Jasenice

JASENICE

Župni ured: 23243 Jasenice; tel. 655-700; faks: 655-701.

Župnik:  Don Ante Delić, 098-904-0292

Mjesto Jasenice prostire se na padinama Velebita te se pruža sve do Novigradskog mora i rijeke Zrmanje od Obrovca prema Starigradu. Ima dvadesetak zaselaka. Od davnine je naseljeno hrvatskim pukom katoličke vjere. Župnik fra Bonaventura zapisa 1730. god. da u župi nema šizmatika. Prema zadarskom povjesničaru Karlu G. Bianchiju Jasenice su dobile ime po turskom generalu Jasenu (kao i bivše selo Jasenovo kraj mjesta Vrsi). Međutim, glagoljaš don Vlado Cvitanović misli da to nije moguće jer se Turci na ninskom području ne pojavljuju prije 1500. god. Naime, turska je osvajačka sila prodrla na zadarski teritorij god. 1468. Mjesto Jasenice dobilo je ime po drvetu jasen, koje je tamo, kao i u okolici Nina, raslo nekad u izobilju. Stanovnici se uglavnom bave stočarstvom. ‘Njihovo je bogatstvo stoka – animali’ (C. F, Bianchi).

JASENIČKE CRKVE

Podvelebitsko selo i župa Jasenice prvi put se spominje u ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. kao granica rapske biskupije prema ninskoj (Lj. Karaman). Kao župu dokumenti je navode već u 12. st. Prva župna crkva bila je posvećena Presvetom Trojstvu. To nam svjedoče najstariji šematizmi, sve do 1790. godine. Tek od 1898. god. navode daje zaštitnik jaseničke župe sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i ‘najveći naučitelj u razlaganju Sv. pisma.. I dok do tada župu nazivaju imenom Jesenice (Jesenizze), otad je redovito bilježe kao Jasenice. Do tada župu bilježe kao «Parocchia ad Ecclesiam Ss. Trinitatis»; otad «Parochia ad Ecclesiam S, lIieronimi» ,

1. Župna crkva sv. Jeronima sagrađena je posred mjesta 1874, god. na mjestu gdje je dotad bila ž. crkva Presv. Trojstva. Posvetio ju je nadbiskup zadarski Petar D. Maupas 1. srpnja 1879. god. To ističe i natpis na mramornoj ploči u lijevom uglu crkve.. «Petar D. nadbiskup, za župnika Iv. Nekića – sv. Jerku – 1. lipnja 1879. posv.» Bilaje to jedna od najljepših crkvenih građevina naše nadbiskupije, sazidana od sivoga klesanog kamena. Imala je dva oltara. Na pročelju dizao se zvonik-preslica (alla romana) i u njemu dva zvona. Sliku sv. Jeronima, oltarnu palu, dao je izraditi na vlastiti trošak nadbiskup D. P. Maupas, a oltar sv. Ante podignut je doprinosima župljana 1892. godine. Prije Domovinskog rata Jasenice su imale 280 obitelji s brojnom djecom. Stanovnika preko 1.300. Uvijek su oskudijevale plodnom zemljom a obi1ovale oštrim burama i siromaštvom. Zbog čvrstoga hrvatskog rodoljublja i izrazitog kršćanskog uvjerenja početkom Domovinskog rata okrutno ih napadoše «oni s kokardom i zvijezdom» na čelima, četnički zločinci iz Obrovca. Sve kuće u mjestu zapališe, a na sam blagdan sv. Jeronima, zaštitnika župe, miniraše župnu crkvu 30. listopada 1991, god. Od crkve je ostao samo ogradni zid i gomila kamenja. Srušena crkva simbol je stradanja hrvatskih Jasenica i čitave Hrvatske. Župna crkva je temeljito, faksimilski, obnovljena, a posvetio ju je nadbiskup Ivan Prenđa, 30. rujna 2000. Jednobrodna sa sakristijom; kameni oltar prema puku, glavni oltar mramorni –  s palom sv. Jerolima; mramorni oltar s kipom Bezgrješne; mramorni oltar s palom sv. Ante Padovanskog; kamena krstionica (sačuvana); dvije kamene škropionice. «Jasenice su bile usko povezane s visovačkim franjevcima» – piše fra Stanko Bačić (Franjevci u zadarskoj nadbiskupiji) , i od dolaska Osmanlija dugi niz godina je pastoriziraju. Tako možemo od 1646. do 1839. god. pratiti redoslijed župnika franjevaca koji su se brinuli za vjerski život mjesta. Kada su Jasenice postale samostalnom župom, nije lako ustanoviti. Svakako, za osmanlijske uprave dobile su svoga stalnog svećenika. Fra Stanko nabraja imena šezdesetorice franjevaca koji su vršili dušobrižničku službu kroz gotovo 200-godišnje razdoblje (str. 156 do 158).

2. Crkva sv. Jurja u Rovanjskoj. U jaseničkom zaselku Ravanjska («in Rawna») nalazi se povijesna starohrvatska crkvica sv. Jurja, muč. Smještena je uz samu morsku obalu, na glavnom župnom groblju. Sačuvana je ‘u svomu prvotnom obliku polukriža sa karakterističnom kupolom’ (don Mate Kevrić), u obliku elipse i bačvastim svodom. U crkvi je kameni oltar, prenesen iz Ž. crkve sv. Jeronima. Na pročelju zapadnog dijela crkvice diže se kameni zvonik-preslica sa zvonom iz 1896. god. Svojim neobičnim izgledom i oblicima crkvica je vrijedan kulturnosakralni spomenik našega ranosrednjovjekovnog graditeljstva te pobuđuje sveopću pažnju. Stručnjaci je datiraju u rani srednji vijek (između 9. i 11. st.) i svrstavaju u red njezinih posestrina ljepotica, uzduž našega primorja, kao što su Sveti Križ u Ninu, Sv. Pelegrin u Savru, sv Marija u Malom Ižu i mnoge druge.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                        

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                              

   3. Crkva sv. Frane u Podpragu. Stoji na obroncima Velebita, podno Tulovih greda. Sagradio juje austrijski car Franjo I. 1832. god. u spomen novoizgrađene ceste koja spaja južnu sa sjevernom Hrvatskom. Hrvatski Jug i Sjever preko kršovitog Velebita. Crkvica je bila posvećena 1839. god. i opskrbljena vrijednim svijećnjacima i drugim priborom za sveto bogoslužje. U nedavnom ratu devastirana. Najljepši ukras njezin bila je oltarna slika sv. Franje koju je izradio mladi zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli (1811 – 1877.). Prikazuje asiškog Sirotana kojemu Krist utiskuje svoje rane (stigme). Slika se danas nalazi u Galeriji umjetnina u Splitu. U blizini crkve bio je podignut gostinjac (hospicij) male braće koji pružahu usluge putnicima, hodočasnicima i namjemicima, a također i pastorainu pomoć našim župama podno Velebita.

                                                                                                                                                                                                                                                                         

JASENIČKA ZVONA

Čim je izgrađena nova crkva sv. Jeronima, na zvonik-preslicu su postavljena 1874. dva nova zvona, salivena u talijanskoj ljevaonici Colbachini (Bassano). Međutim, orkanska bura velebitska srušila je zvonik 90-ih godina 18. stoljeća. Veće se zvono pri padu razbilo, a njegovi dijelovi su kasnije bili zaplijenjeni u ratne svrhe (za pravljenje oružja). Manje je preneseno u Rovanjsku, i 1925. god. postavljeno na zvonik povijesne crkvice sv. Jurja. Promjeraje 60 cm an a njemuje natpis: SOLI DEO HONOR ET GLORIA, 1896. Ponovno su nabavljena dva nova zvona 1922. god. dobrovoljnim doprinosima naroda Božjega i zauzetošću župnika don Jose Veršića. On se obratio već 1921. god. splitskoj ljevaonici zvona Jakova Cukrova i nakon godine dana naručio dva zvona po cijeni od 35 din po 1 kg bronce. Kasnije je zbog devalvacije dinara cijena povišena na 50 din po 1 kg bronce. Zvona su salivena polovicom srpnja 1922. god. Dopremljena su preko Šibenika paro brodom ‘Hvar’ do Maslenice.

Veliko zvono imalo je promjer 78 cm, a težilo 207 kg. Nosilo je sljedeće natpise: U RUKE TVOJE, ISUSE, SPASITELJU SVIJETA, PREPORUČAMO ŽIVLJENJE I UMIRANJE NAŠE, OD MUNJE I GRADA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE! DIVNOM POŽRTVOVNOŠĆU AMERIČKIH RADNIKA – UZ NASTOJANJE ŽUPNIKA DON JOSIPA VERŠIĆA – OVA ZVONA BOGU JEDINOME U TRI OSOBE NA ČAST I SLAVU PODIŽE GOD. 1922. JASENIČKI PUK. JAKOV CUKROV – LJEVAONlCA 1922. – SPLIT.

Manje zvono je bilo teško 146 kg. Promjera 62 cm. Natpisi: VJERUJEMO DA OTKUPITELJ NAŠ ŽIVI I U PUTI SVOJOJ VIDJET ĆEMO BOGA, SPASITELJA SVOGA. SPASI PUK SVOJ, GOSPODINE, KOJI SE UZDA U TEBE, I BLAGOSLOVI BAŠTINU SVOJU. JAKOV CUKROV – LJEVAONICA 1922. – SPLIT Na velikom zvonu nema nikakvih izrazitijih ukrasa. Ugravirana je Kalvarija s Raspetim na križu, ukazanje Gospe Lurdske Bemardici i lik sv. Jeronima, zaštitnika župe. Na manjem zvonu utisnuti su likovi sv. Josipa i sv. Ante. Budući da su srpski agresori u svome barbarskom napadu na mjesto odnijeIi zvono s povijesne crkvice sv. Jurja u Rovanjskoj, postavljeno je u zvonik 13. kolovoza 1995. novo zvono. Blagoslovio ga je nadbiskup msgr. I. Prenđa uz radosno slavlje brojnih vjernika i povratnika. Natpis na zvonu: SVETI JURE, ČUVAJ HRVATSKI NAROD. DAR ZAVIČAJNOG KLUBA JASENIČANA ‘MASLENIČKI MOST’. ZAGREB 1995.

SVEĆENICI RODOM IZ JASENICA

U svom prilogu o poznavanju kulturne povijest kopnenog dijela naše zadarske nadbiskupije, povjesničar don. Vladislav Cvitanović (u 9. sv. Radova InstitutaJAZU u Zadru, str. 321) donosi sljedeće svećenike glagoljaše, rođene Jaseničane:

XV. stoljeć: Blaž, g. 1439. kao kapelan ObrovCa kod Jesenica, nabavio je glagoljicom ispisan Misal (Jelić, Fontes).
XVIII st.: 1. .Tome Nekić (1690.1754.)~ bio matičar (župnik) u Novigradu od 1715. do 1743.; biskup u Ninu 11 godina (1743.-1754.). Više bogosl. škole izučio u Italiji. Pred smrt zbog slabog vida živio u Zadru kod koludrica sv. Marije. 2. Petar Sirotković bio matičar g. 1748.1760. u Velimi (šibenska biskupija).
XIX. st.: 1. Mate Nekić, rođen 1834. u Jasenicarna, a umro 1904. u Zagrebu.
Osn. školu završio u Obrovcu, giron. i bogosl. nauke u Zadru. Župnik u Pridrazi, Jesenicama, Škabrnji, Novigradu i Erveniku. U Zadru 1870. god. u uredništvu ‘Katoličke Dalmacije’ i prof. hrv. jezika na talijanskoj giron. Od 1873. do 1896. prof. povijesti i hrv. jezika na Preparandiji u Zadru, njezin ravnatelj. Tajnik i predsjednik Matice dalmatinske i pisac poučnih članaka. Zbog izrazitoga hrvatskog djelovanja odalečen iz preparandije i pred smrt živio u Zagrebu. 2. Ivan Nekić, g. 1866.1900. župnik u Selinama, Starigadu i Jesenicama. 3. Joso Nekić, župnik (matičar) u Jesenicama od 1878. do 1910. god.
XX. st.: Don Tomislav Baričević, rod. 21. srpnja 195.3. u Jasenicama. Bogosl. nauke završio u Zagrebu. Zaređen 25. lipnja 1978. u Zadru. Posluživao Brbinj i Savar, upravljao župama Starigrad, Seline, Tribanj. Župnik Sukošana od 1993. godine.

REDOVNICI RODOM IZ JASENICA

– BOŽIĆ fra Frane – Jasenice 1696. Karin 1759.
– NEKIĆ fra Paško – Jasenice 1739. Obrovac 1794. Župnik Jasenica 1770 – 1773. Gvardijan u Karinu, župnik u Obrovcu 1776.-1794.
– PUOVIĆ fra Mate – Jasenice 1689. Karin 1759.
– RONČEVIĆ fra Albert – Jasenice 1762, Karin 1807. Redovnički brat.
– RUKAVINA fra Filip -Jasenice 1734, Knin 1770. Brat redovnik.
– SIROTKOVIĆ fra Filip – Jasenice. Bio župnik Rodaljica, Perušića, Kruševa. Gvardijan u Karinu.
– SIROTKOVIĆ fra Pavao, iz Jasenica. Vikar u Visovcu.
– SIROTKOVIĆ fra Petar – Jasenice 1701, Karin 1771. Bio župnik Lišana, Dubravica i Banjevaca.
– ŠARLIJA fra Ivan, iz Jasenica gdje je bio župnik 1807, 1814.-1817. i 1827. Bio župnik u Rodaljicama, Perušiću, Kruševu i Obrovcu.
– ŠARLIJA fra Ivan – Jasenice 1813. ? Karin 1885.

ŽUPNICI ŽUPE JASENICE

Podaci su preuzeti iz knjiga: 1. Fra Stanko Bačić – Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji i Ninskoj biskupiji, Šibenik 1995., str. 156-158. On navodi šezdeset redovnika koji povremeno posluživahu župu Jasenice iz Visovca, Karina i Podpraga. 2. Carlo F. Bianchi, Zara cristiana, II., str. 306-307. 3. Različiti šematizmi, od 1843. godine.

– fra Ivan Kamber 1820.-1826.
– fra Ivan Šimić 1827.-1828.
– fra Šimun Ivanković 1830.
– don Jakov Mišul 1840.
– fra Domenik Bujačić 1842. i 1856. Posluživao župu iz Podpraga.
– fra Bernardin Alojević 1843.-1863 Posluživao župu iz Podpraga. Župa tada imala 496 žitelja.
– don Mate Nekić, rođeni Jaseničanin. Župnik 1870. god.
– don Ivan Nekić, iz Jasenica. Župnik 1873.1887. Tadaje župa imala 852 žitelja.
– don Joso Alfirević 1888.-1889.
– don Joso Nekić, Jaseničanin, župnik 1890.-1920. Župaje imala 1913. god. 154. kuće  i 1449 stanovnika.
– don Joso Veršić, župnik 1928.-1932. Rođen u Vinjercu 1885.
– don Frane Magaš, župnik 1932.-1935. i po drugi put 1937.-1953. god. Rođen u Vinjercu 1895. a umro u Sušaku 1952. Župa imala 1935. god. 1717 + 23 stanovnika.
– don Petar Čiklić. Upravljao župom kao mladomisnik 1935.-1936. Rođen u Dobropoljani 1911. a umro 24. 7. 1985. U Visti, Calif., USA.
– don Šime Batković, upr. župe 1936. Rođen u Božavi 1912. a ubijen u Zadru od anglo američkih aviona 1943. god.
– don Frane Magaš, župnik po drugi put od 1937. do 1953. godine.
– don Nikola Pedišić, st. Župnik od 1953. do 1964. Roden 1905. u Banju. Umro 1986.
– don Božo Velčić, župnik 1964.-1972. Zaređen 29. 6. 1963. u Zadru.
– don Grgo Batur. Posluživao župu 1972.1975. kao Nadbiskupov tajnik. Rođen 1934. u Pridrazi. Ređen 29. 6. 1960. u Zadru.
– don Čedomil Šupraha, posluživao iz Starigrada 1975.-1978. Rođen 1938. u Kolanu. Ređen 29. 6. 1963. u Zadru.
-don Tito Šarin, župnik od 1978. do 1985. Rođen 1944. u Poljani. Ređen 24. 6. 1968. u Zadru.
– don Srećko Petrov, ml. Župnik od 1985-1995. Rođen 1957. u Zavidovićima. Ređen u Zadru 30. 6. 1985. god. Proživio progonstvo i početak povratka svoji župljana.
– don Elvis Ražov, poslužuje Jasenice iz Obrovca od 1996 – 1999. god.
– don Alojzije Knežević, 1999-2002.
– don Marko Lončar (Đakovačka bisk.), 2002-2003.
–  don Igor Ikić, 2003.-2005. poslužitelj iz Obrovca
–  don Elvis Ražov, od 2005.

“Opet će niknuti pali zvonici,
S križa ćeš, Kriste, k nama stići.
Na tornju će zvoniti nova zvona…
Učini da nam budu srca nova!”

---

[1] Rozario Šutrin, Zvona naših porušenih crkava – Jasenice, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLII, Vr. 5-6/1997, str. 228-231.