ŽUPE I DEKANATI
Zadarske nadbiskupije
Povratak na Zadarska nadbiskupija

Web stranica Zadarske nadbiskupije

KOLAN     

Župni ured:  23251 Kolan.
Župnik:  O. Josip Galić SVD, tel. 698-073, mob. 091-190-3971

     

Otok Pag je prirodni produžetak sjeverodalmatinskog kopna. Ubraja se među veće dalmatinske otoke, ima veoma razvijenu obalu i više prostranih uvala. U prapovijesti je bio naselje Ilira (ilirski grobovi), Rimljana (ostaci vodovoda, Cissa – Caska, Novalia ­Novalja…). Hrvati su ga veoma rano naselili pa je za kralja Petra Krešimira jedan dio otoka pripao paškoj crkvi a drugi zadarskoj. Kolan je oveće selo posred unutarnjeg dijela otoka Paga, 18 km. zapadno od grada Paga, 8 km od Novalje. Blizu mjesta u polu nalazi se Kolansko blato, poznati ornitološki rezervat. Ljudi se ponajviše bave zemljoradnjom i stočarstvom. Proizvode prvorezredni sir (trava posoljena…). U Kolanu se u posljednje vrijeme bolje živi. Ni u prošlosti Kolanjci nisu u većim skupinama iseljavali u daleke prekooceanske zemlje. Za toponim Kolan bilježi prof. P. Skok da u dokumentima nema potvrde da Ii je romanskog ili slavenskog podrijetla. Ipak drži da je Kolan romanskog podrijetla, kao i Mandre, kolanski porat (Velike i Male). Ima spomena o mjestu i župi u dokumentima već 1003. godine. Također i 1342. prilikom utvrđivanja količine soli u njegovoj solani. Kolan se prvi put kao naselje spominje u povijesnim dokumentima u odgovoru mletačkog vijeća paškom vijeću 2. ožujka 1441.g. kada je mletačko vijeće dozvolilo da se na području zvanom Kolan osnuje naselje. Iz iste godine datira i župna crkva u Kolanu. Na području k.o. Kolan (u istim granicama je današnja općina) su djelomično sačuvane srednjovjekovne crkvice: sv. Vid iz 1348. godine., sv. Marko 1493.godine, sv. Duh 1391.godine, sv. Marija 1393. godine i sv. Jerolim (kraj 15 st). Kolan je nekada imao i svoj rudnik na području Kolanjskog polja (Vele grbe i Male grbe) gdje se dugi niz godina ugljen. Kolanjci se sve više bave turističkom i ugostiteljskom djelatnošću, ali ne zapuštaju ni proizvodnju vlastite zdrave hrane. Kolan je već prije sto godina imao svoju školu (1903.). U samom mjestu se nalazi jedina etnografska zbirka na otoku Pagu a još od 1978. u Kolanu djeluje KUD ”Bartol Kašić” koje njeguje stare kolanjske običaje (ples, pjesme “na kanat” i karnevalske običaje).    

 Godine 1906. prema Šematizmu Kolan je imao 39 kuća i 330 duša. God 1911. kuća 77, duša 363. God. 1928. kuća 96, a duša 474: Kolan 445, Šimuni 24, Mandre 1 kuća i 5 duša. God. 1935. Kolan ima 92 obitelji i 618 duša. Prema Šematizmu dr. Krune Draganovića iz 1939. Kolan je imao 750 st. + 9 odsutnih (župnik don Frane Zver). God. 1974. stanovnika 750 – 50 (posl. iz Barbata don Šime Kevrić). God. 1991. stan. 525, a god. 2002. stanovnika 712. Kolan uključujući i Mandre danas broji 720 stalnih stanovnika.    

 Župa Kolan je župa sv. Luke, evanđeliste, potječe iz 11. st.  Za župnu crkvu sv. Luke ne zna se sigurna godina izgradnje, ali se ipak navodi 15. st. Predaja govori da su Kolan gusari dva puta spalili i porušili do temelja i da se selo uvijek iznova brzo podizalo ali da se, nakon trećega takvog uništenja, dugo nije oporavilo niti je župna crkva “sv. Luke i Marka” bila obnovljena tako da je narod išao na misu u Dubravu, u crkvu Svete Marije. Kada su Kolanjci svoju crkvu i ovaj put obnovili, kao zaštitnik crkve spominje se samo sv. Luka, ne i sv. Marko, ali su njegov kip u crkvi dugo sačuvali, sve do početka 20. stoljeća. Posvećena je bila 1759. godine, potom obnovljena 1905. pa 1929. i najzad 1995. za župnika don Nedjeljka Badurine, preminuo u rodnom Lunu 31. 10. 2003. U 2003. ponovno se obnavlja.      

Župna crkva sv. Luke                   

Godine 1705. bio je u Kolanu župnik don Luka Sabalić, Pažanin, i ostalo je zabilježeno da se za njegovoga župnikovanja popravljala crkva, da su je digli za jedan metar, da su izvadili šimble (daske) i pokrili je pod kupe. Isto piše da je župni dvor bi sve do 1822. pokriven šimblon, tj. dašćicama. Kada je župu preuzeo 1760. godine don Ante Sabalić, Kolan je imao 250 stanovnika, a kada je župu preuzeo 1777. godine kao mladomisnik don Ante Zar (Car), u Kolanu je bilo 235 žitelja. Godine 1888. o crkvi je zapisano da je duga 12 m, široka 5, a visoka 8 m i da je oko nje groblje, da su dva zvona nabavljena 1875. a da se iznad glavnih vrata uzdiže zvonik, bifora s dva zvona. Župom je tada upravljao don Šime Oštarić.Danas ima tri oltara. Na glavnom se po sredini nalazi drveni kip sv. Luke, ap. i ev. Po strani su kipovi sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja, te sv. Ćirila i Metoda. Na vrhu se oltara još nalazi manji, veoma vrijedni kip sv. Jurja na konju. U crkvi su još dva pobočna oltara. BI. Dj. Marije Karmelske (kip Gospe s Djetetom) i Srca Isusova. Osim kipa Srca Isusova na njemu je i svetohranište. Uokolo crkve (i u samoj crkvi) nalazi se srednjovjekovno groblje. Novije groblje se nalazi u polju. Potpuna obnova župne crkve i njezina okoliša dovršena je 2007. (stavljen novi pod, obnovljen drveni retabl glavnog oltara, arhipendij vraćen kao glavni oltar, novi oltar i ambon, mozaici na sporedbnim oltarima, popločano dvorište oko crkve, nova kapelica Gospe Lurdske, 12 kamena s glagoljicom napisanim imenima dvanaestorice apostola… Blagoslov obnovljene crkve i novog oltara župljani su proslavili 18. listopada 2002.  Svečano euharistijsko slavlje s obredom blagoslova oltara predvodio je domaći sin don Čedomil Šupraha sa župnikom mjesta don Krešom Ćirkom i svećenicima otoka. Kao pripravu za ovo župno slavlje predvodili su trodnevnicu don Srećko Frka-Petešić, don Šime Kevrić i don Josip Kokić. Župljani su u velikom broju pohađali obnovljenu crkvu ovih dana slavlja. U sakristiji: srebrni procesionalni križ i piksida za sveti pričest, ciborij – veoma stari i vrijedni. U župnom uredu se nalaze: srebrni kalež s pozlaćenom čaškom. Veoma bogato ukrašen narodnim motivima. Rad je domaćeg majstora. To svjedoč i natpis u unutrašnjosti drška: JERKO PETRIĆ, ZLATAR, ŠIBENIK, 1918. Posudice za sv. ulja (2); Srebrena kandela za vječno svjetlo s natpisom: ANTONIO ŠUGAR – 1851. Župi pripada i mjesto Mandre, smješteno 4 km. južnije, uz obalu. Kao naselje formirano je 1935. god. Šematizmi s početka 20. st. samo napominju da Mandre imaju 1 kuću sa 5 žitelja. Župna kuća potječe još iz 18. st. Više pute je obnavljana. Osnovna je škola područna, izgrađena 1903. god. Nadbiskup Marijan Oblak je nakon koncelebriranoga misnog slavlja blagoslovio 26. prosinca 1974. god. u 17 s. novi vjeronaučnu dvoranu. Svake godine na blagdan Gosape od Karmela (“Karminica”) održi se svečana procesija po mjestu s Gospinim kipom .  

Glagoljaška baština

Kolan je stara glagoljaška župa. To dokazuje staroslavensko (glagoljaško) liturgijsko pjevanje, glagoljaki misali i župne knjige. Matice potječu od 1825. godine. Na nadvratniku stare kamene kuće br. 83. uklesan je na zapadnom zidu natpis na talijanskom jeziku, latinicom, a samo je glagoljskim pismeni ma napisan datum – 1703.: Don Simon Rosrić, pievano di Colane. U Kolanu je pok. don Vl. Cvitanović pronašao od 17. stoljeća do danas 34 glagoljaša. Posljednji je don Čedomil Šupraha, kanonik, danas župnik Benkovca. (v. Prilog poznavanju glagoljice, – kopno – Zadar 1963. str. 323.) U Kolanu se do danas čuva staro glagoljaško pučko crkveno pjevanje. Tonski su ga zabilježili Ehler Tibor (Njemačka), akademik Jerko Bezić 1960-tih godina te Livio Marijan 1980-tij. Snimci su pohranjeni zajedno s drugim snimcima glagoljaškog pjevanja Zadarske nadbiskupije u Institutu za folkoloristiku i etnologiju u Zagrebu. Bezić je uživo snimio glagoljašku misu na blagdan Gospe od Karmela 1963, otpjevanu na staroslavenskom, te pjevanje u procesiji i druge napjeve kroz crkvenu godinu. Tibors i Marijan snimali su i napjeve Velikoga tjedna. I danas Kolanjci pjevaju sve stalne i promijenjive dijelove Mise, kao i druge liturgijske tekstove kroz godinu, na vlastitim drevnim napjevima (staro otočko dvoglasje s unisnim završetcima, vrlo slično svjetovnom pjevanju”na kanat”). Godine 1998. predstavili su svoje glagoljaške napjeve na Večeri glagoljaške tradicije u sklopu Glazbenih večeri u crkvi sv. Donata.     

 Crkva Gospe od snijega u Mandrima (novo naselje uz more, s oko 400 stanovnika), sagrađena je 2005. godine, zalaganjem župnika don Kreše Ćirka. Jednobrodna građevina sa zvonikom u obliku križa. Crkva ima oltar i ambon. Još nema zvona.     

      

      

      

      

     

     

     

   

    

    

    

    

                                                                                                                                                                                                                                                                 

Na području Kolana se još nalazi kapela sv. Antona u lučici zv. Šimuni.    

U polju Slatina nalazi se i zavjetna crkvica sv. Jeronima u polju Slatina.  Nedaleko ž. crkve nalazi se crkvica sv. Vida.     

Kolanjska zvona

Kolanjski je zvonik ugrađen u pročelje crkve a podignut 1924. god. Ima dva zvo na. Manje zvono, “živo”. Promjer – 67 cm. Godina lijevanja 1875. Likovi: sv. Luke (s volom), motiv Golgote (Raspet i s majkom Marijom i sv. Ivanom), sv. Sebastijan, sv. Jeronim i Gospa Karmelska. Po čitavom zvonu dosta lijepih ukrasa. U okviru medaljona natpis ljevaonice: FRATELLI DE POLI, PREMIATI FONDITORI IN VITTORIO. Veće zvono, “mrtvo” – Promjer: 66 cm, ima u podnožju velikim slovima natpis: SV. LUKA, MOLI ZA NAS! Izrađeno i nabavljeno u Ljubljani 1929. Ljevaonica: STROJNE TOVARNE IN LIVARNE – LJUBLJANA, ŠT. 2157 – 1929. Zvono je bogato ukrasima po čitavoj površini, obrubljeno hrvatskim pleterom.      

Župnici 2. pol. 20. stoljeća

 

1. Don Frane Zver, 1934-1964.
2. Don Mate (Mario) Gržanov, 1965-1968.
3. Don Frane Zver, 1968-1969.
4. Don Šime Kevrić, 1969. (posl. iz Barbata)
5. Don Frane Mandić, 1970-1972.
6. Don Šime Kevrić, 1972-1974.
7. Don Nikola Šipušić, 1975-1977.
8. Don Petar Kosić (Krk), 1977-1979.
9. Don Ivan Turčić (Krk), 1979-1984.
10. Don Nevio Picinić (Krk), 1985-1986.
11. Don Igor San (Krk), 1986-1987.
12. Don Nedjeljko Badurina (Krk), 1988-1998.
13. Don Marino Ninčević, iz Gorica, 1998-2000.
14. Don Krešo Ćirak, iz Posedar ja, 2000.-2008.
15. Don Ivan Rončević, 2008. – 2012.
16. O. Josip Galić SVD, od 2012.

 

  

  

  

  

  

  

  

  


 

Podaci:   

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Kolan, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLVIII. Br. 5-6/2003. str. 286-289.; Livio Marijan; Općina Kolan (www.kolan.hr)