VIR

Župni ured Sv. Jurja, 23234 Vir; tel/faks: 362-043. 
Župnik: don Tihomir Vulin, mob. 091-591-5390     

Vir je otok zadarskog arhipelaga. Smjestio se uz jugozapadnu obalu o. Paga, u produženju Privlačkog poluotoka. Dijeli ih samo uski i plitki gaz. Sa zapadne strane Privlake prelazi se u Vir mostom koji je spojio 1976. god. otok s kopnom. Tako je Vir postao poluotokom te počeo novo razdoblje u svome životnom razvitku. S istočne strane mjesto Vir ima pješčanu uvalu, a s južne strane uzvisinu s dva manja zaselaka: Torovi i Lozice. Udaljeni su oko tri kilometra od župne crkve. Osnovani su na prijelazu iz 18. u 19. st.  Otok je bio nastanjen od najstarijih vremena. Površina mu je oko 23 km² . “Gol je. Nema vegetacije jer ga vjetrovi tuku sa svih strana. Zato su ga pomorci nekad zvali Punta dura (tvrdi rt, rat) za razliku od Punte amiche (ili Puntamike – prijateljskog rta) koji ih vodi u mirnu zadarsku luku” (Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Split 1952. str. 98). Uz otok Maun spominje se 1069. g. i otok Vir u darovnici kralja Petra Krešimira pod nazivom Veru – Ver. “Insula Veru, puncta Urae”. Hrvatski naziv VIR pojavljuje se g. 1205. Insula Vyr (P. Skok). Vizitator A. Valier naziva 1579. god. otok Vir “Pontadura”. U šematizmima susrećemo naziva: Portunata, Puntadura i Pontadura.  Otočka župa Vir je udaljena 30-ak kilometara sjeverozapadno od Zadra. Zaštitnik joj je sv. Juraj (Jure), mučenik.  Vir je bio do 1853. god. župa, a potom kapelanija. Zbog opasnosti od neprijatelja Venecija gradi na rtu Kaštelina obrambenu utvrdu sa zapadne strane virske uvale. Tamo se i danas vide zidine venecijanske utvrde koja je služila za obranu od uskoka i Turaka. Impozantni su to ostaci (ruševine) s dvije dobro uščuvane kule na kojima se vidi na sjevernoj strani krilati lav, a na južnoj tri grba uglednih mletačkih obitelji. (I. Rubić, o. c.; D. Magaš, Vir – Radovi Inst. JAZU u Zadru, 1977, str. 24.). Virani su od davnine poznati kao vrsni pomorci.  U posljednjih 30-ak godina na otoku Viru je izgrađeno nekoliko tisuća vikendica. Za ljetnih mjeseci na Viru boravi i nekoliko desetaka tisuća ljudi.      

Virske crkve

  

 1. Župna crkva sv. Jurja sagrađena je 1845. g. na položaju stare župne crkve a obnovljena 1896. i nekoliko puta poslije. Npr. 1999. god. kad je zadarsko poduzeće “Duca” izvršilo opsežne radove izvana i iznutra za župnika don Nedjeljka Badurine. Njezina oštećenja uzrokuje velika posolica koju donosi bura i blizina mora. God. 1976. pronađena je kamena ploča koja je danas ugrađena na pročelju s desne strane ulaznih vrata s natpisom: HOC EST TEMPLUM / DEI VIVI UBI GLORIF / ICAT CREATOR MUNDI / A.D. MDCCCXLV (Ovo je hram Boga živoga u kom se slavi Stvoritelj svijeta. God. Gosp. 1845. – To je godina izgradnje crkve.)       

       

       

        

        

        

                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           2. Starohrvatska romanička crkva sv Ivana Krstitelja na groblju potječe iz 12-13. st. Udaljena je 1 km od župne crkve, a nekad je to bila župna crkva. Obnovljena je u drugoj polovici 17. st. zauzimanjem vojničke obitelji Vuka Crnice, porijeklom iz Crnogorskog primorja. To je posvjedočuju nad vratima uklesani Vukov obiteljski grb i Vukovi inicijali V.C. (C. F. Bianchi).  Uz tu crkvu spominje se i predromanička crkvica sv. Nikole iz 1670. godine u pristaništu na obali, koju je vjerojatno obnovio V. Crnica. Njezini ostaci nedavno su prekriveni asfaltom.       

    

      

       

       

       

       

       

     

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   

Virska zvona       

Virski je zvonik dosta ugodne vanjštine. Kameni, s piramidalnom kupolom (kubom). Nijemci su je bili u 2. svj. ratu šprengovali (razorili) i pri tom razbili jedno zvono. Vjernici su kasnije, šezdesetih godina (1959), zvonik popravili svojim doprinosima – za upravljanja župom don Rozarija Šutrin te nabavili novo zvono koje je blagoslovio 1966. god. mons. Marijan Oblak, pom. biskup zadarski.  Manje zvono ima po sredini natpis: VIR. S druge strane: SALIO B. LENARTIĆ, RIJEKA. Nema naznačene godine. Ukrasi, skromni, samo pri vrhu. Veće  zvono ima na sebi dosta dekoracija. U medaljonu natpis: PREMIATA FONDERIA DE POLI, 1890. Likovi: Gospa s Djetetom; Isus na križu; sv. Ivan Krstitelj; Sv. Josip.       

Glagoljica       

Vir je, kao i sve naše otočke župe, stara glagoljaška župa. Franjo de Grassis, građanin Venecije, biskup Nina, piše 1669. god. da je kod pohoda svoje biskupije ustanovio da “svi svećenici služe misu i mole časoslov starohrvatski”, tj. ‘illirico idiomate’. Vizitator A. Valier svjedoči da župnik u Viru (“Pontadurae”) god. 1579. celebrira “lingua illirica” (hrvatski), da u Viru postoji bratovština sv. Ivana Krstitelja i hrvatski Misal – “Missale idiomate illiricum” (Filipi A. Rube, Povijest grada Nina, Zadar 1969., str. 493, 571 i 587. To je zapravo pretisak iz Radova Inst. JAZU u Zadru, sv. XVI-XVII., 1969.). Sačuvani su do danas stari pučki glagoljaški napjevi za stalne dijelove mise i druge obrede.      

Stanovništvo       

Vizitator Aug. Valier piše da je 1579. g. našao u Viru 27 ognjišta i 80 osoba od pričesti. Ukupno – 130 duša. Prema šematizmima, Vir je imao: god. 1843. – 376 stanovnika; god. 1876. – 468 st. God. 1890. – 518 st. God. 1904. – 88 obitelji i 660 st. (Lozice 22 ob. i 177 st. Torovi 10 ob. 88 st.). God. 1928. – 906 st. God. 1939. – 1100 st. Prema popisu stanovništva od 1961. g. Vir je imao 1069 st. a 1971. g. 959. st. Dakle, smanjenje broja pučanstva. God. 1984. – oko 800, a god. 1991. – 860 stanovnika.       

Župnici 20. stoljeća       

1. Don Fausto Motušić, iz Silbe,1900. 
2. Don Krsto Vukić, iz Arbanasi, od 1902. 
3. Don Frane Marin, iz Zadra, posluž. iz Privlake, 1906. 
4. Don Ivan Dorčić, iz Baške, 1908. 
5. Don Blaž Karavanić, iz Paga, posl. iz Privlaka, 1911. 
6. Don Barul Vidov, iz Kali, 1913. 
7. Don Ante Ivančević, iz Zadra, 1928. 
8. Don Alfons Jaki, iz Št. Ruperta, Slovenija, 1937.- 1945. 
9. Don Stjepan Matkov, posl. iz Privlake, 1948. 
10. Don Nikola Pedišić, iz Banja, 1949.
11. Don Ivan Pedišić, posl. iz Povljane, 1953-1956. 
12. Don Rozario Šutrin, posl. iz Zadra, 1956-1959. 
13. Don Šanto Bilan, iz Velog Iža, 1959-1972. 
14.Don Nikola Tokić, iz Popovića, 1973. 
15. Don Ante Erstić, iz Medviđe, 1973-1978. 
16. Don Ante Ivančić, posl. iz Privlake, 1979-1982. 
17. Don Pero Perić, iz Bosne, 1982-1985. 
18. Don Frane Hrg, posl. iz Privlake, 1985-1987. 
19. Don Josip Kero, iz Bibinja, 1987-1990. 
20. Don Josip Rade Pinčić, posl. iz Privlake, 1990-1993. 
21. Don Ante Ivančev, posl. iz Privlake, 1993-1996. 
22. Don Ivan Mandić, iz Bosne, 1996-1998. 
23. Don Nedjeljko Badurina, iz Luna, 1998- 2001. 
24. Don Ivan Dovođa, iz 2001-2003. 
25. Don Stjepan Vinko 2003.       

       

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa – Župa Vir, u Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLV. Br. 3-4/2000. str. 145-147.