Nadin

NADIN  

Ravnokotarsko selo Nadin (Nedini­um, Nedinum) nalazi se istočno od Zadra a ll km zapadno od Benkovca. Župa benkovačkog dekanata. Nalazi se dva ki­lometra južnije od ceste i željezničke pru­ge koja iz Zadra preko Benkovca vodi u Knin. Spominje se već u libumsko-rimsko doba kao ilirsko naselje, grad Nadinum iznad četiri kilometra prostranoga Nadin­skog polja. To je izrazito hrvatski kraj pa se zadarski kraj u davnini naziva ‘Hrvati’. Nadin leži na putu iz Aserije (Podgra­đa) za Zadar, a potječe vjerojatno od 1 . do 7. st. (M. Suić). Do danas su sačuvani njegovi gradski bedemi u visini od par metara. Bili su gradeni od velikih blokova. Grad su koristili razni osvajači. Lokalitet još nije istražen. Kad Turci 1522. god. zauzeše Knin i Skradin, Mlečani utvrđuju Nin, Vranu, Na­din… U Nadinu je bilo 150 pješaka i 50 konjanika (S. Traljić). Poslije pada Obrov­ca 1527. god. u turske ruke, padaju Nadin i Vrana bez borbe jer plaćenici iz toga grada pobjegoše u Nin. U Nadinu živi pet aga, dizdar i kadija. Grad je 1624. bio utvrđen zidovima, ka­štelom i s nekoliko topova. Kad su Mleča­ni 1647. god. pobijedili Mustafa-pašu Tekeliju te okupirali grad, razoriše mu tvrđavu i onesposobiše ga za stanovanje. Mjesto Nadin ima više zaselaka, komšiluka, varoša: Batović, Brzoja, Ožak­ović, Nikić, Majstorović, Vrsaljko, Kosa, Glavić, Malbaše, Vickovići, Zagrad. Prije Domovinskog rata, prema popisu pučan­stva iz 1991. godine, u Nadinu je živjelo 666 osoba. Od toga 650 Hrvata. Srpski pobunjenici, četnici, i vojnici tzv. jugoslavenske narodne armije u svome zločinač­kom napadu na Nadin 20. rujna 1991. god. topovskim su granatama gađali mjesto. Opljačkati su a potom spalili te minirali preko 130 obiteljskih domova. Niti jedna obiteljska kuća nije ostala neo­štećena i useljiva. Nadin je pružio srpskim agresorima nadljudski otpor. Prognano pučanstvo našlo je za vrijeme rata skloni­šte pretežno u Zadru. U Domovinskom ratu poginuše trojica hrvatskih branitelja i osamnaest civila. Uz Škabrnju, četnički po­kolj u Nadinu ostao je bolna priča našega Domovinskoga rata.  

Župni ured sv. Ante Padovanskog, Nadin, 23223 Škabrnja.
Župnik: don Josip Lisica(Škabrnja), tel/faks: 637-703; mob 091-511-7651

Crkva sv. Ante

Župa je posvećena sv. Anti Padovan­skomu a utemeljena u 17. stoljeću. Župna crkva potječe također iz 17. st. Sagrađena je u blizini staroga grada Nadina, a u današnjem obliku 1878. god. Spomenik je kulture. Imala je dva vrijedna drvena oltara. Poslije četničkog divljanja u ovo­me mjestu nije od njih ostalo ni traga. Naime, srpski pobunjenici i vojnici tzv. jugoslavenske narodne armije, u svome zločinačkom napadu na Nadin 20. rujna 1991. godine topničkim granatama pogo­diše župnu crkvu i teže je oštetiše. Kasnije je i zapališe. Groblje oko crkve su znatno devastirali i oskvmuli.  

Poslije povratka prvih mještana – na­kon slavne ‘Oluje’ – počelo se s planiran­jem obnove župne crkve. Želju za njezinom obnovom potakoše najprije zadarski nad­biskupi, mjesni prognanici i izbjeglice sa župnikom don Tomislavom Sikirićem i po­rečko-pulski biskup msgr. Antun Bogetić. On je polovicom 1996. g. objavio brošuru o Nadinu koji naziva pradomovinom Pre­manturaca, stanovnika istarskog mjesta u blizini Pule. I on je rođen u Premanturi. Biskup Bogetić u brošuri upućuje poziv svojim Premanturcima da pomognu ob­novu crkve sv. Ante u Nadinu, četvrtu u povijesti župe. prvi put su je razorili Turci u 17. st. Potom komunistički partizani u 2. svj. ratu. I na početku našega obrambe­nog rata (1991.) srpski četnici. ‘Obnovlje­na će crkva biti velika utjeha i središte okupljanja’ – ističe biskup Bogetić.  

Obnovljenu je nadinsku crkvu nedav­no posvetio, uz radosno slavlje brojnih pov­ratnika i uzvanika, u nedjelju, 12. siječnja 1997. god., nadbiskup zadarski msgr. Ivan Prenđa. On je od 1964. do 1968. god. bio župnik nadinski pastorizirajući Nadin iz Ška­bnje. ‘Obnovom ove prve crkve nakon rata dokazali smo da se mržnja može pobijediti samo ljubavlju, jer je naša obnovljena crkva veća i ljepša nego što je bila’ – iznio je u svojoj propovijedi nadbiskup Prenđa. ‘Na­dinska će crkva odgajati u ljudskosti i vjeri kao i uvijek dosad, a Nadinjani će se vratiti svojim obnovljenim domovima i međuso­bno se ljubiti.’ za tu zgodu domaći sin Šime Odžaković Mime darovao je crkvi svečarici novi oltar i ambon. Provincijal konventuala­ca o. ljudevit Maračić komplet misnica, žup­nik Premanture Milan Milovan ‘zlatnu’ misnicu, obitelj Stošić kalež, a općina Medu­lin novu krovnu konstrukciju crkve.  

Nadinska zvona

Ostatak stare preslice, Nadin

Slušam često starih zvona zvuke
kad se s tornja u večeri jave;
kao nekad slabe sklapam ruke,
oči dižem u visine plave. 

 (Ante Jakšić, Stara zvona)  

Dva su zvona stigla u mjesto 30. prosinca 1937. godine. Podignuta su na zvonik-preslicu 31. prosinca iste godine, tj. na Staru godinu, uz svečano pucanje mužara, iza kako ih je blagoslovio mjesni župnik don Andrija Raspović. Prijašnja dva zvona bila su nabavIjena iz dviju različitih ljevaonica pa nisu bila skladno intonirana. Slogom i zalaganjem čitave župne zajednice nabavIjena su 1937. god. nova zvona kod ljevaonice Kvirina Lebiša u Zagrebu. 

Veliko zvono ima natpis: BOG I HRVATI. HRVATI I BOG. SVETI ANTE, MOLI ZA NAS! POKOJ VJEČNI DARUJ MRTVIM, GOSPODINE! OD KUGE, GLADA I RATA OSLOBODI NAS, GOSPODINE! NADIN, 1937. SALIO KVIRIN LEBIŠ GOD. 1937.  

Manje zvono nosi natpis: OD GROMA I ZLA VREMENA, OSDDBODI NAS, GOSPODINE! SAMOM BOGU ČAST I SLAVA. VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA. GREŠNICI, TEBE MOLIMO USLIŠI NAS! NADIN, 1937. GOD.  

Za svoje nedavne okupacije Nadina četnici su bili zvona odnijeli u neko nase­lje u Bukovici, uvjereni da više neće pozi­vati hrvatske vjernike nedjeljom na misno slavlje. Srećom, prema kazivanju župnika don Tomislava Sikirića, zvona su prona­đena i opet stavljena na svoje mjesto. Svojom skIadnom zvonjavom ponovno pozjvaju, kao i nekad, vjerne župljane i cijele Ravne kotare da sklope ruke i dignu svoje misli i molitve k Bogu u visine.
Sačuvana je na groblju i drevna ka­mena preslica sa sljedećim natpisom’. PA­ROCO DON LUCA VELDICH FECI DISEGNO – 1782. 

 Župni dom bio je podignut 1878. godine. Spaljen je za 2. svj. rata.  

Glagoljaši

 U svojoj radnji o glagoljašima zadar­ske nadbiskupije na njezinu kopnenom dijelu, župnik i glagoljaš don Vladislav Cvitanović (Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. X, str. 238) navodi da je u Nadinu našao samo jedan Godar s kraja 18. st. U popisu svećenika glagoljaša župe Nadin nabraja sljedeću petnaestoricu:  

– u 16. stoljeću:. don Mate Kapitano­vić, g. 1535. matičar, župnik u Blatu, nestalom selu kod Benkovca; don Marko Kapitanović, g. 1537. matičar u Zemuni­ku; don Šimun Kapitanović, g. 1578.­ – 1596. matičar u Zadru; o. Mate Škafić, trećoredac – glagoljaš. Spominje se kao matičar u Nadinu.
– u 17. stoljeću: don Juraj Kapitano­vić, svjedok god. 1603.
– u 18. stoljeću: o. Ivan Ivković, trećoredac-glagoljaš, god. 1736.-1750. Obavljao razne službe u redu trećoreda­ca; o. Vincent Ivković, trećoredac, umro 1795. god.; o. Josip Ivković, trećoredac, umro 1738. god.; don Vinko Batović, ma­tičar-župnik u Islamu; don Petar Kalan, pisar 1724.; don Filip Krilović, matičar u Nadinu 1780. god.; don Pavao Ninčević, matičar u Privlaci g. 1728.-1731.; don Nikola Ninčević, pisar i kanonik u Ninu g. 1770.-1780.; don Luka Veldić, matičar u Nadinu g. 1787. On je podigao kamenu pres1icu za zvono; i do danas je sačuvana.
– u 19. stoljeću: don Jure Lazarić, g. 1811. matičar u svomu rodnom mjestu. Umro 1. 3. 1835. god. Ukupno 15 glago­Ijaša iz Nadina.
Ne smijemo zaboraviti da su Turci za vrijeme svoje 200-godišnje okupacije Ravnih kotara i Bukovice bili gospodari preko 50 sela. Tridesetak njih potpuno uništiše pa se nikad poslije nisu obnovila. Svećenike glagoljaše pobiše a crkve zapa­liše. Odnosno, nekoje pretvoriše u svoje muslimanske mošeje. To je glavni razlog da imamo tako malo podataka o glagolja­štvu i glagoljskim maticama s tih područja – bilježi don V. Cvitanović.  

 Zvonici Nadina 

U svojoj knjizi ‘Franjevci u zadar­skoj nad biskupiji’ fra Stanko Bačić iznosi da su ‘Nadin i okolna naselja vjerojatno i prije 1638. bili povjereni visovačkim franjevcima. Župnik Nadina i nekih susje­dnih mjesta 1674. je fra Šimun Brajnović, dok je 1690. župnik Nadina don Jure Striguljica, a poslužqje Kulu Atlagića i Bi­ljane. God. 1710. župnik Nadina drži Kor­lat i Kulu Atlagića’ (str. 57).  U svojoj povijesti Zara cristiana (1879.) don Karlo F. Bianchi navodi samo šest nadinskh župnika s početka 19. sto­ljeća: don Luka Sikirić – god. 1905. Don Vinko Supičić – 1840. Don Miho Levačić­1843. Don Blaž Blasul – 1863. Don Ivo Ilinić – 1870. Don Miho Mekinić – 1876.  

Za ostale doznajemo iz starih šema­tizama:.  

[1] Rozario Šutrin, Zvona naših porušenih crkava, Nadin, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLII, Br. 3-4/1997. str. 155-158.