Sutomišćica-Poljana

ŽUPA SUTOMIŠĆICA-POLJANA[1]

 Sutomišćica je župa sv. Eufemije (Fume), djev. i mučenice. Pitomo mjesto s lukom u istoimenoj uvali na otoku Ugljanu. Poznato je po svojim zelenim vrtlima, povrtnjacima, koje obrađuju vrijedne Sutomiške zalijevanjem iz bunara sa živom vodom.

Župa se spominje početkom 14. st. po župnoj crkvi koja se nalazi u predjelu “in confino s. Heufemie” (Smičiklas). Po župnoj zaštitnici zove se i uvala “in valle s. Eufemie”. Naselje je dobilo ime najvjerojatnije po blizoj tvrđavi sv. Mihovila: “in valle monasterii sancti Mi­chaelis de Monte”. Deminutiv ženskog roda od Miho, Miško glasi Miška, Sut-Mišć-ica, i prema tomu Suto-mišćica (Brunelli, Marčić). Prof. P. Skok misli da je mjesto dobilo ime po sv. Eufemiji: Sut (sancta) + Fume. Glas f je ot­pao i ostalo Sut-umia + nastavak išćica. Našemu don Vl. Cvitanoviću je uvjerljivije prvo mišljenje (po sv. Mihovilu jer je “sv. Mi­hovil toliko važan predio da se je u ispravama i cijeli otok tako nazivao – Isola di San Mich­ele. ”

Najprije je Sutomišćica (s Prekom) bila crkveno podređena matičnoj župi Lukoran: I kad je brojem stanovništva porasla polovinom 15. st., odcijepila se od Lukorana. Godine 1662. je sigurno samostalna župa, kako je bilježe dokumenti. I od 1700. god. je sje­dištem dekanata za čitav otok Ugljan do ne­davno. Uvijek je mjesto Poljana bilo u sastavu župe Sutomišće.

 Sutomiške crkve

1. Župna crkva sv. Eufemiie (Fume) spominje se sredinom 14. st. – 1349., a od 1405. god. naselje se zove Sutomišćica, kad se spominje njezin kapelan Pre Pietro. Današnja crkva je barokna građevina iz 1677. god. Posvećena je 1693. – kako to svjedoči glagoljaski natpis, četiri glagoljska slova, na ploči crkvenog pročelja. Čitav ostali natpis, pisan latinicom i hrvatskim jezikom glasi:

BI KARSTENA CRIKVA SVETE EUFEMIE. P. OD PRISV(I)TLIM GOSPODINOM ARHIBISKUPOM VIKTORIO PRIULI NA 26 NOVEMBRA. 1693.

(B. Fučić, Glag. natpisi, Zgb 1982. str. 331.)           

U obliku latinskog križa bi proširena i ob­novljena 1888. Crkva ima pet oltara. Na jednom je vrijedna uljena slika sv. Jeronima u baroknom stilu koju neki pripisuju Palmi Mlađemu. Mjesno groblje se nalazi okolo župne crkve. Za potrebe župe pri ulazu u groblje sagradila je pred desetak godina hladnjaču, kapelicu za smještaj preminulih, gđa Lenka ud. Stulić, na spomen svoga supruga Patricija.

2. Crkva sv. Grgura spominje se već 1402. g. a nalazi se na rtu, sjeverozapadno od mjesne uvale. Uz nju strše ruševine samostana trećoredaca glagoljaša čiji pustinjaci tu stano­vahu do 1460. godine. Bio je kratkog vijeka jer su se iz njega redovnici preselili na Dugi otok, u svoj samostan na Zaglavu (L. Jelić, Fontes, Veglae 1906., 15. st. 20. str.). U ne­davno obnovljenoj kapelici slavi se dvaput go­dišnje misa, na godove sv. Grgura i sv. Nikole.

3. Crkvica Navještenja Marijina iz 1686. god. nalazi se u ljetnikovcu zadarske obitelji Lan­tana. Sagrađen je 1680. kao lijep primjer ba­roknog dvorca venecijanskog tipa s prostra­nim parkom i kapelom (EncikI. lik. umj. Zgb. 1966. sv. 4. str. 347.). U njemu su do sredine 18 st. vršili primopredaju mletački providuri (namjesnici) za Dalmaciju. Prije 2. svj. rata u dvorcu je živjela kontesa Silvija Borelli, a danas dvorac posjeduje obitelj Blasić.

4. Kapelica sv. Fume, župne zaštitnice, nalazi se uz put između župne kuće i crkve. Po nacrtu župnika don Nikole Kuvača podignuta je o Uskrsu 1938. godine, a poklon je rodnoj župi mještanina i zač. kanonika don Ive Blasića. Za svoga prvog upravljanja župom don Š. Stur­nela je zbog dotrajalosti kipa sv. Fume zamijenio ga kipom Gospe Lurdske.

Sutomiška zvona

Zvonik u Sutomišćici izdiže se i nadvisuje či­tavo mjesto i uvalu. Lijepo se doimlje izbliza i izdaleka. Samo je nekoliko metara udaljen za­padno od župne crkve. Nad ulaznim vratima označena je godina izgradnje: A.D. 1864. Sat na zvoniku postavljenje 1878. godine.

Tri zvona bijahu nabavljena u Udinama od tvrtke De Poli 1861. god. Tokom vihora 1. svj. rata (1917.) austrijske vojne vlasti oduzele su dva crkvena zvona u ratne svrhe “uz naknadu” od 5822 kruna. Poslije rata vjerni narod od­mah započe skupljenjem doprinosa za nova zvona i već za Uskrs 1922. god. nabavljena su dva nova zvona. Jedno posvetiše sv. Fumi, zaštitnici Sutomišćice, a drugo sv. Petru, zaštitniku mjesta Poljane koje je sastavni dio župe. To ističu i natpisi na zvonima. Svaka obitelj je doprinijela 10 tal. lira po svom članu.

Najveće zvono, promjera 110 cm, visi u sre­dini zvonika. Pri dnu ima natpis: SVETA EUFEMIJO, MOLI ZA NAS! SUTOMIŠĆICA, 6. SIJEČNJA 1922. Pri vrhu u medaljonu čitamo naziv ljevaonice: PREMIATA FONDERIA DE POLI, IN VITTORIO. Bogato je iskićeno. Likovi: sv. Marko s lavom, sv. Ivan Krstitelj, Kalvarija s Raspetim, Gospom i sv. Ivanom, sv. Ante s ljiljanom i sv. Nikola, zaštitnik pomoraca.

Srednje zvono promjer 100 cm. Natpis: SVETI PETRE, MOLI ZA NAS. POLJANA, 6. SIJEČNJA 1922.U medaljonu naziv ljeva­onice kao i na najvećem zvonu. Likovi svetaca zaštitnika: sv. Petar, apo. s ključevima; sv. Roko, Gospa Marija na tronu, sv. Pavao s mačem.

Manje zvono nalazi se s južne strane. Promjer mu je 87 cm. To je zvono jedino bilo ostalo za austrijskog rekviriranja zvona u 1. svj. ratu. Ima natpis: PAROCCHIA S. EUFEMIA ET POGLIANA. U medaljonu žig ljevaonice: OPERA DI PIETRO COLBACHINI, BASSANO 1861. Dakle, dosta staro zvono. Još su zvonu u tri medaljona natpisi: 1. IN TE DOMINE SPERAVI NON CONFUNDAR IN AETERNUM (u Tebe se, Gospodine, uzdam, neću se smesti uvijeke); 2. FIDELIUM PIETAS SPONTE OBULIT (Dragovoljni dar pobožnih vjernika); 3. FULGURE ET TEMPESTATE – LIBERA NOS DOMINE (Od groma i oluja, oslobodi nas, Gospodine). Ukrasi na gornjem dijelu unaokolo iznose biblijske motive. Likovi: Raspeti Krist, Kraljica sv. krunice, sv. Pavao s mačem, sv. Šimun Bogonosac s Djetićem Isu­som u naručju.

Glagoljica

Matične i ostale župne knjige vodile su se iskl­jučivo glagoljicom, “osobito poslije splitskih sabora, u otporu protiv Mlečana i protiv priti­saka i utjecaja latinaškog svećenstvo” (Don Vl. Cvitanović). Sačuvano je šest kodeksa: 1. Glag. matica krštenih (1739-1825); 2. Glag. matica vjenčanih (1744-1825); 3. Glag. ma­tica umrlih (1765-1825). 4. Glag. madrikula sv. Fume (1765-1804); 5. Glag. madrikula G. Karmena i Duš purgatorija (1743-1821); 6. Glag. Skula Tila Gospodinova (1745-1800).

U župi se čuva 13 primjeraka starih tiskanih Misala i Brevijara.

Na pročelju crkve uz latinički natpis njezine izgradnje stoji kurzivnom glagoljicom godina 1693. Od 16. st. do danas župa je darovala Crkvi 152 svećenika glagoljaša. (Vl. Cvitano­vić, Radovi JAZU, sv. VI-VII. Zadar, 1960. str. 224-26.) I danas, Bogu hvala, župa Sutomišćica-Poljana ima šestoricu svojih živih i aktivnih svećenika, kao i osam časnih sestara (redovnica).

 

Broj pučanstva

Sutomišćica je s Poljanom imala 1527. god. 205 žitelja (izvj. zadarski kapetan Valaresso). Zadarski gradski knez Oktavijan Mocenigo bilježi 1608. godine. svih žitelja u Sutomišćici i Poljani – 149 (R. Jelić, Zadarsko otočje, Za­dar 1974., str. 152-3.). Nadbiskup V. Zmaje­vić bilježi 1714. god. 532 stanovnika. Potom slijedi znatan porast pučanstva: 1871. god. ima Sutom. s Poljanom 1134 duša (c.F. Bian­chi). God. 1905. ima kuća 130 i 930 st. (bez Poljane). God. 1920. u Sut. živi 1040. st. a u Poljani 1133, tj. 2173 st. u župi. God. 1928. u Sut. 1126, a u Polj. 1080. st. God. 1986. župa ima oko 800 st. a 1991. god. oko 450 st. Suto­mišćica, a Poljana 448 stanovnika.

Blagoslov puka

Poslije 2. svj. rata, 50-tih godina ovog stol­jeća, dokje potpisani bio župnik Sutomišćice, pjevao se poslije Evanđelja na Novu godinu, Uskrsni i Duhovski ponedjeljak tzv. “Blago­slov puka”, starinska pučka pjesma u varijan­sti teksta o. Tome Babića iz njegova “Cvita…”. Pjesma ima 134 osmeračkih sti­hova. Pjevali su je klečeći pred glavnim o1ta­rom četvorica pjevača iz vlastitih rukopisnih “librića” (knjižica). Predvodio ih je istaknuti crkveni pjevač Mate Profaca. Prof. Jerko Be­zić je tada pronašao na zadarskom području deset varijanti tekstova “Blagoslova puka”: u Povljani, Turnju, Kukljici, Vrgadi, Privlaci, Galovcu… (dr. Jerko Bezić, Starinska pučka pjesma “Blagoslov puka” i njezini napjevi u zadarskoj okolici, Radovi Inst. JAZU u Zadru, sv. XI-XII. str. 565-592.). Ne zaboravimo da je bosanski franjevac T. Babić svoj “Cvit” (Mleci 1726.) posvetio “Prisvitlomu i Pripoštovanom g. Vicencu Zmajevichu, arcibiskupu zadarskom u “.

U župi Sutomišćica rodio se poznati povj­esničar Giuseppe Praga.

 Župnici 20. stoljeća

Krasić don Luka, iz Zadra,                                       1882. – 1904.
Segarić don Tome, iz Ista,                                         1904. – 1918.
Ušalj don Roko, iz Sali,                                            1918. – 1919.
Car don Pacifik, iz Cresa,                                         1919. – 1923.
Magaš don Frane, iz Vinjerca,                                  1923. – 1924.
Kuvač don Niko, iz Drniša,                                      1924. – 1933.
Blasić don Ivo, iz Sutomišćice,                                 1933. – 1948.
Mačinić don Marko, kapelan, iz Otoka (Sinj),          1937. – 1938.
Kustec Martin, kapelan, Slovenac,                            1939. – 1945.
Šutrin don Rozario, iz Luke,                                     1948. – 1950.
Sturnela don Šime, iz Poljane,                                  1950. – 1969.
Perin don Krsto, iz Kali,                                           1969. – 1970.
Jelić don Anto, iz Taklića (župa Rumboci, Bosna), 1970. – 1975.
Jakovljević don Danijel, iz Prozora (Bosna),                        1975. – 1978.
Šipušić don Franjo, Velika Gorica,                           1978. – 1982
Milić don Zdenko, Sali,                                            1982. – 1985.
Petrov don Srećko, st., Brbinj,                                  1985. – 1998.
Sturne1a don Šime, Poljana,                                     1998. – 2000.
Dundović don Zdenko, Zadar,                                 2000. – 2002.
Sučić o. Božo, TOR,                                                 2002. – 2003.
Soljačić don Mario, Zadar,                                        2003.
Don Antun Pećar

 POLJANA

 Stoljećima je Poljana bila sastavni dio župe Sutomišćice. Odavna vjerni narod poljanski radi misnog slavlja i bogoslužja dolazi u župnu crkvu sv. Fume u Sutomišćici, udaljen oko dva kilometra. Tu je oko crkve zajedničko groblje za oba mjesta. Ono se u novije vrijeme stalno širi prema istoku. Poljana je mjesto i pristanište sjeverozapadno od Preka, na sjeveroistočnoj obali o. Ugljana. Dobilaje ime “po plodnoj ravnici – poljani na kojoj je po­dignuto selo” (R. Filipi).

Sretno povezuje Preko sa Sutomišćicom pa su ta tri mjesta prostorno jedna cjelina, sredina. Tijekom povijesti, kao i danas, bila je u crkvenom pogledu sastavni dio Sutomišćice koja je sjedište župe i donedavno ugljanskog dekanata.

Stanovnici se uglavnom bave zem1joradnjom, vrtlarstvom. I Poljana i Sutomišćica poznate su po svojim bunarima koji obiluju živom vo­dom kojom vrijedni mještani zalijevaju vrtlove. Kroz cijelu godinu uzgajaju svježe povrće kojim iskrbljuju svoj grad Zadar.

 Crkvica sv. Petra

 Romanička crkvica sv. Petra ap. spominje se 1297. godine (Codex Dipl. VII. 263.). Podig­nuta je istočno od sela, uz more, na ulazu u mjesnu uvalu, na rtu sv. Petra, “na Franinoj punti”. U njoj se slavi sv. Misa samo na Svečev blagdan, 29. lipnja.

Prema našim povjesničarima Šimi Ljubić (Listine, III. str. 168.) i Karlu F. Bianchiju (Fasti di Zadar, Zara 1888. str. 45.) mletački senat je odredio 1348. god. da se na brdu sv. Mihovila poruše tvrđava, crkvica i zidovi a pri moru podigne za benediktince od istog materi­jala crkvica i gostinjac. Isto donosi i dr. Ivan Ostojić u svojoj knjizi “Benediktinci u Hrvat­skoj”: “Kada su Mlečani zauzeti samostan sv. Mihovila na otoku Ugljanu poviše Preka i pretvorili ga u tvrđavu, nije tu bilo više stanja monasima, pa su sašli dolje na rt istoga otoka i ondje su , na istočnoj strani sela Poljane, sagradili hospicij s crkvom sv. Petra Apos­tola. Toga je hosipicija, prema Bianchiju, nes­talo 1430. godine, ali je crkvica doprla do naših dana” (sv. II., Split 1964. str. 68.).

Crkvica je tijekom vremena bila pregrađivana i koncem 14. st. popravljena. Naime, svećenik i graditelj Luka Ivana Gaje primio je 1. 8. 1397. god. od opata samostana sv. Mihovila 25 malih libara (denara) za kreč, kamen i rad kod popravka rečene crkve sv. Petra (E. Hilje, “Zadarski graditelji… “, Radovi Filoz. fak. u Zadru, br. 17., god. 1990/91. str. 131.).

 Crkvica Kraljice mira

 Protekle 1999. god. podignuta je u središtu Poljane nova Gospina crkva u čast Kraljice mira. Sagradio ju je i darovao rodnom mjestu Poljani don Šime Sturnela, župnik Suto­mišćice. Crkvu je blagoslovio po ovlaštenju nadbiskupa zadarskoga Ivana Prenđe 22. kolovoza 1999., na blagdan Marije – Kraljice mira, don Tito Šarin, Poljanac, župnik Preka i dekan ugljanski.

Svečanom blagoslovu prisustvovala su trojica svećenika iz te župe: don Nedjeljko Ivanov, don Šime Perić i don Mladen Kačan. Uz njih svi svećenici otoka i prior benediktinskog sa­mostana na Ćokovcu O. Jozo Milanović. Nakon blagoslova izjavio je darovatelj don Šime da će se odsad na Poljani slaviti subotom Misa za sve stare i nemoćne koji nedjeljom ne mogu radi Mise ići u Sutomišćicu, a također i na sve marijanske blagdane kroz godinu.

 

“O kršćani priljubljeni, …
Višnjeg Boga zazovite
Da blagoslov vam udili ­
Sveto Trojstvo, Bog naš mili…
Da blagoslov moj usliši,
Puk kršćanski da utiši… ”

(sutomiški zapis Babićeva “Blagoslova puka “)