Vrgada

VRGADA

Vrgada je manji otok srednjodalmatinskog otočja, najjužniji od zadarskih otoka. Nalazi se jugoistočno od otok Pašmana, ima 3,5 četvornih kilometara. Njegovo je jedino naselje selo Vrgada. Otok spominje 10. st. car Konstantin Porfirogenet pod imenom Lumbrikaton . Bizantski su ga carevi pet stoljeća držali pod svojom vlašću i 923. god. predali, kao i druge otoke i gradove svog Bizantskog temata, hrvatskom kralju Tomislavu. Hrvatski doseljenici dali su otoku ime Levigrad, a od 15. do 17. st. susrećemo ime Lapkat (u Matici iz 1651. god.). Potom se zove Vrgada, izvedenica hrv. imena Vrhgrada, Vergada, Vrgada. Župa Vrgada je posvećena  S v. T r o j i c i. Na vrhu otoka (Sudujma) nalazi se župna crkva sv. Trojice iz 17. st. Od tada se župnici Vrgade potpisuju kao “parohijan crikve s. Troice na Vrgadi”.

Vrgada je sačuvala bogato glagoljaško pjevanje, koje je akad. Jerko Bezić za potrebe Akademije magnetofosnki zabilježio 1963. godine (misa, Večernja i Blagoslov, napjevi Oficija kroz godinu, Služba za mrtve…). Posebno je istakao kao povijesnu vrijednost i u svojoj knjizi Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području, notno transkribirao napjev Uskrsne posljednice Neka žrtvi Vazmenoj  hvale dadu kršćani, za koju kaže da njezin dijaloški oblik upućuje na srednjovjekovna crkvena prikazanja.

Župni ured  Presvetoga Trojstva, Vrgada, 23210 Biograd; tel. 371-052.
Župnik: Don Thomas Vargas, mob. 095-912-1263

Crkve

1. Današnja (nova) župna crkva sv. Trojice dovršena 1687. g. (21 x 7,50 m). Prema Bianchiju ta je crkva najprije imala glavni oltar od drva s dva pozlaćena stupa. Budući da je polovicom 19. st. taj oltar bio trošan, zamijenjen je novim, mramornim, s mramornim stupovima i tabernakulom. U crkvi su još dva manja, pobočna, mramorna oltara: oltar Duša od čistilišta (“od prgatorija”) s uljenom slikom s desne, i oltar Gospe od Luzarija, s drvenim kipom, s lijeve strane. Graditelji nove crkve nisu poznati. Oltarna pala na glavnom oltaru predstavlja tri osobe presv. Trojstva i crkvene oce koji raspravljaju o toj najdubljoj tajni. Slika na desnom oltaru prikazuje skidanje Isusa s križa. Autori im nisu poznati.

2. Jednobrodna crkvica sv. Andrije, pučki sv. Jadre, nalazi se u mjesnom groblju pokraj mora, na zapadnoj strani strmoga brda Gradine. Nekad je to bila župna crkva. Akademik, arh. Ćiril M. Iveković misli da je starija od 10. st. “jer je građena po uzoru ostalih predromaničkih crkava u Dalmaciji” (Radovi JAZU, knj. 242. str. 222.). Prostor: 5,80 x 2,80 m. s bačvastim svodom i bačvastom apsidom s istočne strane. Sačuvala je izvorni svod. Ubraja se u nevelik broj najstarijih sačuvanih crkava u našoj Nadbiskupiji i Domovini. Svjedok je vjere i kulture naših predaka časnih pred tisuću godina. Obnovljena je i blagoslovljena 30. stud. 1983. god. (mons. M. Oblak). Vidi: 1) Vjesnik zad. nadb. br. 1-2/84.; 2) Ć. M. Iveković, Crkva sv. Andrije na Vrgadi, Nar. Starina, Zgb. 1933. sv. 32.

 3. Kapelica Gospe od Zdravlja nalazi se u tzv. Kontovu palacu, tj. u dvoru vlasteiina, knezova obitelji Damiani, koji su u 18. i 19. st. bili posjednici Vrgade. Imali su veliku zgradu, opkoljenu zidom, i u njoj kapelicu Gospe od Zdravlja. Na kamenu zidu imala je glagoljski natpis i u njoj vrijednu uljenu sliku Gospe s Djetetom u bizantskom stilu, obloženu srebrnim okvirom.

Vrgadinska  zvona

Zvonik župne crkve zapravo i nije zvonik. Pokriven je crijepom (kupom). Zvona su podignuta toliko da nisu na zemlji. Visina 5. m. Podigao ga je vjerojatno domaći zidar.

1. Župna crkva. Veliko zvono je promjera 78 cm. Natpis: KVIRIN LEBISCH 1930. ZAGREB. Na sebi ima samo lik ž. zaštitnika – Presv. Trojstvo. N.B. Veliko se zvono upotrebljava samo za luncijanje (slavljenje) jer je napuklo. Ukrašeno je lozovim lišćem i grožđem.

Srednje zvono je promjera – 61 cm. Natpis kao i na velikom zvonu. Tako i ukrasi. Likovi: Gospa s Djetićem.

Malo zvono ima promjer od 55 cm. Natpis i ukrasi kao gore. Likovi: Sv. Ante Padovanski.

2. Crkvica sv. Andrije na groblju ima svoje staro zvono koje nije u upotrebi. Natpis: OPUS EREDUM, DE POLIS, 1748. Likovi: a) dva mučenika s palmama i mačem, b) Kalvarija s Raspetim, sv. Ivanom i Gospom Marijom, c) Gospa sa škapularom, d) sv. Franjo u ekstazi.

“3. Kapela Gospe od Zdravlja ima svoje manje zvono, slično školskom, neupotrebljivo.

Glagoljica

U župnom uredu se čuvaju glagoljske Matice krštenih (od 1651.-1832.) i Matice umrlih. Srebrne posudice za sv. ulja imaju urezana glagoljska slova: u. s. i u. k. (ulje sveto i ulje katekumensko). U arhivu se čuva nekoliko fragmenata pergamena. Tragovi kurzivne glagoljice nalaze se na obrednim knjigama. Npr. “1651. miseca marča… I tada biše velik glad u Dalmaciji i deboto po svem svitu. I tada ne bi u moru ribe nego malo – da ne mogahu ljudi uhititi ča bi pojili”. Imenik članova Skule Gospe od Ruzarija. U Kontovu palacu na kamenu zidu s unutarnje strane urezan je glagoljski natpis u skraćenicama: Č. ŠĆ. Ž. Don P.P.P. NA VRGADI. Prva tri slova znače godinu 1707., a tri slova P su kratice koje znače: Petar Pletikosić, paroh. Župa Vrgada je dala Majci Crkvi ukupno 32 glagoljaša. Posljednji je bio don Ante Torić, umro 1954., koji je uvijek slavio Misu iz Misala s glagoljskim slovima. Priličan broj glagosljkih spisa nestao je u drugoj polovici 19. stoljeća – piše prof. dr. B1až Jurišić (1891-1974), najpoznatiji sin otoka Vrgade. Tome uvaženom hrv. lingvistu i učenjaku, piscu “Nacrta hrvatske slovnice” (Zgb. 1944.), u povodu 100. obljetnice njegova rođenja priredila je Matica Hrvatska, ogranak u Zadru, znanstveni skup u srpnju 1991. god. u Vrgadi. Kasnije je objavila i “Zbornik Jurišić”.

Zadužbine (Običaj “laša”) 

U svojoj studiji Zadužbine – “Laši” na otocima Zadarskog arhipelaga, objavljenoj u “Radovima Inst. JAZU u Zadru, sv. IX, piše don Vladislav Cvitanović da se i u Vrgadi zadržao običaj “laša”, tj. blagovanja kruha, sira, vina… na dan Svih Svetih ili Dušni dan. Pojedine obitelji bi. donosile hranu u “bratsku kuću” da se sačuva uspomena na njihove pokojne. Tom se prigodom redovito izmolila i “Mrtvačka večemja” za njihove duše.

Broj stanovnika

Prvi mletački popis pučanstva iz 1527. g. bilježi da je Vrgada imala 133 stanovnika (v. Fi1ipi A. Rube, Kretanje broja stanovnika zadarskih otoka, Radovi in st. JAZU u Zadru, Zgb. 1959, str. 294.). God. 1608. 166 stan. Za vrijeme kuge koja je 1631-32. harala Vrgadom, stanovništvo je bilo veoma smanjeno, ali se napučuje novim obiteljima iz Bosne koje izbjegoše pred Turcima. Zmajević kod svog pohoda 1714. bilježi 203. duša. God. 1754. broji 288. stanovnika. Početkom 20. st. (1904. god.) Vrgada ima 80 obitelji i 462 stanovnika, a prema popisu iz 1948. g. (nakon 2. svj. rata) živjelo je na Vrgadi 538 duša. Prema Šematizmu iz 1974. Vrgada je imala 479 + 68 odsutnih žitelja. Danas – oko 200.

Župnici 20. stoljeća

1. Don Ive Blasić, iz Sutomišćice
2. Don Antun Bujačić, iz Prernude
3. Don Mate Škifić, iz Zverinca
4. Don Hinko Bmetić, iz Silbe (posl. iz Biograda)
5. Don Kažimir Sambunjak
6. Don Aleksandar Servadei, iz Italije
7. Don Marijan Milin, iz Sali
8. Don Anđeo Mateljan, iz Šibenika
9. Don Ivo Berak, iz Tisnoga
10. Don Grgo Fržop, iz Vodica
11. Don Remo Nazor, iz Bobovišća
12. Don Krsto Silov, iz Rupa (Šibenik)
13. Don Grgo Negulić, iz Paga
14. Don Pjotr Balowski, iz Poljske, verbit
15. Don Franjo Kowal, iz Poljske, verbit
16. Don Augustin Lozić, iz Rosulja (Bugojno)
17. Don Marin Mandić, salez. iz Zakučca
18. Don Vinko Šolaja, iz Šurkovca (Bosna)
19. Don Nikola Tokić, iz Popovića
20. Don Jan Andrzej Stepien, iz Poljske

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Vrgada, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIV, Br. 11-12/1999. str, 425-428.