Web stranica Zadarske nadbiskupije |
 |
Oj Povljano, superba i mila
na kamenu ti si se rodila…
Imaš Jurja, Nikolu, Martina,
crkve svoje, zavit od davnina… (Ante Tičić)
Pag je najsjeverniji otok zadarske nadbiskupije. Već godinama otok je umjetno postao poluotok jer ga most kod Fortice spaja s kopnom. Povljana je mjesto i lučica na jugozapadnoj obali otoka Paga, na uzvišenom poljui, udaljen 14 km od grada Paga. Ime joj prof. Petar Skok izvodi iz latinskog imena Paulus koji je ovdje imao svoj posjed – Paulova zemlja. Dakle, naziv mjesta bio bi čisto rimskog podrijetla. Mjesto je zaklonjeno od bure i juga. Svojom divljom ljepotom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Stoga se zadnjih godina u njemu naglo razvija turizam, osobito zbog plitkih pješčanih plaža.
U dokumentu iz 1411. spominje se 18 solana na voim terenima a pripadali su stanovništvu Stare Povljane koja je napuštena 1685., kada se naselje premiješta na suprotnu stranu gdje se podiže nova Povljana. Godine 1750. brojila je 90 stanovnika, a 1908. ukupno 196. Broj žitelja u župama o. Paga u 20 st. u stalnom je opadanju. Župa Dinjiška jedna je od 7 rijetkih gdje ima više mještana danas negoli pred 50 godina. Stalan porast pučanstva na otoku vidimo još u župi Povljana. Prema Šematizmima druge polovice 19. i 20. st. Povljana je brojila 1853. god. 128 žitelja, 1898. god. 190. st. Godine 1904. je imala 30 kuća i 190 žitelja. God. 1911 kuća 30 a žitelja 240. godine 1928. 41 kuća i 350 duša. God. 1939. bilježi dr. Krun. Draganović, Sarajevo, u svom Šem. Jug. – 487 duša. U svom izdanju Šem. iz 1974. god. broj se žitelja povećao na 624. Drž. zavod za statistiku bilježi 1948. god. broj stanovnika u Povljani 635., a 1953. god. 698 st. Godine 1961. st. 746 a god. 1991. stan. 667. Crkveni podatak donosi da je u župi Povljana bilo 2002. god. 610 katolika.
Nova kapela na mjesnom groblju.
Od 1997, god. mjesto Povljana je mlada općina, odvojivši se općine Pag. Ljeti od 700 Povljana naraste do 3000 stanovnika. Službena obilježja općine Povljana su zastava i grb. Na svjetloplavoj podlozi umjesto zaštitnika mjesta sv. Jurja nalazi se lik sv. Nikole, biskupa. To je bio zahtjev Heraldičkog zavoda i Državnog arhiva Hrvatske uz obrazloženje kako u Hrvatskoj postoji više općina s obilježjem sv. Jurja. Stanovništvo se pretežno bavi zemljoradnjom, stočarstvom i turizmom. U Povljani djeluje i pjesnik Ante Tičić, rođen 1944. na Povljani. Ogleda se u više književnih vrsta, surađuje u više naših uglednih časopisa te objavljuje lirske pjesme, pjesničku prozu, haiku, novele, crtice, aforizme… Dosad je objavio tiskom više od deset pjesničkih zbirki, a nedavno i iscrpan rječnik povljanskog govora s toponimijom svoga povljanskog kraja. Izdavač je Matica hrvatska, Zadar. Izbor tema i radius kretanja raznovrstan je i bogat. Sklop sentenci i aforizama. Iskren, nadaren, meditativni pjesnik, modernog ritma, sadržaja i forme.
Glagoljaška župa
Župa Povljana, kao i ostale župe otoka Paga, bile su odvajkada, tj. od kad se pamti, glagoljaške. Njezini svećenici u svojim oporukama, dopisima i različitama spisima dokazuju međusobna povezanost i suradnju. Povjesničar Karlo F. Bianchi u svojoj Zara cristiana donosi više imena glagoljaša iz različitih razdoblja povijesti župe. Tako npr. spominje svećenika Batka, sina pok. Radoslava, župnika Povljane, parochianus Povegliane de insula Pagi – kome zadarski kanonik Pavao Fulčić 1432. god. prodaje kuću u Zadru. O tome sveć. Butku, župniku Povljane, donosi dosta zanimljivih podataka trećoredac o. Petar Runje u svojoj rukopisnoj knjizi o Crkvi na zadarskim otocima. Iz njih vidimo kako je jedan svećenik glagoljaš, koji živi na osamljenoj otočkoj župi, bio povezan s drugim udaljenim sredinama. Tako župnik Butko koji živi u Povljani, ima kuću u Zadru, poučava đake, daje svoje glagoljske knjige uglednoj zadarskoj bratovštini, šalje ih preko Velebita u Krbavu… Veoma su zanimljive te veze naših domaćih glagoljaša usprkos lošim prometnicama. Oni primaju kulturna dobra izvana, ali i sami duhovne vrijednosti daju onima izdaleka. I u unutrašnjosti i preko mora. Spomenut ćemo, prema rukopisu o. Petra Runje, i svećenika Gostišu, župnika insule Pofgliane districtus Pagi». God. 1482. on sastavlja oporuku u Zadru te ostavlja ponešto brojnim prijateljima glagoljašima. Za izvršioca oporuke imenuje fra Ivana, trećoredca iz Zadra u sv. Ivanu pokraj Zadra. Želi da ga pokopaju u crkvi sv. Šime kojoj ostavlja svoj Brevijar. Svoju kuću u Povljani ostavlja da bude župni dom budućim župnicima Povljane. Lijep primjer svećeničke solidarnosti i bratske ljubavi. Zanimljiva je i molba svećenika Protka Protkovića, kapelana u Povljani, god. 1494. Čuva se u zadarskom arhivu a upućena je «Uzveličenomu g. Jurju Divniću, ninskom biskupu» da zaredi «žakni naši» Petra Katića, Ivana Radojkovića i Eronima Skočinića… Zanimljiv je i povljanski župnik Juraj Gospić, koji se 1539. nalazi u Rabu te sklapa ugovor s javnim bilježnikom Franjom koji se obvezuje da će mu za 80 libara kroz godinu dana prepisati «in versi slavi» Muku Isukrstovu, koja ima 4.300 stihova a djelo je šibenskoga plemića Gresina Tihića. Zaista, veliki pothvat naših svećenika glagoljaša… U 16. st. Jakov Rumora, matičar u rodnoj Povljani ostavio je novac za veliki oltar. Tako znamo samo za dvojicu povljanskih glagoljaša. U crkvenom pjevanju ostalo je donedavno i nešto starih glagoljaških napjeva.
Povljanske crkve
1. Župna crkva sv. Jurja
Sveti Jurje povljanskoga puka,
nek nas čuva tvoja sveta ruka…
Ti težaka trudnog snagom kripiš
i u crkvi blagoslovom kitiš (A. Tičić)
Crkva je prostrana građevina, sagrađena 1765. god. a obnovljena 1898. i nedavno, kada joj je, nažalost devastiran mramorni oltar s kolonama, kao i tabernakul i slika, ulje na platnu, sv, Jurja na konju. Nekoć je bila posvećena sv. Nikoli, b. Početkom 20. st (1806.) imala je dva drvena oltara. Danas se na zidu iza glavnog oltara prema narodu ističe velika fresko-slika koju je izradio u kolovozu 1974. zadarski umjetnik, akad. slikar, prof. Ivan Tomljanović. Prikazuje zaštitnika župe sv. Jurja na bijelom konju, Bogorodicu s Djetetom i okupljenu župnu zajednicu. Na blagdan sv. Jurja, 23. srpnja 1976. msgr. Marijan Oblak, nadb. zadarski, posvetio je novi oltar i blagoslovio novu fresku preko svečane koncelebracije na radost puka Božjega.
2. Prva župna crkva sv. Martina
Kao prva župna crkva naselja Povljane spominje se već 1334. god. a sagradio ju je Didislav Radogošić u Staroj Povljani. Nedavno je temeljito restaurirana. Petar Runje u svom rukopisu navodi da je u Zadru 1386. god. učinio oporuku svećenik Ivan, prior hospitala sv. Ivana izvan Zadra te odredio da se iz njegove ostavštine dade 150 libara za popravak crkve i zvonika u Povljani na Pagu.
«O Martine, sveti sine,
diga si se u visine,
vjerom Boga i istine…
U Povljani slavimo te,
feštom svojom dičimo se,
svi u Tebe ufamo se.» (A. Tičić)
3. Crkva sv. Nikole u starom groblju u Povljani – povijesni je kulturni spomenik neprocjenjive vrijednosti, starohrvatska predromanička crkva. Crkvu je prvi zapazio i sustavnije istražio 1953.-1960. god. poznati naš arheolog i akademik dr. Ivo Petricioli. Obnovljena je temeljito 1991. godine nakon arheoloških istraživanja prof. Radomira Jurića i dr. Zdenka Brusića. Jednostavna je to građevina kojoj je uzdužni brod nadsvođen bačvastim svodom, a s istočne strane završava sa polukružnom apsidom. Na pročelju se ističe zvonik-preslica s jednim otvorom za zvono. «Posebno je zanimljiv u unutrašnjosti ostatak freske s likom sveca, jedan od najstarijih primjeraka zidnoga slikarstva u Dalmaciji» – piše I. Petricioli (Starohrv. Prosvjeta – 1963., Encikl. lik.umj. sv. 4., str. 13). Još su zanimljiva dva vrijedna nalaza: zabat oltarne pregrade i olovni moćnik, pronađen u oltaru crkve, koja datiraju u 11. st. (Vidi Kulturno-povijesna baština Zadarske nadbiskupije).
«Sveti Nikola, biskupe,
daj nam viru i okripe
da kroz ljubav sjaja Tvoga
proživimo štujuć Boga» (A. Tičić)
Povljanska zvona
U kamenu zvoniku, nešto udaljenom od župne crkve, posred mjesta, vise tri oveća zvona, tzv. veliko, mrtvo i malo. «Svako jutro i uveče – u mom selu tri zvona zvoniju. Živo zvono daje radost novu. Mrtvo zvono znak je tuge i na sprovod zove. Malo, školsko zvono, mištani na sastanci skuplja.» (A. Tičić). Veliko zvono ima promjer 76 cm. Visoko je 130 cm. Veoma je ukrašeno pleterom, grozdovima, cvijećem, lišćem. Također i s nekoliko anđela i sv. Jurjom na konju. Natpisi: Sv. Jure, moli za nas, Povljana, 1926. Premiata Fonderia de Poli in Vittorio Veneto, Italia. Srednje zvono ima promjer 67 cm. Ukrašeno je prstenastim obručima, viticama i lozjim lišćem, anđelima trubačima i čovjekovom glavom. Natpis pri dnu: Premiata Fonderia Ing. De Poli, Vittorio Veneto 1966, Italia. Malo zvono izradila je Lievnica zvona Jakova Cukrova – Spljet – 1886. Promjer – 29 cm. Podijeljeno je na četiri pojasa prstenovim trakama. Bogato nje ukrasnim lišćem i drugim. Likovi. sv. Ante Padovanski, Raspeti, Gospa, anđeo raširenih ruku. Glavni natpis: Na čast sv. Martina i na spomen hrvatskoga kralja Tomislava. Povljanski puk – 1926.
Župnici Povljane u 20. st.
Don Vjekoslav Simičić, rodom iz Rave, 1900-1902.
Don Joso Crljenko, iz Paga, 1902-1905.
Don Lovro Fabijanić, iz Paga, iz Paga,1905-1907.
Don Petar Rumora, iz Paga,1908-1911.
Don Lovre Fabijanić, iz Paga, 1911-1917.
Don Juraj Luša, iz Oliba, 1917-1921.
Don Lovre Fabijanić, iz Paga, 1921-1924.
Don Joso Felicinović, iz Zadra,1924.
Don Juraj Palčić, iz Paga, 1924.
Don Joso Felicinović, iz Zadra, 1925.
Don Lovre Fabijanić, iz Paga, 1925-1928.
Don Šime Vlahov, iz Šepurina, 1928-1939.
Don Fabijan Šešelja, iz Zaglava, 1939.
Don Petar Mihelič, iz Slovenije, 1939-1952.
Don Frane Paro, iz Paga, 1952-1953.
Don Ivan Pedišić, iz Pašmana, 1953-1961.
Don Zlatko Kolić, iz Solina, 1961.
Don Šanto Bilan, iz Veloga Iža, 1962.
Don Romano Skorin (poslužitelj), iz Primoštena, 1963.
Don Frane Miočić, iz Ražanca (Rtina), 1964-1969.
Don Mate Matak, iz Ražanca (Krneza), 1969-1972.
Don Ivan Kevrić, iz Visočana, 1972-1976.
Don Grgo Batur (poslužitelj), iz Pridrage, 1976-1977.
Don Nikola Šipušić, iz Velike Gorice, 1977-1979.
Don Damir Juričin, iz Pakoštana, 1979-1980.
Don Nikola Tokić, iz Popovića, 1980-1990.
Don Josip Kero, iz Bibinja, 1990-1997.
Don Šimun Šindija, iz Bibinja, 1997-2001.
Don Ivan Babjak, iz Termopila (Ukrajina), 2001. –
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Povljana, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVIII. Br. 1-2/2003. str. 102-105.