Web stranica Zadarske nadbiskupije |
 |
MALI IŽ
More…
na moru kamik,
na kamiku maslina
u pismi – Iž
(S. Govorčin)
Otok Iž ima dva naselja: Veli i Mali Iž. Oba leže na jugoistočnoj obali otoka. U starini se Veli Iž nazivao Zmorašnje selo, Velo selo, Zmorašnji Iž, a Mali Iž Južnje selo, Malo selo, Južni Iž (Eso Sciorocal). Od 15. st. redovito se upotrebljava naziv Mali Iž. Tip naselja Malog Iža posve je različit od Veloga. Dokje Veli Iž smješten uz rub jedne pitome uvale, Mali se Iž smjestio na tri brežuljka, u tri zaselka koja se zovu: Mućel (prema lat. monticellusi – brdašce), Makovac i Porovac. Selo ima dvije luke, uvale: Komoševa i Knež. Glavna je luka Komoševa. Naziv dolazi od lat. riječi comes=knez. I druga luka Knež također dolazi od iste lat. riječi. Tako i susjedni otočić Knežak. Podatke koje smo naveli u članku o Velom Ižu (ime, povijesni podaci i dr.) jednako se tiču i Malog Iža. Da je otok Iž bio naseljen već u prapovijesti, u predrimsko doba, svjedoči uz ostalo i jedna bakrena sjekira iskopana pred šezdesetak godina u uvali Knež: Glagoljski spomenici spominju naselje Iž u 13. stoljeću, ali je prema sačuvanim spomenicima postojalo i prije. U župnoj kronici čitamo da je god. 1344. “Cossovich de insula Ecci” prodao Zadranima de Zavatis zemlju “in dicta insula puncta Barsane” (današnji Bršanj) u Malom Ižu. U sastavu Rimskog carstva ostao je Iž sve do njegove propasti 476. godine. U kasnijim stoljećima Iž dijeli sudbinu Zadra, osim u razdoblju između posljednja dva svjetska rata kada je Zadar bio okupiran od Italije, a Iž ostao u Jugoslaviji. Neki zadarski otoci bili su u srednjem vijeku vlasništvo zadarske komune. Ona ih je davala na određeno vrijeme u zakup privatnicima, najčešće imućnim zadarskim plemićima. I neki zadarski samostani imali su svoje posjede na Ižu. Odatle toponim i Opaćac, Petrišića Draga. . . I do danas su ostale na Ižu dvije zgrade nekadašnjih zadarskih vlasnika: na V. Ižu kuća plemićke obitelji Fanfonja (bivša školska zgrada).
Župni ured Sv. Marije, Mali Iž, 23284 Veli Iž.
Župnik: don Slavko Ivoš (Veli Iž), tel. 277-242.
Maloiške crkve
1. Starohrvatska crkva sv. Marije
Iznad maloiške uvale, na brijegu, nalazi se starohrvatska crkvica sv. Marije. Prema mišljenju stručnjaka, sagrađena je za vrijeme hrv. narodnih vladara između 9. i 11. st. u starohrvatskom stilu. Kružnog je oblika, rotonda, s polukružnom kamenom apsidom. Izvan je upotrebe i pod nadzorom Konzervatorskog zavoda. Pisane je isprave spominju već 1351. godine. Unutrašnji je promjer te kružne građevine oko 5 m., avisina nešto više od 5 m. Zidovi su debljine 0,65 cm. Obnoviteljski radovi započeli su 2000. i još uvijek traju a obavljaju se sredstvima Ministarstva kulture RH. Crkva je stavljena pod krov. Nije sačuvana u posve izvornom obliku. Izgleda da je to najstarija crkva na našim otocima. Prema mišljenju prof. Ive Petriciolija ta se crkva može ubrojiti među preromaničke spomenike našeg primorja. Izvorno je bila pokrivena pločama pa je tako pokrivena i kod obnove 1952. godine. “To je jedini primjer čiste kružne građevine na našem području” (1. Petricioli, Zadar. otočje, 80.). U 17. st. crkvicije prigrađen pravokutni brod, dug 17 m., s preslicom za zvona iznad vratiju. Stara je crkvica pretvorena u sakristiju. Zbog udara groma taj je dograđeni dio izgorio u požaru 1898. godine. I danas je oko nje staro groblje, ograđeno zidom.
2. Župna crkva Uznesenja Marijina
Vjerni Ižani su htjeli opet imati svoju Gospinu crkvu pa su 1902. g. podigli novu, veliku, ljepšu, sa zvonikom. Pomoglo im je i Državno namjesništvo. Nalazi se s južne strane stare crkve, na središnjem brdu koje okružuju zaseoci Porovac, Makovac i Muće1. Projektirao ju je ugledni ing. Ćiril Iveković, a posvetio 27. lipnja 1902. nadbiskp zadarski Mate Dujam Dvornik. Renovirana je g. 1961. kad je stari plafon od žbuke zamijenjen novim od lezonita, a 1969. postavljen novi od brodskog poda. God. 1992. je popravljen krov i postavljen gromobran. Nova je crkva jednobrodna građevina sa sakrsitijom. Ima dvoja vrata i 11 velikih prozora, tri mramorna oltara i četvrti kameni prema puku, postavljen 28. XI. 1969. Izgradio ga je zadarski klesar Vj. Dukić. Ambon je drveni. Na glavnom je oltaru drveni kip Bogorodice. Na oltaru Srca Isusova drveni kip Srca Isusova, a na oltaru Gospe Lurdske drveni kip G. Lurdske. Na drvenim postoljima stoje kipovi sv. apostola Andrije, ribara iz Betsaide, zaštitnika ribara, i sv. Janje, zaštitnice stočara Ganje=janjac). Još su u crkvi dvije kamene škropionice, kamena krstionica, kor i riznica. Veoma vrijedni gotski križ s glagoljskim slovima INRI nalazi se u zadarskoj Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. Godine Gospodnje 2002. svečano je u M. lžu proslavljena 100. obljetnica izgradnje i posvete nove župne crkve Gospe Velike. U okićenoj crkvi slavljenici misno slavlje je predvodio nadbiskup zadarski Ivan Prenđa s kojim su suslavili bivši maloiški župnici: dr. Pavao Kero, don Jerko Gregov, don Srećko Frka-Petešić i župnik don Stanislav Wielinski. S njima i nekoliko poljskih svećenika koji vode grupu mladih pod nazivom “Kršćanska škola pod jedrima” smještenu u župnoj kući u M. lža. Nadbiskup je na početku slavlju blagoslovio tri nova župna barjaka. Na jednom od njih označena je značajna simbolika. Pored sintagme Da ‘Bo’ stoje sa strane stilizirane maslinove grančice, a u sredini ribarska gajeta na crvenoj podlozi koja označava zemlju crljenicu posnoga otočkog kršnog terena. Sintagma Da ‘Bo’ znači Dao Bog. Naime, prilikom objedovanja iških ribara, obično se jelo iz jedne zdjele (lopiža, brunzina, kotlenice). I na polovici blagovanja gospodar (vlasnik broda, mreža) bi prestao jesti i držeći u lijevoj ruci kus kruha rekao bi “Da ‘Bo'” tj. Dao Bog! Na tu riječ bi družina prestala jesti, a mali od foguna dodao bi gospodaru dižu (bukaru), punu vina. Čim bi se taj napio, diža bi dalje kružila od ustiju do ustiju. Pošto bi se svi ribari ponapili vina, nastavilo se jelom. Simbolika potpuna: KRUH i VINO. Otac Nadbiskup je naglasio naše duboke kršćanske korijene i sve potaknuo na obnovu kršćanskoga života. Dubok je dojam na prisutne u crkvi, kod nekih i oči orosio suzama, prigodni recital, čakavski proslov – Rič zahvalnosti puka Iža Južnjega, žitelji župe svete Marije. To je govorenje domaćeg sina, pjesnika Slavka Govorčina, o teškom stoljetnom težačko-ribarskom životu i opstanku na škrtom otočkom kamenjaru.
3. Crkvica sv. Ane. U naselju Makovac stoji dvokatna zgrada s utvrđenim kulama i kapelom sv. Ane, vlasništvo obitelji Kožičić-Benja. U unutrašnjosti je cementni oltar sa slikom majke sv. Ane i kćerkice Marije. Na pročelju stoji zvonik-preslica. Po kulama toga utvrđenog zdanja Ižani ga danas zovu Turan (turris – kula).
Na igrišću barjak vije,
aviziva ki smo – ča smo!
A Iž provun na vetar zove… zove…
Na oltaru Vele Gospu kruna zlatna
slavi slavu! Hala Bogu!”
Maloiška zvona
Zvonik župne crkve u M. Ižu podignut je 1902., tj. kad i crkva, po nacrtu ing. Ć. Ivekovića. Na zvoniku se oglasuju dva zvona. Veće zvono je nabavljeno kod poznate talijanske ljevaonice De Poli, Venecija, godine 1887. Promjer mu je 88 cm. Na njemu su sljedeći natpisi: S.S. KURIL I METODIJ. HVALITE GOSPODA! Zanimljivo, oba su natpisa izlivena glagoljskim slovima, što je vrlo rijedak slučaj. PREMIA- TA FONDERIA DE POLI IN VITTORIO VENEZIA. Ukrasi: 1. Uskrsli Krist. 2. Biskup između sv. braće Ćirila i Metoda. 3. Bezgrješna. 4. Kalvarija. Manje je zvono promjera 72 cm. Saliveno je u Rijeci, u ljevaonici B. Lenartića. To potvrđuje i natpis: SALIO B. LENARTIĆ, RIJEKA 1856. Lik Majke Božje s Djetetom -jedinije ukras na zvonu. Treće se zvono nalazi ispod kora na podu. Promjeraje 56 cm. To je zvono bilo u upotrebi dokje u mjestu radila osnovna škola i pozivalo učenike na početak šk. nastave. Kad je škola zatvorena, zvono je preneseno u župnu crkvu. Izrađeno je u ljevaonici Ljubljane, kako svjedoči i natpis na zvonu: STROJNE TOVARNE IN LIVARNE ŠT. 2211, 1929.
Statistika župe
Mali Iž, Exa da Sciroco, brojio je 1527. god. 137 žitelja. God. 1608. taj je broj spao na 92 stanovnika (R. Jelić, Zadarsko otočje, Zbornik, str. 168.). God. 1759. imao je 189 žitelja (Bianchi, Zara crist. II.,82). Prigodom kanonskog pohoda župi nadbiskupa Mate Karamana 1760. godine “don Jure Mezić, parohijan na Jižu Južnjemu” potpisao se glagoljicom te izjavio da u njegovoj župi ima 194 žitelja. Nadbiskup Josip Fr. Novak bilježi da je kod svoje vizitacije našao u župi M. Iža 40 obitelji i 40 djece, a 320 svih župljana. Crkveni podaci, Šematizmi, bilježe: 1870. god. 510 stanovnika; 1894. god. 842 st. God. 1908. obitelji 134, žitelja 1015. Godine 1939. Draganovićev Opći šematizam donosi da je M. Iž imao 1398 st. Poslije 2. svj. rata broj se stanovnika drastično smanjio. Tako Draganovićev Šematizam iz 1974. god. bilježi na str. 320. da M. Iž ima 534 (-80) stanovnika. “Vjesnik zadar. nadbiskupije”, br.3-4/2000. god., str. 145 donosi da M. Iž ima 191 stanovnika. Dr. Roman Jelić piše u knjizi Pregršć zapisa o Malin Ižu, Zadar 1997., str. 69.: “Danas Mali Iž ima oko 130 duša, čija je prosječna dob iznad 70 godina “.
Ne smijemo zaboraviti da su Maloižani 26.VII.1942. digli oružani ustanak protiv talijanskih fašističkih okupatora i daje za 2. Svj. rata – što u borbi, što u logorima – poginulo 204 Maloižana (V. Uranija i A. Ivković, Maloiški ustanak 1942., str.95-99). Župna Kronika donosi da je “u logorima na Molatu i u Italiji bilo internirano preko 700 stanovnika. osim toga, talij. okupatori su zapalili 83 kuće te uništili i opljačkali imovinu mještana. Iz dana u dan se sve više smanjuje broj stanovnika jer stariji umiru a mladi odlaze u gradove. “
Sele naši boduli i u Zadar, i u inozemstvo (SAD, Kanada, Australija). Tako ima u M. Ižu više kuća nego duša. Mladi se ne žene pa nema više ni dječjeg plača (“I moje oči išću, išću…plač dijeta na školju” – S. Govorčin). Poslije rata radile su dvije škole sa četiri učitelja, a već 20tak godina ne radi ni jedna jer nema učenika. Zbog velikog broja umrlih sagrađeno je novo groblje koje je 12. srpnja 1970. blagoslovio nadbiskup Marijan Oblak.
Od svog dolaska na krševit otok Iž, njegovi su stanovnici bili prisiljeni posvetiti se ribarstvu koje im je omogućavalo život. Nije bilo obitelji bez ribara, a pred 2. svj. rat je u M. Ižu bilo preko 300 profesionalnih ribara, 46 ribarskih brodova, 15 migavica, 10 velikih mreža srdelara, 10 potegača, 3 ludra i veliki broj manjih mreža stajačica: poponice, buskavice, baligoti… M. Iž, nadasve ribarsko mjesto, danas više nema nijednog obrtnog ribara ni broda.
Da se o M. Ižu danas toliko zna i piše, najzaslužniji su liječnik dr. Roman Jelić i Slavko Govorčin. Prim. dr. Roman Jelić, rođenje u M. Ižu 1. V. 1905. u težačko-ribarskoj obitelji kao osmo dijete Ante, zv. Njola, i matere Boške. Umro je 27.X.1993. u Zadru. Bio je jedan od zaslužnih i uglednih Zadrana. Doajen zadarske medicine, čovjek široke kulture. Erudit i humanist. Osvajao je svojom dobrotom, mudrošću i jednostavnošću. Napisao je preko 120 znanstvenih radova. Nad njegovim otvorenim grobom u Zadru, iški čakavski pjesnik Slavko Govorčin, prijatelj pokojnikov, uz ostalo je rekao: “Denas se je u Malin Ižu oglasi mrtvi zvun: umra je Roman Jelić Mikulin… Romane naš! Maslino iška! A masline ne umiru – jerbo maslina je stablo vičnosti, stablo mira… Ostaješ s nami za vike. Ti, uljanica plamika, vavik gorećega. A Iž će Ti zapivati, dragi naš Romane, Zmaju od Iža: Daj mi, Bože, Gospodine, vičnji pokoj za svoj ime!”
Pregršć zapisa o Malin Ižu je knjiga koju je objavila Družba Braća hrv. zmaja u Zadru 1997. godine, tj. četiri godine poslije smrti dra Romana Jelića. Obuhvaća izbor od sedam većih naučnih radnji pokojnikovih (170 stranica), povezanih sa njegovim rodnim Malim Ižom. Uz to manji dio knjige posvećen je doktorovu životu i radu, obogaćen popisom objavljenih radova dra R. Jelića od 1939-1999. godine, ukupno 129 naslova. Iz njih se najbolje vidi širina doktorovih zanimanja i zaokupljenost temama rodnog mu otoka. Knjiga je bogato ilustrirana.
Slavko Govorčin plodanje suvremeni čakavski pisac, rođeni Maloižanin. Pun je ljubavi prema rodnom otoku i čakavskoj riječi. Rođen je 19. listopada 1927., živi u Zadru. Objavljivao je u različitim listovima, novinama i na radiju brojne pjesme, pripovijetke i humoreske. Također i tri knjige: Uljenica moje matere – zbirka pjesama, Zadar, 1984.; Vazda budi, Ivane Jerin – knjiga proze, Zadar, 1990.; Naporuk z školja – proza; članci su bili tiskani na stranicama “Slobodne Dalmacije”, Zadar 2001., str 152. Član je Društva hev. književnika.
Iz Malog Iža je bio i pok. don Roman Lukin, dugogodišnji ravnatelj biblioteke i arhiva u Puli, koji je pronašao izgubljenu Berčićevu staroslavensku gramatiku. Pokopan je u Malom Ižu.
Glagoljica
U davnini je Mali Iž bio u crkvenom pogledu samo zaselak Velog Iža. Kasnije njegova kapelanija a tek se godine 1737. od njega odvojio te postao samostalnom župom. Matice, kao i sve ostale župne knjige, vodile su se glagoljicom. Isprva samo na Velom, kasnije i na Malom Ižu.
Nažalost, glagoljskih matica M. Iža više nema i ne zna se kako i kada su nestale. Nema ih ni u Povijesnom arhivu u Zadru – ni u župnom uredu Maloga Iža. Sačuvao se samo jedan kodeks: Glagoljska matica vjenčanih, od 1743-1820. godine. U kasnijem razdoblju us matice pisane latinicom.
Mali Iž čuva u crkvi sedam glagoljskih tiskanih Misala i Brevijara. Od 14. vijeka do danas župa Mali Ižje dala 43 svećenika glagoljaša. Oni su bili ne samo duhovni nego i kulturni predvodnici povjerenog im puka.
Da nije bilo glagoljice i glagoljaša, teško bismo nešto značajnije znali o životu na našim otocima prije 19. st. Glagoljaši su bili prvi nosioci nacionalne povijesti svega siromašnog puka otočkoga, a glagoljica izraz otpora protiv presizanja svih stranih uljeza i okupatora u naših primorskih krajeva, osobito protiv nasilnog potalijančivanja puka i jezika hrvatskoga. Glagoljaška baština naš je ponos.
Župnici Malog Iža 20. stoljeća
1. Don Ive Milić, iz Sali, 1890.-1905.
2. Don Ive Bogdanić, iz Silbe, ekskurent iz V. Iža, 1905.
3. Don Venceslav Vidović, kapelan, iz Dubrovnika, 1906.-1912.
4. Don Ive Bogdanić, iz Silbe, eks. iz V. Iža, 1912.-1914.
5. Don Mirko Didović, iz Žmana, župnik, 1914.-1920.
6. Don Ive Milić, iz Sali, župnik, 1920.-1921.
7. Don Jure Luša, iz Oliba, župnik, 1921.-1932.
8. Don Marijan Milin, iz Sali, župnik, 1932.-1942.
9. Don Šime Stumela, iz Poljane, 1942.-1945.
10. Don Alfonso Cvitanović, iz V. Iža, eks. iz V. Iža, 1945.-1946.
11. Don Vladislav Cvitanović, iz V. Iža, eks. iz V. Iža, 1946.-1947.
12. Don Ivan Pedišić, iz Pašmana, župnik, 1947.
13. Don Roman Lukin, iz M. Iža, poslužitelj 1948.
14. Don Vladislav Cvitanović, iz V. Iža, eks. iz V. Iža, 1948.-1954.
15. Don Šanto Bilan, iz V. Iža, župnik, 1954.-1955.
16. Don Vladislav Cvitanović, eks. iz V. Iža, 1955.-1963.
17. Don Jerko Gregov, iz Preka, upr. župe, 1963.-1964.
18. Don Josip Stipanov, iz Solina, upr. župe, 1964.-1965.
19. Don Ante Turčić, iz Malinske, zamj. upr. župe, 1965.-1966.
20. Don Srećko Frka-Petešić, iz Sali, upr. župe, 1966.-1970.
21. Don Šanto Bilan, iz V. Iža, eks. iz V. Iža, 1972.-1995.
22. Don Vinko Šolaja, iz Bosne, eks. iz V. Iža, 1995.-1997.
23. Don Srećko Petrov, ml., iz Bosne, privr. uprav., eks. iz Zadra, 1997.
24. Don Stanislav Wielinski, iz Poljske, eks. iz V. Iža, 1997.-2002.
25. Don Andrzej Stepien, iz Poljske, eks. iz V. Iža, 2002.-2008.
26. Don Krešo Ćirak, iz Posedarja, eks. iz V. Iža, od 2008.-2011.
27. Don Slavko Ivoš, posl. iz V. Iža, iz Kali, od 2011.
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Mali Iž, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVII., Br. 11-12/2002. str. 419-424.