Islam Latinski

ISLAM LATINSKI – župa sv. Nikole

Župni ured Sv. Nikole, Islam Latinski, 23148 POSEDARJE, općina Posedarje.
Župnik: don Stjepan Vinko (Slivnica), mob. 098-811-063

 

Župa Islam Latinski je drevna ravnokotarska župa sv. Nikole, biskupa, manje selo Zadarske nadbiskupije, koje priprada općini Posedarje i dekanatu Novigrad. Udaljena je oko 25 km od Zadra. Sastavljena je od tri sela: Islam Latinski, Islam Grčki i Rupalj.  Područje sela je naseljeno od prapovijesnih vremena. O tom svjedoče brojni predmeti, sačuvani do danas.  Župa je stara je više stoljeća što svjedoči i krštenje, zapisano u župnoj Matici rođenih dana 20. srpnja 1747. godine. Dakako, postojala i prije. Najprije je pripadala Ninskoj biskupiji, a poslije njezina ukinuća 1828. g. Zadarskoj nadbiskupiji, Ražanačkom dekanatu, a od 2000. Novigradskom dekanatu (dekretom Nadbiskupskog ordrinarijata u Zadru, broj: 2271/2001., od 31. prosinca 2001.) Smještena je između Novigrada i Poličnika, a pripadala je novigradskom kotaru. Tada su se Islam Latinski i Grčki zvali «Učitelja Vas», tj. Učitelja sela ili Učitelj, kao  jedinstveno selo.  Područje župe pripadalo je državi Hrvatskoj i kasnije Hrvatsko-Ugarskoj kraljevskoj srednjovjekovnoj županiji Luka. Islam Latinski i Grčki dobili su imena prema vjeroispovijesti žitelja. Rupalj i Grgurice baštine svoje stara, pred-turska imena. Taj kraj osvojiše Turci za ciparskog rata 1571. i 1577. godine. Za turskih provala u 15. st. bilo je uništeno a potom je obnovljeno 1577. godine te nazvano «Sedislam», žto znači predziđe vjere. U njemu sagradiše čvrstu vojničku utvrdu kojom je zapovijedao jedan turski kapetan. Godine 1600. Islam posjetiše uskoci i sa sobom odvedoše mnogo žena, djece i stoke. Islam zaposjedahu i Turci do 1647. kad ga od straha pred navalom Venecije napustiše. Svjesna toga vlast posla kapetana Posedarskog da provjeri stanje i naredi mu da spali i potom sruši utvrdu i mjesto.  «Od početka 16. st. zaredaše jaki napadaji Turaka. Župa Islam je zaposjednuta 1570. a oslobodio ju je hrvatski knez Juraj Posedarski. Poslije njegove smrti kapetan Posedarja i Islama te vođa morlaka posta Stojan Janković. Za vojne zasluge Stojanu i ocu mu Janku darovali su mu Mlečani dvorac koji je bio ljetnikovac ninskih biskupa, potom Turčina age Tunića, kasnije kula Stojana Jankovića. To ime nosi i danas» (Josip Brtan, Župa Islam Latinski, Zadar, 2002.).  Za vrijeme srpske agresije 1991. selo je bilo okupirano, a hrvatsko stanovništvo prognano. Oslobođeno je u akciji «Maslenica» u siječnju 1993. godine.  Dana 24. rujna 2002. svečano je proslavljena 300 obljetnica župe Islam Latinski, svečanim mislim slavljem kojega je predvodio nadbiskup Ivan Prenđa, na otvorenom, s mnoštvom vjernika. Tom prigodom objavljena je i predstavljena knjiga prof. Josipa Brtana Župa Islam Latinski (Zadar 2002.).  U Islamu Grčkom nalazi se kuća hajdučkog harambaše Stojana Jankovića, danas vlasništvo obitelji Desnica. U rujnu 2005. god. obilježena je stota godišnjica rođenja hrvatskog književnika Vladana Desnice u kuli Janković Stojana u Islamu Grčkom.

Broj stanovnika: Godine 1900. ukupno 310 st. Godine 1991. ukupno 621.

C r k v a

Župna crkva sv. Nikole, biskupa. Smještena je na kosi jugozapadno od Novigradskog mora. U vrijeme turske uprave tu je bila pogranična utvrda, «Bedem islama», sa statusom  samostalne kapelanije. U 16. i 17. st. njegovi su gospodari kapetani Beširagići. Pod mletačkom upravom ima status serdarije. Župna crkva izgrađena je 1756. godine. Obnovljena je 1950. g. Teško je oštećena i zapaljena za vrijeme Domovinskog rata. Svi crkveni predmeti, kao i liturgijsko ruho uništeni. Nakon Domovinskog rata crkva je temeljito obnovljena, a sakristija proširena. Okoliš crkve je lijepo uređen te prilaz asfaltiran. Ponovo je posvećena 4. kolovoza 1996. Zauzetošću vrijednih župnika i doprinosom pobožnih vjernika crkva je ponovo zasjala u svom sjaju. U crkvi se nalazi kameni oltar prema puku. Stari drveni retabl je obnovljen i krase ga tri kipa od poliestera: Srca Isusova, Srca Marijina i sv. Josipa. U crkvi su željezni ambon, postaje Križnoga puta, veliki drveni križ s korpusom od poliestera. Lijevo od retabla nalazi se veliki kip sv. Nikole, biskupa, zaštitnika župe i naslovnika crkve. U lađi crkve na drvenim podnožijima nalaze se kipovi apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Kor je proširen i uređen. Na sredini crkve nalazi se ćoka.  Staro groblje je prije bilo oko crkve. Godine 1982. napravljeno je novo oko tisuću metara južno od Zelenog hrasta. Crkva i groblje služe mještanima Islama Latinskog i Grčkog.

Retabl na glavnom oltaru župne crkve; nova župna kuća; izgradnja nove kapele na groblju

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                               

Z v o n a

Crkva sv. Nikole ima dva stara zvona. Izlivena su u ljevaonici De Poli, Udine, Italija. Zvonik s kupolom je udaljen samo  nekoliko metara od crkve.  Veće zvono ima promjer 62,5 cm. Izrađeno je 1873.  god. u ljevaonici Fratelli De Poli, Fondatori Vittorio Veneto, Udine. Ukrasi na zvonu: Majka Božja s Djetetom, sv. Petar, sv. Juraj,  Raspeti. Na zvonu se još nalaze četiri medaljona. Na jednom je ime ljevaonica, a na drugom godina ljevanja. Na donjem rubu vidimo krugove s reljefom glava. Natpis: FRATELLI DE POLI FONDATORI, VITTORIO VENETO, UDINE.  Manje zvono ima promjer 45 cm. Izrađeno je davne 1643. god. u ljevaonici De Poli, Udine. Ukrasi: Majka Božja s Djetetom, Uskrsli Krist, sv. Frane, Raspeti. Natpis: MDCXXXXIII, OPUS ANT. DE POLI. VEN. Donji rub zvona dosta oštećen.

R u p a l j

Selo Rupalj je danas zasebno mjesto, nastalo od nekadašnjih sela Horuplje Veliko i Horuplje Malo (R. Jelić). Nekad se pisalo «Horupaljce». Spadalo je u novigradski kotar. Nalazi se na maloj uzvisini, oko 1 km udaljeno od Jadranske magistrale, 8 km od Posedarja. Na zapadu mu je selo Lovinac, a na sjeveru Islam Latinski. Pod turskom vlašću se nalazilo od 1671. do 1647. kao i ostala susjedna mjesta Islam, Poličnik, Suhovare i Zemunik.  Rupalj je u crkvenom pogledu filijala župe Islam Latinski. Ima područnu školu i novu crkvu koja se diže usred. To je manja jednobrodna crkvica s polukružnom apsidom, izgrađena prije 20-ak godina. Posvećena je Bezgrješnom Začeću bl. Djevice Marije. Za vrijeme Domovinskog rata bila je oštećena s više granata. Pri obnovi joj je dograđena mala sakristija. Na pročelju nalazi se novi zvonik-preslica s dva zvona koja su preživjela granatiranje.  U crkvi se nalazi kameni oltar prema puku, drveni ambon, drveno svetohranište na drvenom postolju, postaje Križnoga puta, kip Bezgrješne, od poliestera, te gipsani kip Srca Isusova.  Za Domovinskog rata 1991. teško je oštećena granatama (vid. Vjesnik zad. nadb. 1983. br. 1-2. str. 19-22; Ranjena Crkva u Hrvatskoj, Zagreb 1996, str. 305.). Župljani su u Rijeci nabavili dva zvona koja je 25. veljače 1900. blagoslovio generalni vikar dr. Pavao Kero uz nazočnosti sedmorice svećenika i velikog broja vjernika.

Veće zvono, teško 170 kg. Ima promjer 64 cm. Visoko je 50 cm. Ima malo ukrasa na vršnom rubu u obliku stiliziranog pletera. Po zvonu razasute kitice ruža. Natpisi: SVETI NIKOLA, MOLI ZA NAS! OVA ZVONA DAROVAŠE SVOME RODNOM RUPLJU BRAĆA ŠTRKALJ – STIPE I NEDE. BEZGREŠNA DJEVICE, BDIJ NAD NAŠIM MJESTOM. ŽUPNIK ANĐELKO – 1990. G. Ž. Manje zvono ima promjer 52 cm. Teško je 90 kg. Natpisi i ukrasi kao i na velikom zvonu.

Spomen – križ palima za slobodu. Na mjesnom groblju u Ruplju otkriven je u nedjelju, 22. rujna 2002. spomen-križ «u čast svim poginulim i nestalim braniteljima za slobodu i nezavisnu državu Hrvatsku» – kako piše na podnožju križa. Čitava je župa u danima Domovinskog rata bila na crti bojišnice i potpuno uništena neprijateljskim razaranjima.  Stanovništvo je moralo u progonstvo obiteljske kuće razorene a mjesna crkva Bezgrješnog Začeća BDM stradala je jer se nalazi na groblju, neposredno uz jadransku magistralu. Na spomen palih branitelja i svih pokojnika, za pokoj njihovih duša predvodio je misno slavlje župnik Islama Latinskog don Srećko Petrov, ml. U prigodnoj riječi on je pozvao nazočne da poput Isusa na križu razapeta oproste svima koji zlo čine jer se samo opraštanjem dolazi u kraljevstvo Oca nebeskoga. Postavljeni spomen-križ pred crkvom poziv je svima nama na opraštanje po kojem se prepoznajemo kao njegovi miljenici i nasljedovatelji. Poslije misnog slavlja molilo se Odrješenje za sve poginule naše branitelje, a ispred spomen-križa položeni su vijenci. Općina Poličnik poklonila je novčanu pomoć mještanima pri postavljanju ovo spomen-križa.

 

 

G r g u r i c e

Nekada «Grgurica vas», danas Grgurice – zaselak su Islama Latinskog. Nalazi se 1 km sjeverozapadno od Jadranske magistrale, odnosno Zelenog hrasta, usred plodnog polja. Grgurice se spominju već 1468. god. Spadale su pod novigradski okrug. Početkom 20. st. (1905.) imale su 58 stanovnika, a 1991. g. 178 stanovnika.

Glagoljaška baština

«Nakon burnih vremena i zbivanja uzrokovanih ratovima s Turcima, obnavlja se i crkveni život. Stanje narodne tradicije i kršćanstva sačuvani su zahvaljujući glagoljaškim svećenicima. Njihov rad je bio naročito istaknut u bratovštinama u kojima su se školovali i podučavali bratimi, budući svećenici.  Oni su često skupljali dobrovoljne priloge i vršili akcije izgradnje crkava i slično. Na taj način je u velikoj mjeri izgrađena i crkva sv. Nikole u Islamu Latinskom početkom 18. st. Za izgradnju crkve koristio se djelomično ostatak materijala crkve sv. Jurja kod Zelenog hrasta i onoga iz Lakić Podvornice, također crkve sv. Jurja. Iza prvog krštenja don Mije Batovića dalje službu u crkvi sv. Nikole nastavlja don Mate Ćoza iz Vinjerca. Iz dokumenata se vidi da je dosta surađivao sa don Grgom Brtanom, svećenikom glagoljašem, rođenom u Islamu Latinskom.  Svećenici glagoljaši odigrali su veliku ulogu u hrvatskom narodu, posebno za održanje hrvatskog jezika koji je često bio zabranjivan, a uvođeni su bili latinski ili talijanski jezik, što glagoljaši nikada nisu prihvatili. Uvijek su bili uza svoj narod pa su stoga bili štovani i cijenjeni među pukom. Zbog toga ih nije simpatizirala ni mletačka ni francuska vlast. Bili su, po njima, svećenici drugoga reda.  Ostaci crkvenog pjevanja na starohrvatskom jeziku (glagoljaško pjevanje) zabilježeno je u Islamu Latinskom na magnetofonskoj vrpci u prosincu 1963. godine (vrpca Fe 8, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu). Snimljena je Glagoljaška pučka pjevana misa i drugi crkveni napjevi (Jerko Bezić, Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području, Zadar 1973.).  U mnogim mjestima su glagoljske matice nestale ili mahom propale za razliku od glagoljskih matica crkve sv. Nikole u Islamu Latinskom koje su sačuvane i čuva se u Drž. argivu u Zadru. Matice rođenih se vode od 1747. do 1840. a redovno od 1826. g. na propisanim obrascima i na talijanskom jeziku. Pohranjene su u Državnom arhivu u Zadru…» (Brtan, Isto, str. 195.).

Župnici 20. stoljeća

1. Ivo Smirčić, iz Premude, 1900. – 1917.
2. Šime Meštrović, iz Paga, 1917. – 1922.
3. Ivo Milić, iz Sali, 1922. – 1936.
4. Eugen Konatić, iz Velog Iža, 1936.
5. Ante Jakša, iz Slovenije, 1936. – 1938.
6. Frane Stenpikov, 1938. – 1940.
7. Filip Mimica, iz Rogoznice, 1940.
8. Dominik Hribernik, iz Slovenije, 1940.
9. Ante Jakša, 1941.
10. Robert Milanja, iz Zaglava, 1941. – 1943.
11. Dominik Hribernik, iz Slovenije, 1943. – 1952.
12. Milo Perović, iz Zadra, 1953. – 1970.
13. Miljenko Žagar, iz Ražanca, 1970. – 1971.
14. Josip Kero, iz Bibinja, 1971. – 1987.
15. Anđelko Buljat, iz Suhovara, 1987. – 1996.
16. Pavao Šindija, iz Bibinja, 1996. – 1997.
17. Mijo Stijepić, iz Kraljeve Sutjeske (BiH), 1997. – 2002.
18. Srećko Petrov, ml., iz Zavidovića (BiH), 2002. – 2003.
19. O. Mario Fundak, OSPPE,  2003. – 2004.
20. Stanko Grubić, iz Zadra, 2004. – 2005.
21. Zdravko Katuša, iz Zadra, 2005.  – 2014.                                                                                                                                     22. Stjepan Vinko, 2015. –

Rozario Šutrin i Livio Marijan