Vrsi

VRSI

Župni ured Sv. Mihovila, 23235 VRSI, tel. (023) 360-062;  grad Nin.
Župnik: don Boris Pedić, mob. 091-505-6216

Vrsi su selo sjeveroistočno od Nina 5 km. između Ninskog zaljeva i Ljubačke uvale. Smješteno je na vrhu brijega. Po tome je selo dobilo ime «Vrsi». To je hrvatsko-čakavska množina od riječi vrh. U talijasnkim i latinskim ispravama – Verhe. U glagoljškim maticama: /iz/ Varha, iz Varhov, iz Vrhov. Sjeveroistočno od sela vide se ostaci ilirske gradine, a sjeverozapadno, kod Jasenova, ostaci rimskog naselja i temelji villae rusticae. Hrvati su po doseljenju osnovali na ovom području tri naselja koja su stradala u 16. st. i 17. st. za ratovanja s Turcima. C. F. Bianchi pripominje /Zara cr. II. 1879. str. 372./ da su Vrsi stradali od Turaka 1570. god. Kasnije, na njegovo opustošeno područje doseli živalj iz Podgorja i Ravnih kotara. «To donekle potvrđuju i glagoljske matice» – misli don Vl. Cvitanović. Tako je potkraj 17. st. osnovano današnje mjesto Vrsi.

 

Crkve u Vrsima

 1. Župna crkva sv. Mihovila Arkanđela. Sagrađena je početkom 17. st. na ruševinama prvotne, poslije odlaska Turaka. Nalazi se posred sela. Obnavljana je i proširivana 1775., 1831., 1904. i 1988.  te 1997. god. ponovno restaurirana iznutra i izvana. Jednobrodna je sa sakristijom. Na velikom oltaru su svetohranište i pala koja prikazuje Bogorodicu s Djetetom, sv. Mihovilom i sv. Rokom. Kameni oltar prema puku, a uza zid na postoljima drveni kipovi sv. Mihovila, Srca Isusova, Gospe Lurdske i sv. Nikole biskupa. S desne strane sporednih vrata bogato dekorirana kamena škropionica te  krstionica. Na sjevernom zidu visi veoma impresivno drveno raspelo. U sakristiji se čuva dragocjeni procesijski srebreni križ, bogat simbolima. Na njemu je veliki lik sv. Mihovila.

 

 

 

 

 

 

 

 

 Iz župne crkve u Vrsima (glavni oltar, detalj glavnog oltara, kip sv. Nikole, kip sv. Mihovila, krstionica)

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

2. Crkva Gospe od Jasenova – zavjetna je crkva, građena u starohrvatskom stilu (9.-11. st.). Ime nosi po stablu jasen. Selo Jasenovo uništiše Turci. Povezano je s Gospinim ukazanjem. Gospa se, prema tradiciji, ukazala pred crkvom vidjelici Jeleni Grubišić 1516. god. I na spomen toga bila je podignuta kapela koja je 1983. temeljito obnovljena s podignutim novim zvonikom. «Jednobrodno je to skladno zdanje s četverokutnom apsidom, trokutasta zabata» (P. Lubina). U crkvi je drveni oltar prema puku i kipovi Gospe i sv. Nikole Tavelića. Crkvu je 14. 8. 1971. svečano blagoslovio nadbiskup Marijan Oblak uz veliko sudjelovanje naroda.

 

 

 

 

 

 

 

 

Gospina crkva u Jasenovu

                                                                                                                                                                                                                                                                    

3. Sv. Jakova ap. Starohrvatska crkva u turističkom naselju Zukve. Crkva je iz 11. st. sagrađena na ostacima rimske vile s bunarom žive vode i djelomično istraženim grobljem. Crkva je obnovljena 1971.; ima kameni oltar prema puku; zvonik-preslica s jednim zvonom. Mještani spominju i staru crkvu sv. Ivana u ovom naselju, čiji su temelji završili pod zidovima jedne vikendice.

 

Sv. Jakov u Zukvama.

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                              

Sv. Mihovila ark. Starohrvatska crkva koja se nalazila na groblju, trajala je do pedesetih godina ovog stoljeća, ali je zbog nemara izložena propadanju i konačno posve srušena.
Sv. Lovre m. Od nje sada postoje samo ruševine. Bila je podignuta u Jasenovu u 18. st.
Sv. Tome ap. Starokršćanska crkva istočno prema Poljicima, 1 km udaljena od sela. Oblikom je trolisna (slična sv. Nikoli u Prahuljama), a ostatci njezina temelja u opasnosti da posve iščeznu.
Sv. Paškvala prz. Vide se samo njezini ostatci na otočiću Sikavac. Zasad joj je nepoznat nastanak i nestanak. U blizini crkve nalazi se sunčani sat.

Karakterističan je raspored navedenih crkava. Sve su postavljene u obliku Velikog medvjeda (7 zvijezda = Jahač).

Stara župna kuća iz 1822., proširena 1890., a 1985. preuređena u vjeronaučnu dvoranu, a nova župna kuća izgrađena 1984.

Zvona

1. Župna crkva sv. Mihovila ima na pročelju veliki, lijepi zvonik, sagrađen 1872. god. U njemu se oglašavaju dva zvona. Veliko zvono ima promjer 84 cm. Ton LA. Izradila ga je PREMIATA FONDERIA DE POLI IN VITTORIO VENETO, ITALIA, kako je napisano na jednoj strani zvona. Na drugoj strani vidimo u četiri retka ovaj latinski natpis: IN MEMORIAM MILLENARI CORONATIONIS P. REGIS CROATIAE TOMISLAVI MAGNI CUM OBOLO PAROCHIANORUM VRSI ORDINAVIT DOMINUS SIMEON MESTROVICH PAROCHUS ANNO 1929.[1] Zvono ima dosta ukrasa pri vrhu i dnu. Likovi koji se u župi štuju: sv. Mihovil, Raspeti, sv. Nikola i Majka Božja. Malo zvono ima promjer 71 cm. Ton DO. Natpisi u četiri medaljona na latinskom: 1. A FULGURE ET TEMPESTATE, LIBERA NOS DOMINE. 2. IN TE DOMINE SPERAVI, NON CONFUNDAR IN AETERNUM. 3. SOLI DEO HONOR ET GLORIA. 4. OPERA DI PIETRO COLBACHINI DI BASSANI – 1872. Zvono je bogato ukrasima, osobito na gornjem i donjem rubu, prizori iz Biblije.

2. Zvono u Jasenovu na crkvi sv. Marije. Na zvoniku novo, veliko zvono. Promjera 97 cm. Teško 520 kg. Blagoslovljena 1983. Natpis: GOSPI OD JASENOVA – VRSI – DARIVAJU JOSO VELČIĆ I SINOVI GODINE GOSPODNJE 1982. SALZBURG 1670. FRANZ OBERASCHER 1982. Ukras: križ s Višeslavove krstionice.

3. Crkva sv. Jakova u Zukvama. Na pročelju crkve diže se kameni zvonik – preslica s jednim malim zvonom. Promjera 29 cm. Zvono je bez natpisa i ukrasa.

Statistika

Vizitator Augustin Valier piše da je u Vrsima god. 1759. bilo 16 ognjišta, osoba od pričesti 70, svega 100 stanovnika. Župnik vrši glagoljašku službu, na hrvatskom jeziku, «in lingua illirica». Godine 1748. bilo je u Vrsima – kako bilježi glagoljska matica krštenih – 288 osoba. «U Vrsima na 8. zunja 1784. broj od duša muških koji se ispovidaju i pričešćuju 60, ženski od ispovidi i pričešćenja 92, broj dice muše koji se ne pričešćuju 56, dice ženske koja se ne pričešćiki 80». Godine 1856. bilo je duša 415. God. 1911. kuća 116 a duša 796. God. 1928. kuća 150, a duša 950. God. 1939. duša 1157, a god. 1974. duša 2023. Danas Vrsi imaju preko 2300 žitelja.

 Glagoljaška baština

 «Sve seoske župe ninske biskupije kao i zadarske nadbiskupije odvajkada su bile isključivo glagoljaške» (Amos R. Filipi). Tako i župa Vrsi koja je sačuvala nekoliko glagoljskih kodeksa. To su:

 1. Glagoljska matica krštenih, od 1717. – 1812. Ima 270 str. ispisanih kurzivnom glagoljicom.
2. Glagoljska matica mrtvih, od 1721. – 1828. Ima 192 str. Ima nekoliko zapisa bosančicom.
3. Glagoljska matica vjenčanih, od 1717. – 1808. Ima 110 str. Prvi upisi vjenčanih bosančicom.
4. Glagoljska madrikula sv. Mihovila u Vrsima (1727.-1822.). Ima 172. str. Ispisali su je kursivnom glagoljicom župnici Vrsiju don Šime i don Bože Kuštera. To je svojevrsna kronika župe. Njezin tekst je objavio latinicom u Radovima HAZU, sv. 19. Zadar 1972. str. 187-243. naš vrsni i vrijedni glagoljaš don Vladislav Cvitanović. Madrikula sadrži 12 kapitula i naredaba za braću i sestre, zapisnike primitaka i izdataka (nabavak pikside, pale, barjaka, preliv zvona…). Svoju transkripciju vrške madrikule don Vlade završava riječima: «Selo, bratovština i crkva bili su jedna zajednica. Budući da su članovi bratovština bili svi gospodari kuća u selu, brati su se brinuli za selo, za crkvu i za bratovštinu. Crkva je uglavnom financirala troškove za potrebe sela, a selo je pak sa svoje strane uzdržavala crkvu».
5. Glagoljska propovijed, ispisana kurzivnom glagoljicom i čakavskim narječjem na 36 stranica. Vjerojatno ostavština nekoga župnika glagoljaša. Župa Vrsi je dala samo skroman broj svećenika glagoljaša.

Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Vrsima magnetofonskim snimkom je zabilježio akademik Jerko Bezić za potrebe Akademije, upravo na župnu feštu sv. Mihovila, 29. rujna 1963. godine (Institut za folkloristiku i etnologiju u Zagrebu, kolutovi SC 9 i 10). Na snimci je glagoljaška pjevana Misa na staroslavenskom i starohrvatskom «šćavetu» u kojoj gromoglasno skladno sudjeluje sav puk, zatim procesija s pjevanim litanijama, razni napjevi kroz crkvenu godinu (vrlo zanimljivo dijaloški izveden «Gospin plač…»), te spontano pučko-svjetovno pjevanje vrškoga puka na dan njihove fešte (kolo, orcanje). Vrlo vrijedan dokumenat za našu kulturnu povijest.

Župnici Vrsi u 20. stoljeću

1. Stipčević don Šime, iz Arbanasa, 1880. – 1900.
2. Đinić don Ante, iz Paga, 1900. – 1901.
3. Sirotković don Nikola, iz Nina, 1902. – 1922.
4. Meštrović don Šime, iz Paga, 1922. – 1932.
5. Lovretić don Srećko, iz Molata, 1932. – 1937.
6. Vrbanec don Ivan, Slovenac, 1937. – 1940.
7. Žižek don Drago, iz Žužka, Slovenija, 1940. – 1950.
8. Pedišić don Nikola, iz Tkona, 1950. – 1956.
9. Paro don Frane, iz Paga, 1956. – 1965.
10. Kolić don Anđelo, iz Solina, 1966. – 1970.
11. Tokić don Nikola, iz Popovića, 1970. – 1975.
12. Frka-Petešić Srećko, iz Sali, poslužitelj, 1975. – 1978.
13. Ćurić don Drago, iz Bosne, 1978. – 1988.
14. Šupraha don Čedomil, iz Kolana, 1988. – 1989.
15. Zubčić don Pavao, iz Ražanca, 1989. – 1990.
16. Ivančev don Ante, iz Brbinja, 1990. – 1993.
17. Dovođa don Ivan, iz Bosne, 1993. – 2001.
18. Vulin don Tihomir, iz Draga, 2001. -2011.
19. Pedić, don Boris, iz Pridrage, 2011.

Sveti Mihovile arkanđele,
brani nas u boju:
protiv pakosti i zasjeda đavolskih
budi nam zaklon!

Rozario Šutrin i Livio Marijan

---

[1] Prijevod: Na spomen tisućugodišnjice krunjenja velikog hrv. kralja Tomislava. Doprinosom župljana Vrsi naručio gospodin Šime Meštrović, župnik, godine 1929.