Dobropoljana

DOBROPOLJANA  

Župni ured Sv. Tome, Dobropoljana, 23263 Ždrelac

Župnik: don Ivan Rončević, mob. 091-539-2472

 

Dobropoljana je župa sv. Tome, apostola, pašmanskog dekanata. Leži u istomenoj uvali sjevernog dijela otoka, između Neviđana i Banja. Mjesto je dobilo ime po ravnom i plodnom (“dobrom”) polju na kome se naselje razvilo. Mještani i susjedi redovito ga zovu Poljana. Uglavnom se bave poljodjelstvom, ribarstvom i pomorstvom. Selo se prvi put spominje 1270. godine. Znatnije je poraslo u 17. st. doseljenjem izbjeglica iz zadarskoga zaleđa. U više povijesnih isprava mjesto se kasnije spominje 1284. (Smičiklas), a god. 1292. čitav se otok Pašman zove “insula Dobropoljana”. Vizitator Mihovil Priuli je zabilježio 1603. (27. travnja) da crkva sv. Tome pripada župi Neviđane – membri ecclesiae Neviglane – jer je dotad Dobropoljana bila kapelanija. Godine 1579. spomninje se kapelan don Ivan Stojčić. Samostalnom župom posta oko 1740. god. kad se odcjepila od Neviđana. Tada se spominje njezin prvi župnik, a  Priuli je u župi našao 60 obitelji sa 120 članova i bratovštinom sv. Tome s 22 bratima. Od 1951. g. Dobropoljana je opet samostalna kapelanija s posebnim dušobrižnikom.  

 Broj pučanstva. Zadarski kapetan Z. Valaressa izvješćuje 1527. god. da naselje ima 102 žitelja. Isto svjedoči i Š. Ljubić, Commissiones…, sv. 1. Zgb 1879. God. 1854. ima 162 osobe, a god. 1890 ima 219 duša. God. 1905 u 35 obitelji živi 256 čeljadi, a 1928.-276. Godine 1939. prema Draganovićevu Šematizmu broji 346 stanovnika, a god. 1974. ima 453 stan. Danas – oko 280 duša.  

    

Župna crkva sv. Tome, ap., sagrađena je 1404. god. Dao ju je izgraditi zadarski plemić Šimun Kučila odredivši oporukom od 6. 3. 1404. da se na njegovu zemljištu sagradi crkva u čast sv. Tome, slična onoj sv. Kuzme i Damjana u Banju (C.F. Bianchi). Izgleda da je legat ubrzo ostvaren jer se već 22. 12. 1409. spominje “svećenik Ivan kao župni upravitelj crkve sv. Tome u Dobropoljani…” (E. Hilje, Radovi F. f. u Zadru, br. 17. 1990., str. 133.). Kasnije je bila obnavljana 1717. i 1867. godine, a proširena 1741. godine. To jednobrodno zdanje sa sakristijom ima tri mramorna oltara. Na glavnom oltaru je svetohranište i Gospina slika. Pred njim je drveni oltar prema puku. Pobočni oltari Gospe Karmelske s kipom i oltar sv. Tome s oltarnom palom. Na ulazu se nalazi kamena škropionica, a na pročelju zvonik preslica s dva zvona. Mjesno groblje nalazi se oko crkve a župna kuća na ulazu u mjesto.  

Kapela sv. Ante pustinjaka iz 1628. god. privatno je vlasništvo obitelji Ćosić s jednim oltarom.  

  

  

                                                                                                                                                                          

 Glagoljica  

Kao drevna glagoljaška župa Dobropoljana je vodila odvajkada matične i sve druge svoje župne knjige glagoljicom; dakako, zajedno s neviđanskima. Sačuvana je jedina rukopisna knjiga Madrikula sv. Križa, od 1723. do 1885., ukoričena. Ima 250 str. koje su do 1808. ispisane kurzivnom glagoljicom. Njezini su pisci župnici Dobropoljane. Uz popise braće sadrži podatke o dražbama, inkantima, prokaraturima, brašćinama (godišnje gozbe), kaznama (plaća se lojem, sirom, vunom, turtom, šenicom, kapulom, solju…). God 1774. platilo se 10 cekina protu Nikoli za novi mramorni oltar sv. Križa. Prije je bio drveni. Madrikula je veoma zanimljiv kodeks o životu naših otočkih župa. Župa posjeduje Godovnjak, knjigu upisanih godova svih preminulih župljana podanima i godini njihove smrti. Iz Godova se pri kraju nedjeljnog bogoslužja čitaju godovi (godišnjica smrti) pokojnih članova župne zajednice. Prisutni to rado slušaju. Prof. dr. Luka Jelić, povjesničar, spominje u svojoj knjizi Fontes (Vegliae MCMVI.) da je do 1935. god. postojala u župi glagoljska Matica mrtvih. Podatke iz nje ekscerptirao je i uveo u župni Godovnjak župnik don Blaž Cvitanović, ali je, nažalost, nestala, kako piše don Vl. Cvitanović. Župa posjeduje pet starijih glagoljskih tiskanih misala i brevijara. Malena Dobropoljana je iznjedrila Crkvi Božjoj u svojoj prošlosti 25 misnika glagoljaša.  

    

   

  

    

    

    

    

    

    

    

Župnici od 1900.  

don Ante Paleka, iz Zemunika, župnik, 1897.-1920.
don Ante Peroš, iz Zatona, poslužitelj iz Banja, 1920.-1921.
don Antun Ivančević, iz Zadra, župnik, 1921.
don Marko Cvitanović iz Velog Iža, župnik, 1921.-1930.
don Marijan Milin, iz Sali, župnik, 1930.-1932.
don Ante Letinić, iz Zadra, župnik, 1932.-1934.
don Marijan Zjačić, iz Šibenika, župnik, 1934.-1938.
don Grgo Roglić, iz Župe Biokovske, župnik, 1938.-1940.
don Blaž Bojnić, iz Tkona, župnik, 1940.-1946.
don Toma Perina, iz Tisnoga, župnik, 1947.-1950.
don Božo V. Mađerić, iz Pašmana, župnik, 1950.-1951.
don Petar Vlasanović, iz Ista, posl. iz Neviđ., 1952.-1958.
don Eugen Konatić., iz Velog Iža, posl. iz Banja, 1958.-1961.
don Joso Marcelić, iz Preka, upr. župe, 1961.-1964.
don Josip Sanković, iz Sr. Karlovaca, upr. župe, 1964.-1967.
don Eugen Konatić, iz Velog Iža, posl., 1967.-1969.
don Nediljko Stulić, iz Nina, upr. ž., 1969.-1971.
don Ante Skutarić, iz Zadra, upr. ž., 1971.-1972.
don Stjepan Vinko, iz Selnice (Međimurje), posl., 1972.
o. Anselmo Stulić, ofm., iz Novalje, posl. iz Kraja, 1972.-1976.
o. Josip Peranić, ofm., iz Novalje, posl. iz Kraja, 1976.-1983.
o. Drago Ljevar, ofm., iz Sasine, posl. iz Kraja, 1983.-1997.
o. Matija Matošević, ofm., iz Nove Bile, posl. iz Kraja, 1997.-2000.
o. Aleksandar Longin, ofm., iz Zadra, posl. iz Kraja, 2000.-2001.
don Nikola Tokić, iz Popovića, župnik, 2001.-2003.
don Zvonimir Čorić (BIH), župnik, 2003.-2005.
don Stanko Grubić, iz Zadra, župnik, 2005.- 2008.
don Zoran Topalović (BIH), župnik, 2008.-2009.
fra Vlado Jajalo, ofm., (BIH), Samostan sv. Duje, 2009. – 2012.
don Ivan Rončević, od 2012.

   

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Župa Dobropoljana, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije God.XLVII, Br. 1-2/2002. str. 71-72.