Ervenik

ERVENIK – župa sv. Mihovila, arhanđela, ustanovljena 1402.

Ervenik je vrlo staro naselje, iz željeznog i ilirskog doba, smješteno podno visova Velebita. To je postojbina hrvatskih plemića Keglevića, koji su imali posjede uz rijeku Zrmanju, a na brijegu je stajao stari Kegalj grad. Njegovi zidovi danas se jedva uočavaju u sivom i pustom kamenom obzorju što se pruža prema Mokrom Polju, gdje se nalaze tragovi starokršćanskih crkava i grobišta. Godine 1636. u Erveniku živi oko 500 stanovnika katoličke vjere. Međutim, oko 1674. u strahu pred Turcima stanvništvo se povlači na mletački teritorij, u Posedarje, gdje se uz starosjedioce spominju i “Arveničani”, tj. prebjezi iz Ervenika. Kad je pak nedugo poslije Janković Stojan (+1687.) oslobodio ovaj kraj od Turaka, Erveničani se vraćaju na stara ognjišta. Nakon što je sklopljen mir (Srijemski Karlovci 1699.) i pošto su sredili svoje osnovne potrebe, prva im je briga bila popraviti staru i stradalu župnu crkvu sv. Mihovila, koja se spominje još 1402. Crkva je udaljena od sela, a naselje se proteže uz rijeku Zrmanju. Početkom 20. st. Erveniku su pripadala sljedeća naselja: Kod Varoša Sašića, Kod Dućana, Brdar, Brdo, Soline, Kriva-Draga, Brina, Jurišić Dolac, Kostica, Duboki ili Veliki Dolac, Bristovac, Radišin-dol, Orlić, Ljut, Gredina, Bila Blaka, Strana, Sinokos, Dračevica, Žegar i Krupa. Ukupno je bilo 618 stanovnika. Ervenik je postao samostalna župa koncem 18. st., a dotada je bio u sastavu župe Nunić i Rodaljice. Tijekom II. svjetskog rata spaljena je župna kuća, sagrađena 1849., a župnika don Ivana Kranjca četnici su mučili i ubili (ispečen na ražnju, 24. 12. 1941.). Nakon rata stanovništvo je raseljeno po čitavoj Hrvatskoj, a ono malo što je ostalo od sinova i unuka, poubijali su u Domovinskom ratu pobunjeni četnici.

Naselja: Ervenik, Kod Varoša Sašića, Kod Dućana, Brdar, Brdo, Soline.

Župni ured Sv. Mihovila, Ervenik, 22305 Kistanje.
Upravitelj: mons. Nikola Dučkić ( 11. 7. 2002.) 22305 KISTANJE, tel. (022) 763-057; mob. 091 1111-055, općina Kistanje.

Matice krštenih vodile su se od 1831., vjenčanih od 1832., a umrlih od 1826.
Župna kuća: srušena u II. svjetskom ratu.
Škola: osnovna – ne radi.
Stn.: 40

Župna crkva sv. Mihovila ark. Iz 1402. Služila je svojoj svrsi više od sto godina, dok se nije pokazala tijesnom. Stoga je ona do temelja srušena i 1839. podignuta je nova sredstvima iz crkvenog fonda i suradnjom mještana. Kako izgleda, blagoslovljena je 1844. Crkva je imala dva drvena oltara. Na glavnom je bila umjetnička pala s likom sv. Mihovila, dar carskog dvora u Beču. Zvonik–preslica s dva zvona.

Za Domovinskog rata crkva je opljačkana i devastirana. Nakon rata crkva je 1996. ponovno obnovljena. Ima drveni oltar uza zid sa svetohraništem i slikom sv. Mihovila. Zvonik-preslica s dva nova zvona. Oko crkve je groblje.