Luka

LUKA

Mjesto Luka zvalo se u starini Sustipanja Luka (Sustipanjska Luka). Prvi put se spominje 1365. god. u latinskom dokumentu kao Vallis Sancti Stephani. Danas se zove samo Luka po lijepoj i prostranoj uvali u kojoj je smješteno. Zaštitnik župe je sv. Stjepan Prvomučenik koji se svečano slavi 3. kolovoza. Prije liturgijske reforme za 2. vat. sabora toga se dana u Misalu nalazio spomen “Našašću tila sv. Stipana”. Svoj crkveni god, feštu, Lučani zovu Sustipanja (od su – lat. sanctus – svet, i ikavskog lika imena Stipan). Osim današnje župne crkve sv. Stjepana i novije, manje zavjetne crkvice sv. Nikole, kilo­metar jugozapadno od mjesta nalazi se ruševna crkva u predjelu Suvčeno (titular zasad nepo­znat) s apsidom (I. Petricioli, Zadarsko otočje, Zadar 1974., 86. str.).

Župni ured, Obala sv. Stjepana bb, Luka, 23282 Žman.
Župnik: Don Martin Jadreško, mob. 091-548-3350

 

 

  1. Župna crkva

Današnja župna crkva sv. Stjepana sagra­đena je 1882. god. na temeljima starije (s pet oltara). Na pročelju ima lijepi kameni zvonik ­preslicu. Njezina dva zvona rekvirirana su u toku 1. svjetskog rata (1914.-1918.) u ratne svrhe. U crkvi su tri oltara. Na glavnom se nalazi drveni kip sv. Stjepana (tirolski rad) i mramorno svetohranište. Na dvjema pobočnim Gospinim oltarima postavljeni su drveni kipo­vi: gospe od Ruzarija (od istog majstora kao i kip sv. Stjepana: Giuseppe Runggaldiet, sculto­re tirolo – kako piše na podnožju) i Gospe Lurdske s lijeve strane crkve. Po zidovima crkve smješteno je 14 umjetničkih slika Križno­ga puta, ulja na platnu, suvremenoga sloven­skog slikara Mateja Metlikoviča, izrađenih 1988. godine. Sa sjeveroistočne strane smješteno je oko crkve mjesno groblje.

2. Zavjetna crkva sv. Nikole

Zavjetna crkva sv. Nikole, zaštitnika pu­tnika i mornara, nalazi se “u japršnjem kraju”, sasvim uz morsku obalu. Počela se graditi 1910. god. Na skromnom oltaru ima drveni kipić svečev, donesen iz male kapelice koja se nalazila posred “luške vale” blizu današnjeg spomenika palim borcima. Donedavno je povi­še ulaznih vratiju stajao na cementnoj ploči ovaj zanimljiv natpis: SAGRADIŠE SELJANE I PRIGODOM HI­LJADUGODIŠNJICE KRALJA TOMI­SLAVA PRVOGA NA ČAST SV. NIKO­LE, ZAŠTITNIKA PUTNIKA PO MORU, U ODANOSTI SV. RIMOKATOLIČKOJ CRKVI, SVE NA SLAVU BOGA VELIKO­GA, KRISTA KRALJA. SV. NIKOLA, ČU­VAJ PUTNIKE NA MORU. SV. NIKOLA, ČUVAJ I POVRATI NAM ZAROBLJENU BRAĆU ISTARSKE HRVATE. LUKA, NA SV. NIKOLU. 1926. Ploča je, doista, vjeran izraz iskrenog rodoljublja mjesnog župnika don Ive Milanje i svih naših otočana koji su spontano suosjećali s porobljenom hrvatskom braćom u našem gradu Zadru i susjednoj “sirotici Istri”. Mala Luka je sačuvala tri predmeta veli­ke umjetničke vrijednosti koje danas krase poli­ce Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru. To su: 1) slika mrtvoga Krista, središnji ulomak gotičkog poliptiha; 2) piksida, ciborij od pozla­ćenog srebra, s bogatim gotičkim arhitekton­skim ukrasima; 3) ophodni (srebrno-pozlaćeni) križ iz 15. stoljeća. Sačuvano je i staro glagoljaško pučko pjevanje (dijelovi mise i drugi napjevi).

3. Knjižica o župi Luka

U povodu 100. obljetnice obnove sada­šnje župne crkve sv. Stjepana, objavio je župni ured spomen-knjižicu Župa Luka (Zagreb 1988.) u zahvalu Lučanima, u mjestu i po svijetu, koji su svojim doprinosima omogućili obnovu crkve i tiskanje malog zbornika o župi Luka. Na 80-ak stranica teksta knjižica donosi priloge sedmorice suradnika i 20-ak foto­grafija. Dr. Božidar Finka, rodom iz Sali, napi­sao je temeljni članak “Luka u svojim počeci­ma”. Prema povijesnim izvorima objasnio je ime mjesta, lučka prezimena, lokalitete “Crkvinu” i “Suvčeno” osobine govora, seobe (nekoliko je obitelji sredinom 17. st. bježeći pred Turcima izbjeglo na otok.. .). Župnik don Tito Šarin u prilogu” Župa sv. Stjepana u Luci” opisao je crkve i njihove dragocjenosti, župnu kuću, groblje, bratov­štine.. . Dragi prijatelj, nedavno preminuli gosp. Nedo Grbin, detaljno je obradio tridesetak gla­goljskih spomenika iz Luke, stare glagoljske župe. Prvi poznati spomen potječe iz oporuke don Petra Kršavića iz 1460. godine. Zatim slijede natpisi (6), rukopisi, zbornici, kupopro­dajni ugovori, oporuke (20-ak).. . Svećenik don Rozario Šutrin, rođen u Luci, iznio je u svom prilogu” Svećenici Lučani i župnici Luke” zasluge naših popova glagolja­ša za našu vjersku i kulturnu povijest te izvukao iz tame zaborava 74 svećenika glagoljaša koje je iz svog krila iznjedrila mala župa Luka. Dosad je imala 54 poznata župnika koji su se pastoralno za nju brinuli. U posljednjih 50 godina župom su upravljali: don Ivo Milanja, don Mirko Didović, don Srećko Lovretić, don Šime Maronić, don Robert Dominis, don Joso Marcelić, don Anđelo Zorić i don Miho Cukar. Luku su iz Sali posluživali: don Ante M. Strga­čić, don Tito Šarin i don Jure Zubović, sadašnji župnik. Prof. Dragan Bubica, Lučanin, prikazao je “Crkveno pjevanje u Luci nekad i danas”. Donio je tekst poznatog napjeva ovoga kraja “Zdravo, (k)čerce” koji se pjeva poslije mise, i onaj, manje poznat, koji se pjeva na završetku blagoslova s Presvetim: “O nemoj nas zapusti­ti, / Isuse, vrelo ljubavi! / Bar u najposlidnji čas /bud’, Isuse, ti uz nas!” Narodne običaje Lučana, vezane uz vjer­ski život i crkvenu godinu, opisao je dojmljivo domaći književni stvaralac gosp. Marinko Bu­bica pk. Martina. Iznio je slavljenje velikih blagdana (Božić, Uskrs, Sv. Stjepan…), rad crkvenih bratovština i društava, narodnih kola i koleda, crkvenih obreda i pučkih vjerovanja. “Župniku don Ivi Milanji na spomen” njegov zahvalni ministrant, kojega je kao malog križa­ra poslao u šibensko Dječačko sjemenište, don Rozario Šutrin.

 

 

 

 

 

 

Panorama Luke 

 4. Lučka zvona

S jugoistočne strane župne crkve izgra­den je 1925. god. kameni zvonik, još uvijek nedovršeno Ispod limenoga krova vise u njemu danas dva zvona, teška 850 kg. (Stara zvona, nabavljena 1882. g. bila su za 1. svj. rata odnesena u ratne svrhe.) Zbog blizine mora njihov zvuk posebno skladno odjekuje. Posve­tio ih je šibenski biskup i ap. administrator zadarski dr. Jeronim Mileta, prigodom svoga pastirskog pohoda župi 26. travnja 1930. godi­ne. Kumovi su bili mještani Jakov Mezičin i Krsto Žuvić. Veće zvono (sv. Stipana) ima poduži nat­pis: LJETOS SLAVE DVA JUBILEJA / HRVATI / HILJADUGODIŠNJICU KRA­LJEVSTVA HRVATSKOGA / I JUBILARNU GODINU / 925 – 1925/ I UNAPRED, BOŽE, BRANI TI HRVATE / I HRVATI NEK TE VJEROM SLOŽNO SLAVE – LUKA. Na zvonu su likovi mjesnoga zaštitnika sv. prvomučenika Stjepana s palmom u ruci, i Gospe Lurdske. Još je dolje na zvonu natpis: VJERUJU U JEDINAGO BOGA. U medaljonu je utisnuto ime ljevača: SALIO ME JAKOV CUKROV – SPLIT. Manje zvono ima natpis (kao i veće) o proslavi dvostrukoga narodnog jubileja i o lje­vaču J. Cukrovu. S istočne strane na donjem rubu stoji još natpis: SLAVA V VIŠNJIH BO­GU i likovi: sv. Nikole, Gospe Marije s Djete­tom u naručju, svete braće Ćirila i Metoda i Raspetoga na križu. Elektrifikacija zvona izvr­šena je 1998. godine.

 

 

                                                                                    

 

5. Malo statistike

Godine 1603. Luka je imala 300 žitelja; 1760. – 190; 1843. – 197; god. 1887. – 248 st.; 1900. – 402; 1913. – kuća 64, duša 449; 1928. ­430; 1939.god.-397st.; 1953.-370st.; 1974. – 353; 1981. – 135 stanovnika. Tako i 1991. godine.

Iz tiskovnih medija:
Jubilej mons. Rozarija Šutrina, Lučanina, Zadarski list, 23. 02. 2011.   >   Luka

“Mila Gospe, svet Stipane, čuvajte nas po sve dane!”

 

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok I. Zaglav, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLIV. Br. 3-4/1999. str. 157-158.