ŽMAN

Župni ured Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, 23282 Žman.
Župnik: Don Martin Jadreško  (Sali),  mob. 091-548-3350  

Žman je naselje s manjom lučicom na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. Njegov sta­riji dio je udaljen pola kilometra od mora a noviji se rasporedio u uvali Žmanšćica. Ime ŽMAN prvi se put spominje 1260. god. Dakle, pred više od 730 god. pod imenom Mecano, Mžan (P. Skok), a znači “srednje selo”, tj. između Sali i Luke. “Ecclesia Sancti Johannis de Mecano” spominje se 1260. god. Žmanci su riječ Mžan preoblikovali u Žman već u 16. st. U lat. izvorima zove se Armanum, Azmanum. Talijanski okupatori su ga za 2. svj. rata zvali Giminiano. Župni naslovnik i mjesni zaštitnik je sv. Ivan Krstitelj, a njegov je blag­dan (fešta) Glavosijek, usikovanje – 29. kolovo­za – mučeništvo sv. Ivana Krstitelja.

U Žmanu je dobro sačuvano i starohrvatsko glagoljaško pjevanje. Žmanski napjev mise vrlo je sličan saljskom i veloiškom napjevu, sa svojim vlastitim inačicama (tzv. “Silbinska misa”, vrlo slična Missi apostolorum koja se nekafa pjevala u zadarskoj katedrali). Sačuvani su i drugi napjevi (Blagoslov puka, Gospin plač, Zdravo Tilo, Litanije, Oficij za mrtve…). Osobito je zanimljiv žmanski Očenaš, te je njegov notnsi zapis ušao i u liturgijsku pjesmaricu HBK Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. Uz taj napjev ušli su i napjevi za psalmodiju iz Žmana (Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov). U Žmanu se redovito pjeva Vjerovanje  a prigodimice se i glagolja, na staroslavenskom. Žmanska je misa snimana više puta (Edvin Bukulin, 1960-tih godina, Livio Marijan 2000.) te je i notno zapisana (E. Bukulin, Domagoj Kalcina).

Na blagdan Usikovanja (Glavosijeka) sv. Ivana Krstitelja,  kako Žmanci zovu svoju feštu, u nedjelju 29. kolovoza 2010., Žman je svečano proslavio 750 godina od prvog spomena svoje župne crkve i mjesta. Godine 1260., 11. lipnja, papa Aleksandar IV., pišući potvrdu samostasnu sv. Nikole u Zadru o onome što posjeduje, spominje posjede u mjestu Žman, njegovu župnu crkvu, polja i vinograde. Svečanu glagoljašku misu na starom Žmanskom napjevu predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, i potom procesiju sa Svečevim kipom kroz mjesto.

 

 

1. Župna crkva

Šematizmi spominju staru župnu crkvu sa sedam oltara, koju prije 1626. g. podigoše benediktinci. Današnja je crkva obnovljena i proširena stara. Ima dvije pokrajnje lađe, a to je rijetkost u manjim mjestima. Prava je šteta što nije na povišenijem mjestu jer bi dobila na izgledu. Ima pet oltara.  Glavni oltar s četiri mramorna stupa pos­većen je sv. Ivanu Krstitelju. Na njemu su prikladni drveni kipovi tirolske izrade: sv. Ivan Krstitelj i sv. Josip. Oltarna pala, slika, djelo je talijanskog slikara Antonija Zuccara iz Trsta. Od njega su vjerni Žmanci kupili i tri manje oltarne pale na pokrajnjim oltarima sredinom 19. st. Na svima piše da ih je izradio slikar “A. Zuccaro F. a spese di tutti i villici di Zman” – na trošak svih seljana Žmana. Pokrajnji oltari ima­ju također stupove od crvenog mramora: oltar Gospe od Zdravlja s Gospinim kipom i oltare sv. Josipa, sv. Križa i sv. Roka. U crkvi se čuvaju vrijedni umjetnički predmeti, zlatarski radovi domaćih majstora: četiri ophodna križa, kalež, piksida, pokazni­ca… Najveći i najljepši srebrni križ dao je izraditi ribar “Juraj Mrdeša sa svojim drugovi­ma od koristi svojih mreža” – kako svjedoči ugravirani natpis na talijanskom jeziku.

Proslava 750. obljetnice prvog spomena župne crkve 2010. g.

 

 

 

 

 

                                                                                               

                                                                                                                                                                                                                                  

2. Spomen-knjiga o župi Žman  

 O 730. obljetnici prvog spomena mjes­nog imena ŽMAN (1260.-1990.) objavio je župni ured Žmana spomen-knjigu Župa Žman, tiskanu u Zagrebu 1992. godine. Život Žmana u proteku vremena 1260.­1992. prikazao je dr. Božidar Finka brojnim povijesnim podacima. U svom osvrtu na umje­tničke predmete u žmanskoj crkvi iznio je iscr­pne podatke dr. Ivo Petricioli uz slikovni prilog rijetkih umjetnina. Brojne glagoljske spomeni­ke žmanske glagoljske župe detaljno je prikazao na 25 stranica g. Nedo Grbin. Župnik Tito Šarin prikazao je crkveno-­vjerski život u župi nekad i danas. Iznio je i imena najznačajnijih čuvara naše vjerske i na­rodne baštine – popove glagoljaše te nabrojio 117 svećenika rodenih u Žmanu, prema podaci­ma koje je pronašao u glagoljskim matičnim knjigama njihov revni istražitelj don Vladislav Cvitanović. Iznio je i popis Žmanskih župnika, vrijeme njihova župnikovanja i njihovo rodno mjesto. Ukupno 63 župnika.  Djelovanje crkvenih bratovština i pobo­žnih društava opisala je gđa. Marija Ramov, a o vjerskoj i prosvjetnoj baštini Žmana progovo­rio je ugledni župljanin Emil Morović.  Uspomene na život i ćud, vrline i mane svojih mještana iznio je “po žmansku” prof. Zlatko Vidulić. I na kraju, o svojim župnicima don Mirku Didoviću i don Šimi Maroniću iznio je sjećanja i izraze zahvalnosti prof. Rozario Šutrin.  Knjiga Župa Žman prva je knjiga o Žma­nu, dokument časne prošlosti, na diku i zavjet budućim naraštajima.

3. Žmanska zvona 

Do prije desetak godina s lijeve strane crkvenog predvorja dizao se neugledan kameni zvonik s dva milozvučna zvona. Njihov je skla­dan romon ispunjao čitavu nizinu polja. Podu­zetnošću župnika don Tita i zalaganjem svih župljana i iseljenika Žmanci su 1986. g. podigli nad sakristijom novi zvonik od armiranog beto­na, visok 19 m. Krajem 1986. premjestiše zvona iz staroga u novi zvonik, a u proljeće 1990. god. ih i elektrificiraše.  Veće zvono na podnožju ima natpis ŽMAN 1923. Na sebi ima utisnut slavni križ Kristov i ukrase od cvijeća. Naziv ljevaonice čitamo pri dnu: PREMIATA FONDERIA DE POLI IN VITTORIO VENETO, ITALIA. Na zvonujoš susrećemo ugravirane likove svetaca: sv. Lovre i Nikola, Gospa od Zdravlja. Sv. Josip i sv. Janja imaju ispisana i svoja imena.  Manje zvono je 40 godina starije s podu­žim latinskim natpisom: IN HONOREM S. JOHAN. BAPT. DE­COL. / CURA FABRICAE POPULIQUE A. ZMAN / FRANCISCO JOSEPHO IMPERATO­RE PFA PETRO DOMNIO MAUPAS / ARCHI­EPISCOPO JADRENSI / ANNO DOMINI MDCCCLXXXIII.  To u prijevodu znači: Na čast Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja / zajedničkim nastojanjem crkovinarstva i puka u Žmanu / za cara Franje Josipa i Petra Dujma Maupasa / nadbiskupa zadarskoga / godine Gospodnje 1883. Na drugoj strani čitamo natpis: VOX DOMINI IN VIRTURE / VOX DOMINI IN MAGNIFICENTIA / DOMINUS BENEDI­CET POPULO SUO IN PACE. To na hrvat­skom znači: Glas Gospodnji u sili / glas Gospo­dnji u veličanstvu / Gospodin narod svoj blago­slivlje mirom.  I ovo je zvono išarano ukrasima od cvjet­nih vijenaca a na gornjem dijelu ima likove: Isus na križu, Prežalosna s Ivanom i Marijom Magdalenom, sv. Lovre, sv. Petar, Ivan Krsti­telj i krvnik s njegovom glavom, Marija na nebo uznesena.

4. Iz statistike župe  

Godine 1608. Žman je imao 348 stanov­nika (Jelić, Zadarsko otočje); 1750.- 295 duša; 1879. – 313 duša (Bianchi); 1911. – 574 stanov­nika; 1928. – 645 st. u 82 obitelji; 1938. – 747 + 45 odsutnih; 1946. – 640 prisutnih; 1974. ­420 st. i 981. – 275 duša.  Visoki jubilej 730. obljetnice prvoga spo­mena imena Žman župa je proslavila 8. kolovoza 1992. god. svečanom akademijom i promocijom knjižice Župa Žman. Tom je prigodom istaknuto da knjižica o Žmanu i prigodno slavlje želi poboditi ponos današnjih Žmanaca te biti nadah­nuće mladom naraštaju da se i dalje održi na ovom djeliću naše domovine.

“Mila Gospe, svet’ Ivane
Čuvajte nas po sve dane!”

  

 

  

 

 

 

 

 

 

 

Panorama žmanske luke i sela

---

 

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok I. Žman, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLIV. Br. 3-4/1999. str. 155-156.