Web stranica Zadarske nadbiskupije |
 |
NEVIĐANE – MRLJANE
Župnik: Don Tomislav Planinić, mob. 099.757-2005 (Pašman), tel/faks: 260-059.
Neviđane su mjesto i luka na sjeveroistočnoj obali o. Pašmana, župe sv. Mihovila, ark., pašmanskog dekanata. Stanovnici se bave zemljoradnjom, ribarstvom i turizmom. Naselje se prvi put spominje u dokumentima 1067. i kasnije 1344. god: “ville di Nevigljane”. Kao župa se spominju 1865. god. Mjesto je dobilo ime prema rimskom osobnom imenu Naevius i sufiksu –anus. Možda i prema imenu svetice Neviane, premda pred sobom nema uobičajeni prefiks -su kao Sutomišćica… misli prof. Petar Skok. Zadarski povjesničar C. F. Bianchi misli da je mjesto dobilo ime od svog položaja. Naime, nekad se nalazilo u unutrašnjosti otoka i bilo nevidljivo s mora. Budući da se nalazilo zapadnije od današnjega, oko ruševina predromaničke crkve sv. Martina, i zbog kužnih bolesti (kuge i sl.), koje su polovicom 17. st. pogađale ovaj kraj, staro je naselje bilo porušeno i polako poniklo novo, današnje, s kapelom Gospe od Zdravlja. Do 1740. god. Neviđane su bile podložna kapelanija župe Dobropoljane. Tada se odvojiše od svoje matice i postadoše samostalnom župom. 
Podatke o broju stanovnika Neviđana do 1818. redovito nalazimo s onima iz Mrljana. Prema Valerijevoj vizitaciji 1579. god, Neviđane su brojile 150 stanovnika, a 1598. sa Dobropoljanom 228 žitelja (Zadarski arhiv). Vizitator Priuli bilježi da je cijela župa s Dobropoljanom 1603. god. imala 49 ognjišta, 210 osoba od pričesti, a svih žitelja 350. Bez Dobropoljane, koja je tada imala 120 stanovnika, Neviđane su imale svega 220 žitelja. Neviđane su sa Dobropoljanom imale 1714. god. 390 stanovnika. Prema vizitaciji biskupa Mate Karamana Neviđane su 1760. sa Dobropoljanom imale 400 duša, a nadbiskup Josip F. Novak je 1826. god. ustanovio svih stanovnika 330. God 1928. šibenski Status personalis et localis bilježi da Neviđane broje 685 duša. Draganovićev Šematizam iz 1939. godine donosi 1105 stanovnika, a onaj iz 1974. god. 646 duša. Danas živi u Neviđanima 650 stanovnika. 
Osnovna škola Vladimira Nazora; Neviđanska luka
Crkve
Župa ima četiri crkve. Prva župna crkva neviđanska bila je crkva sv. Mihovila Arkanđela pokraj koje je izgrađeno groblje. Podigoše je 1018. god. zadarski biskup Prestancije i brat mu Majo, koji je pokloniše zadarskom samostanu sv. Krševana. Obnovljena je 1980. god. kad ju je 1. svibnja blagoslovio i dva nova zvona posvetio zadarski nadbiskup mons. Marijan Oblak. Na crkvenom zabatu vidi se i danas na četvrtastoj ploči reljef sv. Mihovila koji kopljem ubija paklenog zmaja. Današnja župna crkva jednobrodna i sa sakristijom, posvećena je božanskom Srcu Isusovu. Sagrađena je 1899. godine i iste godine blagoslovljena 11. lipnja. Za 100. obljetnicu njezine izgradnje bila je temeljito obnovljena za župnika don Tihomira Vulina. Novi kameni oltar poklonila je mjesna obitelj Romana i Jasminke Kučina. Na oltaru stoji kip Srca Isusova. Crkva Gospe od Zdravlja potječe iz 17. st. Podignuta je kao zavjetna nakon haranja kuge. Spominje se u vizitaciji 1670. godine. Do kraja 19. st. bila je zapuštena i bez krova. Zauzetošću župljana i župnika don Stjepana Vinka temeljito je renovirana 1983. god. pa ju je 21. studenoga blagoslovio nadbiskup Marijan Oblak. Do izgradnje nove župne crkve (1899.) služila je kao župna crkva.
Zvona
Na zvoniku, kamenoj preslici, vise dva nova zvona. Prijašnja su ratne 1944. god. minirali Hitlerovi soldati. Prelivena su odmah poslije rata 1946. u Zagrebu pod vodstvom župnika don Eugena Konatića. Sva zvona na otoku Pašmanu novijeg su datuma jer su nabavljena poslije 2. svj. rata. Starija crkvena zvona su uglavnom minirali vojnici okupatorskih snaga. Naime, na dani znak zvona ljudi bi se razbježali i sakrili (iza brda) da izbjegnu neposrednu opasnost… Poslije rata počelo se prelijevanjem oštećenih, razbijenih zvona i nabavljanjem novih. Najviše je doprinio na tom polju neviđanski župnik don Eugen Konatić. Malo zvono ima promjer 72 cm. Natpis: PRESVETO SRCE ISUSOVO, SMILUJ SE NAMA. NEVIĐANE, 1946. GOD. Nazvonu je lik Srca Isusova. Ukrasa malo i pri vrhu jedan red vijenaca s narodnim motivima i pleterom. Veće zvono na istoj preslici ima promjer 84 cm. Natpis: SVETI MIHOVILE, BRANI NAS. NEVIĐANE, 1946. GOD. Reljefni lik sv. Mihovila Arkanđela koji drži vagu. Ukrasi skromni: pri vrhu uokolo u jednom redu vijenac s narodnim motivima grožđa i lišća. Dva nova zvona posvetio je nadb. Marijan Oblak 1. svibnja 1980. za obnovljenu crkvu sv. Mihovila na groblju.
Glagoljica
Prema podacima don Vladislava Cvitanovića (u zborniku “Zadarsko otočje”, Zadar, 1974. str 143.), sve su glagoljske matice neviđanske – krštenih, vjenčanih, umrlih i krizmanih – od 1665. do 1828. zauvijek propale između 1934. i 1938. godine. Kako? Najvjerojatnije zbog nebrige njezinih čuvara. Velika je šteta taj gubitak kulturne baštine koju su naši vrijedni i čestiti glagoljaši namrli svojim potomcima. Svećenik don Luka Jelić, arheolog i povjesničar, navodi u svojemu poznatom djelu “Fontes historici…”(Krk 1906.) da se u župnom uredu Neviđana čuva 7 glagoljskih kodeksa, zapisa. Više ih nažalost nema. Koje li štete za povijest neviđanske župe! Na mjesnom groblju, kraj crkve sv. Mihovila, sačuvana je nadgrobna ploča s natpisom u osam redaka “s likom redovnika benediktinca u reljefu i s glagoljskim natpisom na gornjem rubu ploče” iz 15. st. To su zapravo tri deblje spojene ploče. Na srednjoj se vidi urezani kosir, motika i čekić. Glagoljski natpis: OVDE BI DOM IVAN STAKŠIĆ. Veoma kvalitetan gotičko-renesansni rad, danas oštećen – piše Branko Fučić (Glagoljski natpisi, Zagreb 1982., str. 252). Donji je dio ispisan latinicom, glagoljicom i bosančicom. Od 16. st. Neviđane su darovale svetoj Crkvi 26 glagoljaša. U župnoj se crkvi čuvaju 4 starija glagoljska tiskana misala i brevijara, a 1 u Mrljanama. Neviđane imaju osmogodišnju osnovnu školu. Župna kuća je podignuta 1874. godine.
MRLJANE
Mrljane su mjesto od starine u sastavu župe Neviđane. Bile su naseljene u vrijeme antike. One su mjesto vrijednih pomoraca, brodara i trgovaca koji posjeduju 15-tak većih brodova. Naziv su dobile od imena rimskog posjednika Mariniusa: praedium Marinianum – Marinijev posjed – tvrdi prof. P. Skok. Kao naselje se Mrljane spominju u ispravama iz 1343. god. kad su obitelji mjesta imale na biogradskom području svoje zemlje: terre ville vocate Merglane. Mjesto administrira i pastorizira župnik iz Neviđana, a nekad se za duhovne potrebe vjernika brinuo župnik iz Pašmana. Broj pučanstva redovito se u dokumentima vodio s onima iz Neviđana, osim u nekim prigodama. Tako npr. god. 1904. Mrljane su imale 27 kuća i 183 stanovnika. God. 1911.241 stanovnika, navodi Šematizam. God. 1931. brojile su 286 žitelja. Godine 1939. prema Draganovićevu Šematizmu – Mrljane su imale s Neviđanima 1104 žitelja, a 1974. su imale 286 duša. Danas Mrljane imaju 42 domaćinstva te dobar prirast pučanstva. Većina mladih obitelji ima troje i više djece. Dobar znak.
U Mrljanama je crkva sv. Ante Padovanskoga. Ne zna se kad je podignuta. Bila je obnovljena god. 1874., ali se ne zna kad je sagrađena. Ima tri oltara. Na njoj su u zvoniku preslici dva starija zvona. Na jednom je godina MDCCLXII (1762.). Na pročelju crkve sv. Ante vise na preslici dva nova zvona. Svečano ih je posvetio na Bijelu nedjelju, 5. travnja 1970. nadbiskup zadarski Marijan Oblak uz veliko učešće vjernika. Veće zvono ima promjer 62, a manje 52 cm. Zvona nose natpis: SVETI ANTE, MOLI ZA NAS!
Župnici 20. stoljeća (do 1948.)
1. Paleka don Ante, iz Zemunika, 1897.-1920.
2. Ivančević don Ante, iz Zadra, 1921.
3. Cvitanović don Marko, iz Velog Iža, 1921.-1930.
4. Milin don Marijan, iz Sali, 1930.-1932.
5. Letinić, don Ante, iz Zadra, 1932.-1934.
6. Zjačić don Marijan, iz Šibenika, 1934.-1939.
7. Konatić don Eugen, iz Ve1og Iža, 1939.-1947.
8. Pedišić don Nikola, iz Banja, 1948.
9. Perina don Toma, iz Tisnoga, 1948.
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Župa Neviđane – Mrljane, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLVI, Br. 11-12/2001. str. 450-453.