Privlaka

PRIVLAKA      

Župni ured  Rođenja BDM, 23233 Privlaka; tel. 367-040; e-mail: zupa.privlaka@gmail.com
Župnik: don Dario Matak; mob. 098-938-0993; e-mail: dmatak@yahoo.com

Privlaka je raštrkano naselje i župa na sjeverozapadnoj obali privlačkog poluotoka. Nalazi se nasuprot otoku Viru s kojim je povezana s mostom, a 7 km zapadno od Nina. Sastoji se od devet zaselaka. Odnedavno je Privlaka općinsko mjesto, poznato gnijezdo vrsnih pomoraca. Ljudi se bave ratarstvom, ribarstvom, pjeskarenjem /sabunjari/. U novije vrijeme i turizmom. Mjesto je bilo naseljeno od prapovijesnog doba, za neolitika /tragovi naselja/, kroz brončano, ilirso i rimsko doba /arheološka iskapanja/ … U mjestu i okolici veliki zemljani grobni humci još neistraženi. Ime Privlaka je stara hrvatska riječ koja znači jezičak, koji spaja kopno s otočićem. Talijanski naziv Brevilacqua u stvari je to na talijanski obrnuta naša ikavska Privlaka (P. Skok, Slavenstvo… Zagreb 1950. str. 50./. Župa Privlaka je zasigurno ustanovljena početkom 14. st. Zaštitnik joj je Mala Gospa, Rođenje Bl. Dj. Marije. Njezini su počeci vezani uz naseobinu Kupari koje su se  stanovnici bavili uz ostalo i izradom crijepa, kupa, cigle. Budući da je to naselje potkraj 16. st. turskih osvajanja bilo gotovo posve porušeno, sel se potom pomaklo bliže moru gdje je i danas. Tu je podignuta nova crkva, posvećena uznesenju Marijinu. Današnja je crkva podignuta 1836. god. a posvećena je Rođenju Bl. Dj. Marije, Maloj Gospi.       

 

Privlačke crkve

     

1. Župna crkva Rođenja Bl. Dj. Marije ili Male Gospe izgrađena je 1836. god. prema nacrtu arhitekta Valentina Presanija iz Udine. U Dalmaciji je podigao nekoliko crkava među kojima se ističe crkva sv. Frane u Podpragu u Velebitu. Posvetio ju je biskup Ivan Berčić, vikar zadarskog nadbiskupa J. F. Novaka 28. lipnja 1841. god. Građena je na mjestu koje je nekada bilo periferija mjesta a danas uz nju prolazi glavna prometnica koja iz Zadra vodi prema mostu i otoku Viru. Trokutasta je zabata. Crkva ima tlocrt produženog osmerokuta po sredini. S istočne je strane svetište sa polukružnom apsidom i sakristijom. Glavni mramorni oltar posvećen je titularu, Rođenju Marijinu. Na njemu je mramorna višebojno svetohranište i barokna pala koja prikazuje Marijino rođenje. Bog Otac šalje na obitelj Joakima i Anu Duha  Svetoga /golub/. Mlada žena drži u rukama Dijete. Pala je restaurirana i u crkvu dovezena u srpnju 1997. godine. S lijeve strane je mramorni oltar s drvenim kipom sv. Josipa. Svojom kompozicijom, svetohraništem i višebojnim ukrasima i detaljima pokazuje sve oblike klasicističkog stila. S desne strane je drveni oltar, podignut 1886., posvećen Gospi, pomoćnici kršćana. Gospa i Dijete odjeveni su u haljine i okrunjeni. Na istočnoj strani stoje u nišama drveni kipovi presvetog Srca Isusova i sv. Nikole, zaštitnika pomoraca. Desno od glavnih ulaznih vrata visi na zidu veliko gotičko drveno raspelo iz 15. stoljeća, velike umjetničke vrijednosti. S lijeve strane ulaza u crkvu je krstionica, uz nju ispovjedaonica. Župna crkva u Privlaci svojim bogatim središnjim prostorom i simetričnim obrisima izvorne klasicističke kreacije «ubraja se – piše prof. Marija Stagličić – u najljepše primjere takve arhitekture u Dalmaciji» (Privlaka, monografija, Zagreb 2000. str. 146.). Postaje novoga Križnoga puta je blagoslovio nadbiskup M. Oblak 31. ožujka 1995. Rad su ak. kipara Petra Miklušića iz Požege. Reljefi su od bronce, presvučeni mesingom. Veličine 50 x 50 cm.      

 Župna kuća je sagrađena blizu župnog doma 1854. godine. Groblje, veliko, prošireno, nalazi se 300 m. sjeverno od župne crkve. Uz obalu je mala kapelica posvećena sv. Nikoli.  

     

     

      

                                                                                                                                                                                                                                                                                             

2. Crkva sv. Vida, mučenika, spominje se već 1397. god. Bila je župna crkva sve do izgradnje kapele sv. Marije. Vezana je uz prvo naselje Kupari. Najzad je obnovljena 1980. Uzdiže se na starom grobnom humku. Jednobrodno je zdanje s polukružnom apsidom. Na svom pročelju nosi zvonik – preslicu sa zvonom. Pripada romaničkom slogu. Posjetio ju je 1603. Priulijev vizitator Foraneus kao privlačku župnu crkvu, udaljenu jednu milju od sela. Uz nju je vidio i otvoreno grobište pa je naredio da se obzida. Našao je i uredno vođenu bratovštinu sv. Vida s 20 braće.      

    

   

   

    

 

 

     

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  

 Montažna kapela sv. Barbare    

U Sabunikama, predjelu privlačke župe, podignuta je za vrijem domovinskog rata prva montažna drvena kapela u našoj Nadbiskupiji od 11. veljače do 3. ožujka 1995. god. Sastavili su je djelatnici Caritasa talijanske biskupije Cuneo. Namjenjena je isprva našim prognanicima iz Škabrnje i Nadina, kao i vjernicima toga zaselka privlačke župe. Veoma je upotrebljiva. Za vrijeme rata prvi je u njoj vršio sveto bogoslužje škabrnjski župnik don Tomislav Sikirić za prognanike smješten u Punta Skali, a potom privlački župnik don Ante Ivančev. Zaštitnik kapele je sv. Barbara, mučenica. Crkva je slavi 4. prosinca. Kip sv. Barbare, kao i novi križni put u kapelici blagoslovio je 14. srpnja 1996. nadbiskup zadarski Ivan Prenđa. Poljsku crkvu sv. Barbare na putu prema Privlaci, koja se spominje prvi put 1249., posjetio je 1603. godine vizitator Priuli. Bila je bez krova i vrata, porušena, pa je vizitator naredio da se oko nje podigne zid da blago ne ulazi u crkvu.      

      

    

    

    

    

                                                                                                                                                                                                                                                              

Statistike   

Priulijev vizitator posjetio je 1603. god. župnu crkvu sv. Vida u župi Brevilacqua te zabilježio da Privlaka ima 20 ognjišta sa 86 osoba od pričesti. Svega: 200 stanovnika. Prema Šematizmu Privlaka je 1843. god. imala 505 stanovnika. God. 1856. 501 st. God. 1873. župa je porasla na 790 st. God. 1890. – 849.. God. 1898. – 940 st. God. 1906. – kuća 134, a stan. 1068. God. 1911. kuća 146 a stan. 1255. God. 1928. kuća 184 a stan. 1439. God. 1939. prema Draganičevu Šematizmu, Sarajevo 1934.  – 1902 st. God. 1951. u mjestu preko 2000 st. God. 1974. prema Draganovićevu Šem. iz 1974. – 2780 st. God. 1991. – 2988 st. God. 2000. – 2300 duša.      

      

Glagoljica     

Do godine 1906. čuvale su se u župnom uredu glagoljske matice koje su počinjale godinom 1650. – zapisao je prof. Luka Jelić, Fontes… Krka 1906. Saec. XIX. str. 164. Naš don Vl. Cvitanović u svom rukopisnom radu «Svećenici glagoljaši župe Privlake», Veli Iž 1951. navodi da su se do danas sačuvale sljedeće glagoljske matice: 1 Glagoljska matica umrlih – od god. 1721. do 1822. Ima 164 str. Do god. 1864. je ispisana kurzivnom glagoljicom, a do kraja latinicom. 2. Glagoljske matica vjenčanih – od god. 1756. do 1802. 3. Marica krštenih pd god. 1798. do 1811. Ima 38 str. ispisanih latinicom. 4. Godar, tj. popis umrlih župljana od 1750. – 1949. god. Prvi ga je iz starijeg predloška prepisao župnik Ante Sučić 1850. a danas se čitaju svake nedjelje godovi umrlih iz Godara koji je prepisao župnik don Stipe Matkov. Godar je važna knjiga jer su u njemu sačuvana prezimena župljana preminulih i izvan rodnoga mjesta, npr. Argentini, Mlecima, Americi…, kao i utopljenici u Privlaci i izvan nje. Sve su župe ninske bidkupije kao i zadarske nadbiskupije odvaklada bile isključivo glagoljaške. To potvrđuje i vizitator Michaele Priuli koji je 1603. zapisao o župnicima glagoljašima ninske biskupije: «Župnici dijele sakramente u rimskom obredu. Služe se brevijarom i misalom napisanim hrvatskim jezikom i glagoljskim pismenima po svetom Rimskom obredu.» U Privlaci je vizitator Priuli našao glagoljski Misal, glagoljski Brevijar i Ritual, kao i glagoljske matice krštenih i vjenčanih. Naredio je da se pri kraju matice krštenih unašaju i imena umrlih, a pri kraju matice vjenčanih i imena krizmanih /Amos R. Filipi, Povijest grada Nina, Zadar 1969. dtr. 571, 589/. Župa Privlaka je darovala Crkvi Božjoj 16.-20. st. 25 svećenika glagoljaša. Među njima se ističe don PAVAO ZANKI (1830.-1909.). Potječe iz ugladne obitelji s desetoro djece. Čelik značaj i žarki rodljub. Sposoban i uzoran svećenik i javni društveno-politički djelatnik koji se isticao radom u hrvatskom nacionalnom duhu šireći posvuda narodnu mkisao. Zajedno s gorljivim don Ivom Prodanom osnova u Dalmaciji čistu stranku prava. Sačuvalo se i nešto od glagoljaškog pjevanja. Do kraja 1960-tih godina pjevala se ‘Misa de angelis’ na staroslavenskom, u vrlo zanimljivoj višeglasnoj pučkoj izvedbi, koju je tonski zabilježio akad. Jerko Bezić 1962. godine.      

Spomen župnika mučenika don Eugena Šutrina. Nakon koncelebrirane sv. Mise nadbiskup koadjutor mons. Ivan Prenđa otkrio je 26. stud. 1995. u parku pred župnom crkvom brončano poprsije don Eugena Šutrina, župnika Privlake, koji je pred 50 godina noću izveden iz župne kuće i pištoljem ubijen – 26. stud. 1945. – u Privlaci nekoliko dana nakon što je došao u župu.      

      

     

       

      

       

     

     

Odrješenje na mjestu pogibije don Eugena Šutrina.     

                                                                                                                                                                                                                                                                                          

Privlačka zvona    

Župa Privlaka ima uz crkvu novi, elegantan i skladan cementni zvonik. Podigli su ga mještani nakon Drugog svj. rata. Temelje mu je ugradio don Tome Segarić, dogradio ga don Ante Matacin, a dovršio don Stipe Matkov 21. lipnja 1961. god. Dogradnju i završne radove izvršili su majstori g. Šime Mitrović i g. Šime Jelenković iz Zadra – Arbanasa. Nacrt za gradnju zvonika izradilo je Građevinsko poduzeće «Jadran» iz Zadra. Sredstva su doprinijeli članovi župne zajednice uz pomoć svojih iseljenika. Elektrifikaciju zvona izvršila je početkom 1980. g. firma Eletrogiolli Melencelli iz Padove.      

U zvoniku su poredana tri zvona koja potječu iz 1929. godine. Veliko zvono ima promjer 95 cm. U srednjem dijelu u 7 medaljona ima sljedeće natpise: DEPELLO NUBILA. (Tjeram oblake.) CONVOCO ARMA. (Pozivam na oružje.) PLORO ROGOS. (Oplakujem grobove.)  CONCINO LAETA. (Slavim vesele zgode) NOTO HOROS. (Kazivam svatove) SIGNO DIES. (Bilježim dane) LAUDO DEUM VERUM. (Slavim pravoga Boga) PLEBEM VOCO. (Pozivam puk) CONGREGO CLERUM. (Sazivam kler) PETEM FUGO. (Izbjegavam kugu) DEFUNCTOS PLORO (Oplakujem mrtve) FESTAQUE HONORO. (Častim blagdane). Natpis firme: PREMIATA FONDERIA DE POLI – VITTORIO VENETO – ITALIA, 1929. Zvono ima dosta ukrasa i likova: sv. Roko, Srce Isusove, sv. Janja, sv. Jeronim, sv. Nikola, sv. Petar i Pavao. Srednje zvono je promjera 85 cm. Ima dosta ukrasni figura. Natpisi: Natpis ljevaonice, kao i na velikom: DE POLI, VITTORUIO 1929. S druge strane u medaljonu: SOLI DEO HONOR ET GLORIA. Likovi: sv. Ante Pad., sv. Mihovil, srh., Raspeti Isus i tri Marije, sv. Ivan Ev., Bezgrešna. Malo zvono ima promjer 75 cm. Natpisi; A FULGURE ET TEMPESTATE LIBERA NOS DOMINE. S drige strane natpis ljevaonice, kao gore. Čitavo je zvono išarano ukrasnim viticama i figurama. Likovi: Uskrsli Krist, sv. Juraj, sv. Josip, Gospa s Djetetom – Mala Gospa, zaštitnica župe.      

 Staro zvono se nalazi ispod kora (pjevališta), a skinuto je s crkve sv. Vida. Promjer: 54 cm. Ima natpis AD ONORE E GLORIA DI S. SIMEONE PROFETA. A SPESE DEL DOMINE DI BREVILAQUA L ANNO 1836. FATTA. QUANDO DI FERNINADO I. IMPERATORE E ——– NUOVA CHIESA PAROCCIALE FU ERETTA. OPUS JOANNES COLBACHINI BASSANO. Likovi sv. van Krstitelj, sv. Ante i sv. Nikola.      

Zvono na crkvi sv. Vida. Kupljeno je u Italiji a dovezeno u Privlaku 29. svibnja 1994. godine.
Zvono na crkvi sv. Barbare u Sabunikama. Na pročelju crkve sv. Barbare dižu se dvije grede na kojima visi zvono promjera 51 cm. Težine 81 kg. Nosi natpis: SVETA BARBARA, MOLI ZA NAS. VJERNICI PRIVLAKE ZA ŽUPNIKA DON ANTE IVANČEVA, 1996. G SALIO JOSIP TRŽEC U ZAGREBU 1996. + 70 +. Na zvonu vidimo likove: Majku Božju, kraljicu Hrvata, hrvatski grb i zavjetni križ, sv. Barnaba. Na gornjem rubu nalazi se reljef hrvatskog tropleta.      

Iz Tiskovnih medija:
Don Pavao Zanki o siromaštvu djece u Privlaci, Zadarski list, 22. 02. 2011.    Zanki 1 Zanki 1A
Tečaj Kursilja u Privlaci, Zadarski list, 14. 02. 2011.  kursiljo, 14.2.11.       

Župnici 20. stoljeća      

Marin don Frane, iz Zadra, 1887. – 1908.
Dorčić don Ivan, iz Baške, 1908. – 1910.
Karavanić don Blaž, iz Paga, 1910. – 1920.
Antunović don Frane, iz Zemunika, 1921. – 1922.
Segarić don Tome, iz Ista, 1922. – 1938.
Matacin don Ante, iz Preka, 1938. – 1944.
Šutrin don Eugen, iz Luke, 1944. samo 20 dana i ubijen
Matkov don Stipe, iz Lovreća, 1944. – 1963.
Bolobanić don Milivoj, iz Oliba, 1963. – 1968.
Ivanov don Nedjeljko, iz Poljane, 1968. – 1976.
Ivančić don Ante, iz Hercegovine, 1976. – 1985.
Hrg don Franjo, iz Ivanca, 1985. – 1990.
Pinčić J. don Radojica, iz Zemunika, 1990. – 1993.
Ivančev don Ante, iz Brbinja,  1993. –2007.
Don Ante Sorić, iz Bibinja, od 2007.- 2012.
Don Dario Matak, iz Ražanca (Krneza), od 2012.

    

      

Najljepšoj Majci što je nebo stvori
Mi pozdrav duše upravljamo rado:
Slava Ti budi, Kraljice Hrvata,
Hrvatskog puka urese i nado!       

(Mirko Validžić)       

---

   

[1] Rozario Šutrin, Rukopis