ŽUPE I DEKANATI
Zadarske nadbiskupije
Povratak na Zadarska nadbiskupija

Web stranica Zadarske nadbiskupije

PRIDRAGA

Župni ured Sv. Martina, 23226 Pridraga; tel 669-294, faks: 669-642.
Župnik: don Jure Zubović (e-mail: jure.zubovic@zd.t-com.hr)

Pridragaje naše veće kotarsko mjes­to, povijesna župa sv. Martina, biskupa. Smještena je između Novigradskog i Ka­rinskog mora. U starini se nazivala Sumar­tin, ili Sumartindol(ac); Dolac sv. Martina, po crkvi sv. Martina. U ispravi iz 1435. god. zove se samo Dolac, a tek od 17. st. nosi sadašnje ime Pridraga. ‘Mjesto ispod velike Drage’, pri dragi. Otud naziv Pridraga. Sačuvalo se i starohrvatsko (glagoljaško) pjevanje. Stalni dijelovi Mise pjevaju se na starom kotarskom napjevu “na bas” a pjevaju se još i stari “Zdravo Tilo”, “Gospin plač” i “Zdravo Ćerce”. Glagoljašku pučku pjevanu misu snimao akadem. Jerko Bezić 196o. godine, te etnolog Livio Marijan 1988. (na sv. Martina, 11. 11., u istoimenoj crkvi).    

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                

Crkva sv. Martina

    

Usred polja, na podnožju kamenita brda, nalazi se jednobrodna starohrvat­ska crkva sv. Martina, s tri apside, složene u formi trolista, lista djeteline. Trikonhal­na crkva. Spomenik kulture. Za prošloga Domovinskog rata, osobito 17. ožujka 1992., teško oštećena od okupatorskih srbočetnika. Apsida je probijena na dva mjesta topničkim granatama, pa su poje­dini dijelovi zida i krova teško oštećeni, gotovo uništeni. Crkva sv. Martina, kao spomenik nulte kategorije, temeljito je faksimilski obnovljena; blagoslovio ju 11. studenoga 1997. nadbiskup  Ivan Prenđa. Pokraj crkve pronađeni su ostaci šesterostrane krstionice. U obnovljenoj crkvi sada je samo drveni oltar prema puku s ambonom i drveno svetohranište. Imala je nekoć tri drvena oltara. U mnogome nalik na starokršćansku crkvu u Bilicama kraj Šibenika. Potječe iz 5. ili 6. st. Prema nekim izvorima iz 10. st. Mišljenje je mno­gih da je staro hrvatska crkva sv. Martina izgrađena na temeljima starokršćanske. ‘Uz crkvu pronađeni ostaci šesterostrane krstionice’ (Vodič, 125). Oko crkve gro­blje s klesanim kamenim grobovima; da­nas opustošeno. Tu je i tridesetak stećaka, biliga. Uz crkvu pronađeni arhi­tektonski ulomci, ukrašen i pleterom, kao i materijali sa starokršćanske oltarne pre­grade. Osobito je poznat bareljef hrvat­skog viteza, ratnika na konju, zaštitnika crkve, sa štitom i mačem. Čuva se u Arheološkom muzeju u Zadru. (Vidi kategoriju: Kulturno-povijesna baština: Sv. Martin u Pridragi).    

U blizini, na lokalitetu Mijolovac, ot­krivenaje 1940. god. starohrvatska crkva sv. Mihovila. Centralnog je oblika, sa šest apsida uokolo. Sagrađena je oko 10. st. na ostacima antičke građevine. Pronađeni su i ostaci srednjovjekovnog samostana koji je 1560. god. napušten i potom razrušen.    

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   

 Foto: Jure Zubović
 

 

 

 

 

 

Župna crkva sv. Ružarija

U blizini župnog doma sagrađena je 1977. god. nova crkva u čast Gospe od Ružarija. Prije je na tom mjestu stajala kapela sv. Marka, podignuta 1882. U ned­jelju, 1. listopada 1978. nadbiskup zadar­ski Marijan Oblak posvetio je u Pridrazi novu Gospinu crkvu uz sudjelovanje broj­nih svećenika i mnoštva vjernika, sa žup­nikom don Šimom Kevrićem. Pobunjeni Srbi i vojnici tzv. narodne armije prodrli su 21. studenog 1991. g. u Pridragu, pobili brojne naše hrvatske sinove i kćeri i do početka. 1992. god. potpuno je zaposjeli, opljač­kali i zapalili. U njoj su ostali pune četiri godine. Puni mržnje prema katoličkim Hrvatima, novu su crkvu krajem 1991. teško oštetili, a 17. ožujka 1992. miniran­jem potpuno razorili. I župnu kuću, izgra­đenu 1885. god., zapališe.    

Poslije više od četiri godine četničke okupacije i dugih, mukotrpnih godina pro­gonstva i odijeljenosti od stoljetnih ognji­šta i rodnoga praga, nakon pobjedničke vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’, Pridra­žani su se presretni vratili i našli okupljeni u svojoj slobodnoj Pridrazi 27. kolovoza 1995. Dovezli su se brojnim autobusima da ponovno vide svoje većinom popalje­ne domove i do temelja porušenu crkvu Gospe od Ružarija. Mnogima u očima blis­taju suze radosnice, a u srcu vjera i pou­zdanje u Božju pomoć i majčinski zagovor svete Bogorodice Marije. Nadbiskup zadarski msgr. Marijan Oblak s velikim brojem uzbuđenih vjerni­ka Pridrage slavi svečanu Misu na prosto­ru pred ruševinama Gospine crkve. Radosti prisutnih doprinijelo je i prvo krštenje u oslobodenoj Pridrazi – krsno slavlje četveromjesečnog Borne, sinčića Sandre i Augustina Maroje. Ono je navijes­tilo duhovnu i materijalnu obnovu pridra­ških porušenih domova i crkava.    

Nova župna crkva. Ponovno izgrađenu novu župnu crkva na temeljima porušene posvetio je 5. listopada 2002. nadbiskup Ivan Prenđa.  Ispod crkve nalazi se velika konferencijska dvorana, a uz crkvu je i zvonik s novim zvonima. Na prostoru između nove crkve i župnog stana stajala je kapelica sv. Marka, podignuta 1882., koja je pri gradnji nove crkve uklonjena. Stara crkvena kuća, zapaljena u Domovinskom ratu, temeljito je obnovljena 1997., te je pored nje izgrađena posve nova župna kuća.    

    

POSVETA NOVE ŽUPNE CRKVE    

Župa Pridraga, smještena između Novigradskog i Karinskog mora, povijesno je prastara župa Zadarske nadbiskupije, posvećena sv. Martinu, biskupu. Za vrijeme Domovinskog rata dijelila je sudbinu ostalih okupiranih ravnokatoarskih župa, od neprijatelja potpuno uništena, sve su obiteljske kuće, škola i druge ustanove u mjestu bile porušene, opljačkane i zapaljene. Nova župna crkva Gospe od Ružarija bila je sagrađena i posvećena od ondašnjeg zadarskog nadbiskup Marijan Oblak, 1. listopada 1978., za župnika don Šime Kevrića. Neprijatelj je tu crkvu sa zvonikom zajedno s znamenitom romaničkom crkvom sv. Matrina, 17. ožujka 1992., minirao i potpuno razorio. Ponovna izgradnja nove crkve na temeljima stare započela je u sijwečnju 2000., a na Uskrsni ponedjeljak, 16. travnja, po kišnom i hladnom vremenu, zadarski je nadbiskup mons. Ivan Prenda blagoslovio gradilište i položio temeljni kamen za izgradnju nove župne crkve, koja je na zadovoljstvo svih župljana dovršena ovih dana. Novu crkvu je u nazočnosti mnoštva vjernika posvetio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa, u subotu 5. listopada, u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Mustaćem, župnikom don Jurom Zubovićem, dekanom Novigradskog dekanata don Emilom Bilaverom, trojicom svećenika domaćih sinova don Grgom Baturom, kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, mons. Josom Kokićem, ravnateljem Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru, don Borisom Pedićem, župnikom Zemunika i Galovca, i s dvadesetoricom svećenika.Svaka župna zajednica ima izuzetnu potrebu za Božjim domom u svojoj sredini, u kojoj će se svaki čovjek moći hraniti vjerom, Božjom riječi i tako se osnaživati u vjeri. Nova župna crkva Gospe od Ružarija, koja je iznikla u središtu mjesta, je duhovno srce vjerničke župne zajednice, koja je u prošlom ratu zajedno s drugim župama proživljava1a svoju Kalvariju, a od danas uskrisuje na novi život, kako duhovni tako i kulturni, kazao je u svom pozdravu župnik don Jure Zubović, pozdravljajući uime svojih župljana nadbiskupa-posvetitelja mons. Ivana Prenđu, svećenike, projektante i izvođače koji su “svojim žuljevima i znojem neumorno, po kiši, ledu, buri, jugu i žegi svakoga jutra godinu i pol dana, kamen po kamen, metar po metar ostvarili čudo izgradnje kamene crkve i zvonika, koji su na ponos ove župe, Nadbiskupije i Županije”. Danas župa Pridraga, vođena Duhom Svetim i tradicijom obnavlja savez vjernosti Bogu, Petrovu nasljedniku i Zadarskoj nadbiskupiji, istaknuo je župnik te nadodao da župa nastavlja u molitvi i radu svoje duhovno, kulturno i demografsko putovanje s Isusom Kristom, pod zaštitom Gospe Luzarice, sv. Martina i Svih Svetih. Na svečanosti posvete nove župne crkve nazočili su predstavnici različitih lokalnih vlasti, a u ime Minsitrstva javnih radova i obnove RH, koja je sufinancirala izgradnju crkve nazočio je gosp. Ljudevit Herceg, pomoćnik ministra, a Županiju zadarsku zastupala je gosp. Marinović, pročelnica ureda za obnovu i javne radove. Vlasnik poduzeća “Velebitbeton” iz Zadra u ime izvođača predao je ključ nove crkve zadarskom nadbiskupu za posvetu, izrazivši zahvalnost na povjerenju i kako je crkva izgrađena po svim suvremenim standardima izgradnje. Prije nego je predao župniku ključ da otvori novu crkvu nadbiskup Prenđa je izrekao dobrodošlicu uzvanicima i istaknuo radost što se veliki broj vjernika župe Prigraga i okolnih mjesta sabrao na slavlje posvete nove crkve, a ovaj događaj će obilježiti pokoljenja pridraških vjernika.Radost je bitno raspoloženje u događaju posvete nove crkve. Radost koju smo čuli na ulasku u ovu crkvu pjevanjem psalma “Hajedemo u Dom Gospodnji”. Radost duboka nas prožima u ovom događaju, ista radost koju je izabrani narod proživio u povratku iz ropastva u slobodu. Ta riječ nam danas govori o temeljnom našem raspoloženju koje prožima sve nas. Danas se raduje Pridraga, njeni prijatelji, prestvanici naše Domvine i Nadbiskupija zadarska, jer možemo danas ponavljati u sjećanju stihove psalma, koji savršeno ocrtavaju naše duhovno raspoloženje danas, sjećajući se svojih dana trpljenja i muka koje smo prošli, sjećajući se naših ruševina, kazao je na početku svoje propovijedi predvoditelj liturgijskog slavlja. “Išli su išli plačući, noseći sjeme sjetveno. Vraćaju se s pjesmom, noseći snoplje svoje”. Tako je izraelac obilježio svoje ropstvo u babilonskom sužanjstvu, i tako je obilježio svoj povratak u obećanu i ljubljenu zemlju, u svoj razoreni grad, koga je trebalo na povratku obnavljati i ponovno zaodjenuti sjajem kao što je bio. Mi smo danas u tom istom raspoloženju, kazao je nadbiskup Prenđa, te nadodao: “Tko se još ne sjeća onih dana koncem prosinca 1991. i prvih dana siječnja 1992.? Tko se ne sjeće onih povorki koje su nosile, ne snoplje, nego svoje smotuljke i odlazili plačući i po putu ginući, ali i u povratku gledajući ono što je ostalo ovdje, bili ste pogođeni spoznajom da je crkva, nova mlada crkva “Gospe od Ružarija” nestala s vidika pridraškog obzorja. I čekali smo vrijeme povratka koji je došao, i s radošću smo hrlili svojim ruševinama. One više nisu ruševine, vaši domovi više nisu ruševine, nego nove lijepo izgrtađene kuće. A u toj obnovi bila je i nove crkva, koju ste toliko voljeli i koju s darom Božjim prihvaćate danas u neopisivoj radosti. Stoga se s pravom radujemo, jer ulazimo u svoju novu, obnovljenu, novoizgrađenu crkvu, ukrašenu ljepotom izvana i iznutra. Doći će sve na svoje mjesto, i to je pravi razlog naše radosti, što smo danas ovdje doživjeli, i poput Izraelaca možemo reći: “Nema mjesta tuzi, nema mjesta pognutim glavama žalosti. Danas se radujemo i radovat će mo se ovom događaju, jer možemo slaviti Boga, koji je pokazao da je s nama na našem putu”. Kamenoklesarske radove: oltar, ambon, postolje za svetohranište i kip, stolić i spomen ploča izrađeni su u kamenoklesarskoj radionici “Klesarstvo Matašin” iz Kukljice, a postolje za krstionicu izrađeno je u kamenoklesarskoj radionici “Krševan” iz Zadra. Liturgijski animatori i voditelji kroz slavlje posvete crkve bili su O. Jozo Milanović, OSB, prior Ćokovca i župnik Tkona na Pašmanu i don Nedjeljko Zubović, kanonik i pročelnik Tiskovnog ureda zadarske nadbiskupije. Nakon slavlja vrijedni i gostoljubivi domaćini priredili su agape za sve uzvanike i goste. Poslije popdne u kripti nove crkve otvorena je izložba fotografija “Kulturna baština Pridrage”, koju su priredili Maja Musić i Darko Prokeš iz Osijeka. Nakon razgledavanje izložaka u prepunoj župnoj dvorani Željka Marinović i Čedomir Antolić iz Zagreba održali su koncert duhovnih skladbi. Promišljajući navještenu Božju riječ nadbiskup Prenđa je vjernicima poručio da sada kao najljepši dar prinosimo Bogu ovu crkvu, naše žrtve i vrijeme svekolike obnove. Kao što je vjerni Izraelac u pronalasku Božje riječi, koju je čitao, vidio sebe, svoj identitet i prepoznao svoju povijest i Božji prst u njoj, prepoznao svoju kulturu i svoj povijesni hod, i mi smo sebe prepoznali kao narod u Božjoj knjizi, u Riječi života u Bibliji.. Neprestano smo doživljavali kroz povijest rušenje, ali smo i gradili; doživljavali smo trpljenje i patnju, ali smo se radovali obnovama. Zato je ova crkva znak oporavka, obnove života i znak rasta novih vremena i nove nade. I zato smo ovdje pozvani pronaći i shvatiti što nam Bog govori i pručuje svake nedjelje. Ovdje ste zato danas da Bogu kažete:”Započinjemo svoj hod svake nedjelje prema ovoj crkvi kao srcu svoga mjesta, srcu svoje župe, domu svih naših domova, mjestu našeg zajedništva koje izgrađujemo u Bogu. Pozivam vas da dolazite ovdje i da se radujete onome što nosite u sebi. Građevina ste Božja, kao što je ova građevina trebala ruke, materiju, građu da bi bila dovršena i poprimila svoj oblik, tako Bog izgrađuje svako ljudsko srce koje krštenjem ulazi u crkvu da postane građevinom. Svatko od nas je Božja građevina, a svi zajedno smo Božji hram i ovdje smo da se izgrađujemo. Predaje van ovu crkvu da živtom potvrde da ste sinovi i kćeri svog hrvatskog naroda, koji se u ogromnoj večini očituje kršćanski. Da smo i životom Božji po slozi, na koje Bog može računati u izgradnji svoga kraljevstva, da smo po ljubavi prepoznati kao humanisti, čovječni, prožeti vjerom. Da ovo mjesto rodi po vjeri, životu i po slušanju Božje riječi nova duhovna zvanja, koji će poput tolikih iz ovog mjesta, koji su kroz povijest poslužili Bogu da se njegovo evanđelje naviješta do danas”. Spominjući sve koji su svojim doprinosom i naporom pripomogli izgradnju nove crkve propovijednik se zahvalio i nadodao da će imena svih biti upisana u Knjizi života. Pri svršetku slavlja pročitana je i potpisana Povelja posvete nove crkve, koja glasi: “ U ime Kristovo. Amen. Župnu crkvu Gospe od Ružarija u Pridragi sagrađenu 1978. godine, za vrijeme župnika don Šime Kevrića, pobunjeni Srbi sruši1i su 17. ožujka 1992. godine u Domovinskom ratu. Projektnu dokumentaciju za novu župnu crkvu, po prvotnom nacrtu ing. arh. Tomislava Paleke, izradilo je poduzeće “D&Z d.o.o. iz Zadra. Sredstvima Nadbiskupije zadarske i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo RH, građevinsko — obrtničke radove izvelo je poduzeće “Velebitbeton” d.o.o. iz Zadra. Crkvu posveti, za pontifikata pape Ivana Pavla II., za župnika don Jure Zubovića, msgr. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, 5. listopada, godine Gospodnje 2002.” Povelju su potpisali nadbiskup mons. Ivan Prenđa, župnik don Jure Zubović i članovi župnog vijeća Mladen Zekan i Dino Pedić. Postaje križnog puta rad su kiparske kolonije i Udruge “Sjaj hvatske Crkve” iz Osjeka. 

   

 
 

 

(Nedjeljko Zubović (web stranica: Župa Pridraga – www.sjaj.hr/pridraga)

    

 
 

 

Nove klupe

    

Pokrenuta je, nakon nabavke zvona “Akcija za nabavku novih klupe”. U tu svrhu  sklopljen je polovicom kolovoza 2005. dogovor s firmom «STOLARIJA» , Selnica 25 a, vlasništvo gosp. Mladena Pozaića iz Marije Bistrice, za izradu dvadeset novih drvenih klupa za potrebe župne crkve “Gospa od Ružarija” u Pridragi. Svaka klupa je veličine 3 dužna metra, od pune hrastovine, a dogovor je sklopljen po sistemu – klupe na licu mjesta. Pored klupa naručeno je još 5 liturgijskih stolica (sedes) s podijem iza oltara za predsjedanje na euharistijskom slavlju, te još klupa za vjenčanje i klecalo za klanjanje pred Presvetim s dva pobočna sjedala za ministrante ili koncelebrante. U “akciju za nabavku novih klupa” župa i njeni vjernici uključeni su gotovo već dvije godine. Na radost vjernika Pridrage nove klupe su stigle i postavljene na svoje mjesto u crkvi, u četvrtak  22. rujna 2005. godine. Sve radove na opće zadovoljstvo izvršili su djelatnici firme “STOLARIJA”, koji su izradili klupe. Svečano predstavljanje novih klupa vjernicima bilo je na nedjeljnoj svetoj misi (25. rujna) koju je predvodio župnik don Jure Zubović, a tumačenje o značenju i važnosti klupa u liturgijskom slavlju izrekao don Nedjeljko Zubović, koji je na toj misi i propovijedao.

 

(Nedjeljko Zubović (web stranica: Župa Pridraga – www.sjaj.hr/pridraga)
 

Stanovništvo    

Prema posljednjem popisu pučan­stva u Pridrazije živjelo 1779 duša. Opći šematizam katoličke Crkve dr. Krunosla­va Draganovića, Sarajevo 1939. god., do­nosi da je te godine u Pridrazi živjelo 1514 + 30 odsutnih. Njegov najnoviji šematizam iz 1974. god. (str. 318.) bilježi da je tada u Pridrazi bilo 1920 prisutnih vjernika i k tome 200 privremeno odsut­nih. Prisjetimo se usput daje pred stotinu i pedeset godina u Pridrazi živjelo – godine 1843. samo 406 stanovnika, godine 1900. – 794, a 1928. god. 1262 žitelja u 166 obitelji. Tako nam svjedoče crkveni šematizmi.    

Pridraška zvona

Povrh grobova jeca,
Moli sa srcem sveca
Stari seoski zvon.
I još ih milion
Kao on.
Čist u čistoći visa,
Svet u svetosti misa…
Pjeva radosno Slava…
                                                     
(Branko Klarić, Zvon) 
   

     

Na ratom teško oštećenoj crkvi sv. Martina visjela su poviše pročelja u jed­nostavnoj kamenoj preslici – zvoniku dva zvonka zvona. Nabavio ih je župnik don Nikola Pedišić Stariji 1939. godine. Nosila su kao natpise malo preinačenu lozinku Stjepana Radića, političkog vode hrvatsk­oga seljačkog pokreta i osnivača HSS ­Hrvatske seljačke stranke: “VJERA U BO­GA i HRVATSKA SLOGA”.    

Za novu župnu crkvu Gospe od Ru­žarija nabavio je dva nova zvona župnik don Šime Kevrić. Njih je 3. nedjelje daša­šća, 14. prosinca 1980. god. blagoslovio preko svečane koncelebracije uz prisut­nost mnoštva vjernika msgr. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski. Veće je pos­većeno Gospi od Ružarija, naslovnici no­ve crkve, a drugo sv. Marku, ev. Natpisi su na obim zvonima povezani s veličanstve­nom proslavom “Branimirove godine” ko­ja se slavila prethodne godine u Ninu 1. i 2. rujna 1979.: HRVATSKA KATOLIČKA OBITELJ DNEVNO MOLI I NEDJELJOM SLAVI MISU. PRIDRAGA, 1980. DON ŠIME KEVRIČ, ŽUPNIK. Po sredini zvona urezan je veliki zavjetni križ Branimirove godine.    

Poslije barbarskog rušenja nove crkve četnički su porobljivači nova zvona odnijeli i sakrili. Kasnije, poslije oslobode­nja Pridrage, jedno je zvono pronadeno, a od drugoga, razbijenoga, samo par ulo­maka. Natpis na sredini pronadenog zvo­na: SVETI MARKO, MOLI ZA NASI. Na zvonu se nalaze ukrasni likovi: sv. Petar i Pavao, sv. Marko s lavom. Na oba zvona ime ljevaonice. DITTA ING. F. DE POLI VITTORIO VENETO, ITALIA.    

Obnovom mjesta Pridrage i njezinih crkava, koja je u punom zamahu, svanut će bolji dani njezinim vrijednim i vjernim žiteljima.    

 



  

[1] Rozario Šutrin, Zvona naših porušenih crkava – Pridraga, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLII. Br. 9-10/1997. str. 350-352.