima. postavljen je i novi drveni oltar prema narodu. Svi su radovi izvedeni pod vodstvom i nadzorom ondašnjeg poslužitelja župe, župnika Paga, kanonika Frane Mandića (Vjesnik Zadarske nadbiskupije 1975., str. 178.).

Kasnije je crkva sv. Ante obnavljana kad je nabavljen novi kameni oltar kojeg je na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1998. posvetio nadbiskup u miru, mons. Marijan Oblak uz sudjelovanje poslužitelja iz Paga, župnika dekana, don Srećka Frke Petešića, čijom je zaslugom postavljen na zvonik kameni križ sa hrvatskim pleterom. Materijalna sredstva i besplatnu radnu snagu poklonili su čestiti vjernici Gorice uz izdašnu donaciju obitelji Josipa i Martine Maričević i mještana koji žive u dijaspori.

Franjevac trećoredac o. Petar Runje piše da u Gorici postoji i druga crkva posvećena sv. Mihovilu Ark. Imala je i svoj beneficij koji je davne 1674. uživao kanonik paški Augustin Rakmarić /C.F.Bianchi/. Ružica, kći pk. Jakova Mihalića s o.Paga, de villa Gorizza, districtus Pagi, nastanjena u Zadru, dala je 1533. Mateja, nećaka svoga, na nauk svećeniku Ivanu Manjuriću u Zadru /P. Runje/.

Mjesno groblje se nalazi oko župne crkve, a u mjestu nema župne kuće.

S t a t i s t i k a. Prema  Šematizmima broj stanovnika se kretao:

Godine 1843. – 45 stanovnika. God. 1856. – 55 duša. God. 1873. – 49 duša. God. 1887. – 54 duše. God. 1890. – 42 stanovnika. God. 1898. – 47 duša. God. 1900. – 48 duša. God. 1904. je Gorica imala 11 kuća i 59 duša. God. 1928. – 12 kuća i 52 stanovnika. God. 1939. – 91 stanovnik. God. 1974. – 95 duša. God. 1999. – 78 stanovnika. Godine 2000. – oko 100 stanovnika.

Ž u p n i c i

Don Matij Gerković, administrator                          1843. godine

Don Pave Bukša, poslužitelj iz Paga                        1856.

Don Frane Vidolin, poslužitelj                                 1873.

Don Lovre Fabijanić, poslužitelj                              1900.

Don Joso Crljenko, poslužitelj iz Dinjiške              1904. –1911.

Don Joso Felicinović, poslužitelj iz Paga                1928.

Don Šime Meštrović, samost. kapelan                     1939.

Don Grgo Batur, poslužitelj iz Paga                         1962. – 1970.

Don Frane Mandić, poslužitelj iz Paga                    1971. – 1992.

Don Srećko Frka-Petešić, poslužitelj iz Paga          1992. – danas.

ŠIMUNI[2]

Šimuni su mjesto i uvala poznatih ribara na jugozapadnoj obali otoka Paga. Potječe iz druge polovine 19. stoljeća kada su tamo braća Fabijanići uz more podigli prve pastirske kolibe i skromnu kapelicu sv. Ante Padovanskog, mjesto okupljanja vjernih Šimunjana. Šematizmi spominju Šimune tek 1875. kao predio župe Kolan od koje su udaljeni 5 km. Danas su Šimuni vjerski povjereni župi Pag.

Naselje je dobilo ime, prema kazivanju, po Šimuni Fabijaniću koji je s bratom tamo podigao prve pastirske nastambe u nevelikoj lučici. Mještani se pretežno bave ribarstvom i zemljoradnjom. U Šimunima je carstvo bure pa se govori kako se “bura u Trstu rađa, u Šibeniku umire, a najjače puše upravo u Šimunima.” I kao da sve pretvara u bijelo: bijeli kamen, bijela stada ovaca, bijela slavna paška čipka, bijeli nadaleko poznati paški ovčji sir. /Hrvatski otoci, Zgb.2002., str. 98./ Uvala Šimuni, zaštićena od svih vjetrova, odnedavno ima ACI marinu sa 175 vezova. Danas Šimuni imaju dvije crkve: staru, zavjetnu sv. Ante i novu, sv. Nikole biskupa, zaštitnika naših mornara i ribara, iz 1988. godine.

Crkva sv. Nikole. To je nova crkva jojoj je gradilište i kamen-temeljac blagoslovio 21. ožujka 1988. mons. Pavao Kero, generalni vikar, uz asistenciju paškoga župnika i dekana, don Frane Mandića, više župnika paških župa i drugoh župnika nadbiskupije. Posveta “krštenje” nove crkve sv. Nikole, biskupa, u Šimunima, u nedjelju, 26. lipnja 1988., jedan je od najvećih događaja u stasanju i razvitku tog perspektivnog mjesta. Posvetu crkve i novog oltara izvršio je preko koncelebrirane sv. Mise, nadbiskup zadarski Marijan Oblak. “Sve što je živo u Šimunima, s brojnim vjernicima iz Paga i paških župa, zadarske i krčke biskupije, sudjelovalo je u crkvi i izvan nje. Crkvu je izradio zidarski poduzetnik, gosp. Ivan Žužul” (Vjesnik z. nadb. br. 7-8/1988. /.

Na početku obreda, pred zatvorenim vratima nove crkve, župnik paški, don Frane Mandić pozdravlja nadbiskupa posvetitelja, 25-oricu misnika koncelebranata, svoje Šimunjane i okupljeni narod otočki. Razvoj mjesta zahtijevao je novu crkvu. Zamisao i želja, stare više od deset godina, postadoše stvarnost. U ime crkvenog odbora i župljana Ante Fabijanić izrazio je radost i zahvalio svima koji su omogućili ovaj dan sveopće radosti. Potom je Nadbiskup predao ključ nove crkve župniku don Frani i započeo obred posvete. U svojoj homiliji Nadbiskup je pohvalio vjernike Šimuna zbog njihove zauzetosti oko gradnje nove crkve koaj je “novo srce Šimuna, … mjesto mira i molitve, dom spasenja i milosti” … Odavši priznanje župniku i crkv. odboru, graditelju i Skupštini općine Pag koja je dodijelila lokaciju i dozvolu za gradnju, Nadbiskup je čestitao Šimunjanima i svima koji su molitvom, darom i radom sebe “uzidali” u novu crkvu. Na prikazanju su mladi donijeli darove kruha i vina, ribu i sir, kao i dvadesetak nejpotrebnijih liturgijskih predmeta za obavljanje sv. bogoslužja, poklon pojedinih obitelji: kalež i pokaznica, misal i bogoslužne knjige, albe i misnice, uskrsnu svijeću … Skladno pjevanje predvodila je s. Miljenka, a kroz slavlje obrede je tumačio don Srećko Frka Petešić, župnik iz Zadra. Svi prisutni na kraju zapjevaše “Lijepu našu” kao zahvalnu pjesan Ocu nebeskomu za dar nove crkve.

Prva fešta u novoj crkvi, blagdan sv. Nikole 6. prosinca 1988., proslavljena je svečano i brojno. Ujutro je slavio Misu župnik don Frane, a poslijepodnevno slavlje s homilijom nadbiskup M. Oblak. On je kod svog dolaska blagoslovio na obali lađe i automobile, a prije koncelebracije veliku zidnu sliku, triptih sv. Nikole. Sliku je izradio ak. slikar iz Zagreba g. Josip Martinko, ulje na platnu. Slika prikazuje u sredini impozantni lik sv. Nikole. Na lijevoj strani brod u oluji, na desnoj običan ribolov. Sliku su darovali bračni par Toni i Hani Vugrek na spomen poginulog sina.

Broj stanovnika. Godine 1904. – 3 kuće i 20 žitelja. Mjesto je pripadalo župi Kolan. Godine 1928. – 3 kuće i 24 žitelja. Danas ima oko stotinjak žitelja.

Zvona. Otac Nadbiskup M. Oblak blagoslovio je u nedjelju, 15. listopada 1989. sva nova zvona za novoizgrađenu crkvu sv. Nikole, biskupa. Nabavljena su u Sloveniji, Žalec, Ptuj, u ljevaonici “Teralit”.

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Gorica, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVIII. Br. 11-12/2003. str. 559-560.