Posedarje

POSEDARJE – župa Gospe od Ružarija, ustanovljena 1722.  

Župni ured Gospe od Ružarija,
Trg Velika vrata 2, 23242 POSEDARJE, tel/faks: 647-335, općina Posedarje.

Župnik: don Stipe Mustapić, mob. 091-798-7076

 

Luzarici mojoj Posedarje piva
iz sveg srca svoga i pisma se čuje
kako kršem, poljem, snažno odjekuje,
i dušu nam rani, u nama je živa.    /Petar Bodulić/ 

Posedarje je selo i mala luka na sjevernoj obali Novigradskog mora, leži zu cestu na utoku potoka Baštice u Novigradsko more, oko 25 km. sjeveroistočno od Zadra. Mjesto ima pješčane i sunčane plaže a pred sobom tri otočića. Stanovnici se bave zemljoradnjom, ribarstvom i turizmom. Mjesto je nadaleko poznato po proizvodnji izvrsnih pršuta. Mjesto se prvi put spominje već 1194. god. u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Andrije kojom potvrđuje darovnicu svoga oca Bele III. posjed hrvatskim knezovima od plemena Gusića, Spomenuti knezovi krbavski dobili su u 14. st. ime knezovi posedarski. Po njima je Posedarje u srednjem vijeku postalo veoma poznato naselje. Bilo je opkoljeno zidom i utvrđeno jakim kaštelom. U srednjem vijeku pripadalo je knezovima Posedarskim. (Fra Stanko Bačić, Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji, Šibenik, 1995. str. 35.). Posedarje je poznato po svojim knezovima. Imali su velike posjede i nazivali se knezovima posedarskim. Krajem 18. st. ti su posjedi prešli u vlasništvo zadarske plemićke obitelji Benja jer se posljednja posedarska kneginja udala za Kuzmu Benju, načelnika zadarske općine. Knezovi posedarski bili su ugledna i moćna obitelj te odigrali važnu ulogu u doba tursko-mletačkih ratova u 17. st. Imali su u mjestu i jaku obrambenu kulu s posadom za obranu od Turaka s kojima su oko stotinu godina (1570. – 1665.) više puta ratovali. U tim borbama starosjedioci su često teško stradali, bili zarobljeni ili bježali, ali nakon konačne pobjede opet se vraćali. 

“Kako je tih godina bilo žalosno stanje posedarskog puka indirektno nam svjedoče sljedeća dva sačuvana podatka. Naime, dana 15. lipnja 1678. ninski je biskup došao u Posedarje i uputio se u novu crkvu koja je bila opasana zidovima ali nije imala krova. U Posedarju je tada bilo tako malo žitelja da su svi mogli stati u tu novu crkvu. Kako je nova crkva bila bez krova, biskup se vratio u staru koja je dosta manja gdje je nakon mise podijelio sakramenat potvrde. Došavši ponovo 23. svibnja 1684. ustanovio je da crkva zbog siromaštva nije bila ni blagoslovljena ni posvećena. Odgodio je blagoslov crkve za sutrašnji dan, ali kako je crkva bila vrlo siromašna materijalnim dobrima i unutra potpuno prazna i bez ikakvog inventara, nemajući što blagosloviti odgodio je njezinu posvetu za drugu priliku. Međutim, u to je vrijeme posedarski puk i njegovi svećenici bio bogat siromaštvom i vjerom.” (Dr. Milko Brković, Posedarje /presjek kroz povijest/, Posedarje, 1995. str. 6.). Posedarje je od starine glagoljaška župa. Vizitator Michele Priuli je 1603. za svećenike Ninske biskupije napisao da “župnici dijele sakramente u rimskom obredu. Služe se brevijarom i misalom napisanim hrvatskim jezikom i glagoljskim pismenima po svetom rimskom obredu“. 

Godine 1995. od 6. do 12. kolovoza, u Posedarju je svečano proslavljen spomen imena Posedarje uz veliko sudjelovanje puka Božjega iz Zadra i okolice, kao i uz nazočnost mnogih  uglednih ljudi iz kulturnog i političkog života toga kraja. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Franjo Kuharić uz zadarskog nadbiskupa mons. M. Oblaka i koadjutora mons. Ivana Prenđe.  

Matice se vode od 1722. glagoljicom, a od 1812. latinicom. Ima osnovnu školu. Stanovnika: godine 1908. bilo je 747 stanovnika, a 2000. godine 1286.  Naselja: Posedarje, Podgradina i Brisnica. 

1. Župna crkva Gospe od Ružarija jednobrodna je starija kamena građevina iz 14. st. (20 x 8 m). Trokutasta je zabata. Ima drveno pjevalište i tri kamena oltara. Nalazi se u središtu mjesta. Proširena je i barokizirana je 1700. godine kad ju je posvetio nadbiskup Priuli 18. lipnja. Proširena je 1821. a obnovljena 1893. god. Za vrijeme Domovinskg rata 1991. crkva je bila oštećena projektilima neprijateljskih granata. Ima mramorni oltar s tabernakulom, dvostrukim stupovima i vrijednom oltarnom palom koja prikazuje kako Gospa daje krunicu sv. Dominiku. Na jednom pobočnom oltaru, posvećenu sv. Petru, stoji kip Gospe Žalosne, a na drugom kip Kraljice krunice. Ona se svečano slavi prve nedjelje listopada procesijom s Gospinom kipom kroz mjesto. Nad ulaznim vratima iznutra je kor. Sa strane na zidovima u nišama kipovi Srca Isusova i sv. Josipa. Četrnaest postaja križnoga puta.  Župna kuća nalazi se blizu crkve. 

 

  

                                                                                                                                                                                                   

Na pročelju ima ugrađen 25 metara visoki zvonik, višekatnog krova, kube, u obliku stošca, ispod kojega se ulazi u crkvu. Zvonik krase dva velika zvona. Veliko zvono ima promjera 97 cm. Natpis na zvonu: NA ČAST GOSPE RUŽARIJA ŽUPLJANI POSEDARJA. PRELIO KRIŽANEC MARKO, JUŠIĆI OPATIJA 1977. Ukrasi na zvonu: na gornjem rubu reljef vinove loze i grožđa, slika nema. Malo zvono ima promjera 81 cm. Natpis na zvonu: OD GROMA I ZLA VREMENA, OSLOBODI NAS GOSPODINE. POSEDARJE. CRKOVINARSTVO SLOŽNO S VJERNIM PUKOM POD UPRAVOM PEROVIĆ DON MILOM G. 1957. Ime ljevaonice: SALIO B. LENARDIĆ GOD. 1957. Ukrasi na zvonu: Majka Božja s Djetetom, sv. Ante, gornji rub ukrašen vinovom lozom i grožđem. 

    

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

2. Crkva Uznesenja Marijina, Velika Gospa, nalazi se nedaleko od morske obale u parku. U starome groblju. Građevina potječe iz 12. ili 13. st. 

   

   

   

   

                                                                                                                                                                                                                                                                           

   

       

 3. Crkva Duha Svetoga nalazi se na otočiću ispred Posedarja. Potječe iz 15. st. Iznad ulaznih vratiju nalazi se zidani zvonik – preslica za jedno zvono koje se čuva u crkvi. Postavlja se samo prigodom misnog slavlja, tj. samo na Duhovski ponedjeljak. Na zvonu nema ukrasa ni natpisa. Posedarje na blagdan Duhova slavi dan općine. Blagdan Duhova se tradicionalno obilježava procesijom brodicama do obližnjeg otočića na kojem se pored ranoromanične crkvice Duha Svetoga slavi sv. misa. Njoj prisustvuje veći broj hodočasnika iz čitave okolice. Crkvica Svetog Duha je obnovljena 1974. godine.

 

4. Crkva sv. Josipa radnika – iznad Posedarja. Izgradio ju je od drveta 2000. god. Vinko Kajmak. Na pročelju ima omanji drveni zvonik u koji je smješteno novo zvono, teško 50 kg. Promjera 39 cm. Na zvonu je natpis: SVETI JOSIPE, MOLI ZA NAS! DONATORI: VINKO KAJMAK I IVE NEKIĆ. POSEDARJE BRISNICA. SALIO JOSIP TRŽEC, ZAGREB 2000. Uresi na zvonu: sklopljene ruke i hrvatski grb. 

Glagoljaška baština 

Župa je od starine bila glagoljaška, to potvrđuje i papinski vizitator Agostino Valier, koji je 1579. napisao da “svećenici zadarskih otoka i zaleđa ni najmanje ne poznaju latinski jezik, ali zato nisu neznalice u poznavanju kršćanskog nauka”.U župnoj crkvi na podnožju pozlaćene pikside glagoljski natpis: 1580. TO JEST TABRNAKUL FRATAR TRETOGA REDA SVETOGA IVANA U ZADRU. (v. Branko Fučić, Glagoljski natpisi, Zgb. 1952. str. 288.) Drugi natpis nalazi se na nadvratniku portala župne crkve. Natpis je pisan hrvatskim jezikom latinicom, a godina u datumu arapskim brojkama i glagoljskim pismima: 1700. 

U Posedarju se najnovijeg vremena očuvalo bogato starohrvatsko crkveno (glagoljaško) pjevanje. Akademik Jerko Bezić snimao je crkveno pjevanje u Posedarju u listopadu 1963. godine, na mjesnu feštu Gospu od Luzarija (misa, euharistijski blagoslov, pjevanje Časoslova, sporovda, napjevi kroz godinu te pučko pjevanje u kolu na mjesnom trgu). Snimci su pohranjeni fonoteci Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (trake SC 8 i SC 12). Potom je snimao etnolog Livio Marijan (27. 12. 1988.) te etnolog dr. Tvrtko Zebec. Posedarsko se pjevanje odlikovalo osobitom kvalitetom, snažnim i skladnim troglasjem (pjevanje «na bas»). Pjevači iz Posedarja predstavili su svoje stare glagoljaške napjeve javnosti na koncertu «Večer glagoljaške baštine» na Glazbenim večerima u sv. Donatu u srpnju 1996. godine, te izveli fragmente posedarskog glagoljaškog pjevanja (Vjerovanje, Divnoj dakle, Puče moj, Dan od gnjeva, Zdravo Tilo, dijelovi Službe za mrtve). 

Pavlini 

U župu su 2003. god. stigli pavlini (OSPPE – Ordo Sancti Pauli Primii Eremiti – Red sv. Pavla prvog pustinjaka). Na misama s vjernicima predstavio je novog župnika u Posedarju i Podgradini 10. kolovoza o. Marijana Fundaka nadbiskup mons. Ivan Prenđa. Pavlini su kat. muški red, zvan “bijeli fratri”. U srednjem vijeku proširiše se u Francuskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Najpoznatiji samostan imali su u Lepoglavi, 1400. god. Veoma su doprinijeli gospodarskom i kulturnom razvitku naše Hrvatske. U Lepoglavi su 1503. osnovali prvu lattinsku gimnaziju, a 1674. god. i akademiju s pravom dodjeljivanja doktorata. Red je dokinuo u Hrvatskoj g. 1786. car Josip Drugi. 

Broj pučanstva 

Prema popisu žitelja iz 1527. Posedarje je brojilo 371 stanovnika. U selu 171, a na Punti („di Possedaria“), koja se zove i „staro Posedarje“, bilo ih je 200. God. 1608. u Posedarju živi svega 200 čeljadi. God. 1605. i 1627. u tri skupine preselilo se iz zadarskog zaleđa u Liku 85 hrv. obitelji. Iako protjerani iz zadarskog zaleđa za vrijeme kandijskog rata (1645. do 1669.) Turci su se više puta zalijetali u ove krajeve, rušili i pustošili sve odreda. Tako 1657. porušiše Posedarje i Vinjerac. Tada je izginulo i zarobljeno mnogo posedarskih žitelja. Povjesničar Mile Bogović, biskup, navodi da je 1692. god. u Posedarju bilo 210 katolika i 24 “šizmatika”, tj.  vjernici kršćani istočnog obreda, odnosno pravoslavni (a ne Srbi u etničkom smislu). Kanonik Bianchi donosi da je u njegovo vrijeme (oko 1800.) Posedarje brojilo 729 duša (vjerojatno i s Podgradinom). Danas Posedarje broji preko 1300 svojih mještana. U razdoblju poslije druge polovine 2. svj. rata naselje bilježi porast pučanstva. Broj stanovnika je porastao sa oko 1100 na 1286 u 2000. godini. Tome dopriniješe položaj zu more, razvoj turizma i bilizina grada. Posedarje je općinsko mjesto, nastanjeno isključivo hrvatskim pučanstvom. U mjestu radi osnovna škola za učenike od 1. do 8. razreda, poštanski ured, matični ured, župni ured, dom zdravlja – ambulanta, banka… 

Župnici Posedarja u 20. stoljeću

Don Hinko Brnetić, iz Silbe, 1897. – 1906.
Don Šime Čudina, iz Benkovca, 1906. – 1932.
Don Ivo Milić, iz Sali, 1932. – 1938.
Don Filip Mimica, iz Rogoznice (Split), 1938. – 1960.
Don Milo Perović, iz Zadra (Arbanasi), 1960. – 1970.
Don Joso Kero, iz Bibinja, 1970. – 1987.
Don Anđelko Buljat, iz Suhovara, 1987. – 1996.
Don Pave Šindija, iz Bibinja, 1996. – 1997.
Don Mijo Stijepić, iz Kraljeve Sutjeske (BiH), 1997. – 2003.
O. Mario Fundak, OSPPE, 2003. – 2010.
O. Krzystof Rodak (Poljska),  OSPPE, 2010. – 2012.
Don Stipe Mustapić, od 2012.

LUZARICE MOJA, VIRNI PUK TE VOLI,
RADUJE SE TEBI, S TOBOM ŽIVOT ŽIVI,
ON UZ TEBE VOLI I KAMENJAR SIVI,
VOLI I RVACKU, I ZA NJU SE MOLI 

/Petar Bodulić, Posedarje moje/  

Rozario Šutrin i Livio Marijan