VELI RAT

Župni ured Sv. Ante Padovanskog, 23287 Veli Rat.
Župnik: fra Jakov Teklić

Svojim prirodnim smještajem ističe se Veli Rat, mjesto na krajnjem, najzapadnijem dijelu Dugog otoka, među svim naseljima naših zadarskih otoka. Svoje ime, naziv Veli Rat (rt) dobio je iz sintagme Beli Rat u kojoj je glas b prešao u v. I danas se lokalitet oko svjetionika zove Bela Punta. Prekomorski naši susjedi prevedoše naziv Veli Rat sa Punte Bianche, Punta Alba… “Veli Rat se zvao 1328. samo Puncta, a 1328. i 1366. u pl. ad Punctas, Puncte” (Petar Skok). Lat. riječ punctum znači točka, a riječ punta u talij. jeziku znači šiljak, vrh, geogr. rt. “Ovdje ‘Beli’ znači ‘Veli’, jer se obližnji rt zove ‘Mali rat’, današnji Verunić” (Vlad. Cvitanović, Radovi, sv. VI.-VII. Zagreb 1960. 540 str.). Područje Velog Rata bilo je naseljeno već u rimsko doba. O tom svjedoče nalazišta ostataka: Okljuk, Grobina, Mirice, Meja… To su lokaliteti gospodarskih posjeda, vila, ribnjaka. I danas je veoma privlačno zbog prostranih pješčanih plaža i borovih šumaraka uz plavozeleno more. Posebnom se ističe uvala Saharun, istočno od mjesta, prikladna za nautički turizam. Budući da je Veli Rat bio jedno od najznačajnijih ribarskih mjesta na zadarskom području, često ga spominju različite ribarske isprave. Samo mjesto ima tri naselja: Veli Rat, Verunić i Polje. U crkvenom pogledu Veli Rat je najprije, skupa sa Solinama, pripadao Božavi, a samostalnom župom postao je 1685. godine. Župni je zaštitnik sv. Ante Padovanski, omiljeli “svetac svega svijeta”. Ime Velog Rata pronio je svijetom početkom 20. st. uz ostale i župnik don Blaž Cvitanović, Veloižanin (1844. – 1932.). Dok je župnikovao u Velom Ratu, pod utjecajem svoga šk. kolege, prirodoslovca Špire Brusine, Zadranina, oduševio se skupljanjem morskih školjaka. Uspio je urediti zbirku od 787 vrsta samo iz toga kraja. Među njima bilo je i šest dotad nepoznatih vrsta. Preko prof. Brusine postale su poznate u Innsbrucku, Palermu, Trstu…  Don Blaž je svoju zbirku 1917. god. predao Zadru, a danas se ona nalazi u splitskom Prirodoslovnom muzeju na Marjanu. Godine 2010., 25. kolovoza, mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, blagoslovio je tri novopostavljena poprsja: zadarskih nadbiskupa mons. Mate Garkovića i mons. Marijana Oblaka, te župnika don Josipa Marcelića. Lijevana su u Hvaru i Zagrebu a izradio ih je hrv. kipar Kažimir Hraste. Postavljeni su na mramorna postolja ispred župne crkve.

 

 

 

Župna crkva sv. Ante Padovanskoga spominje se 1751. god. Prva kapela nalazila se na mjestu današnje crkve koja potječe iz 1866. godine. Početkom ovog stoljeća imala je tri drvena oltara. Glavni oltar mramorni ima palu Gospe od Ružarija s likom sv. Ante. Pobočni su oltari sv. Josipa i Gospe od Zdravlja s kipom Gospe Lurdske. “Od tragova ranije crkve (također posgvećene sv. Anti) imamo drvene barokne svjećnjake i kipove anđela (najvjerojatnije s oltara) te nekoliko liturgijskih posuda” (A. Uglešić). Nadbiskup M. Oblak blagoslovio je u svomu rodnom mjestu 18. svibnja 1969. novu krstionicu, koju je od bijela kamena isklesao g. K. Dukić, zadarski klesar. Pokrov joj je izradio iz tucanog bronca prof. Ivan Tomljanović iz Zadra. Godine 2010. obnovljena je pala na glavnom oltaru (Gospe od Ružarija), a blagoslovio ju je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, 25. kolovoza 2010.

 

 

 

 

 

 

 

 

Blagoslov obnovljene oltarne pale, srpanj 2010. (župnik don Anđelo Zorić i nadbiskup Želimir Puljić)

VERUNIĆ

Barokna crkva Gospe od Karmela na Veruniću potječe iz 1778. god. Na glavnom oltaru ima sliku Gospe od Karmela.

 SVJETIONIK (“LANTERNA”)

Kapela Sv. Nikole, biskupa, kod svjetionika, podignuta je 1874. (C. F. Bianchi, Fasti, 172. str.), a blagoslovljena 15. siječnja 1875. godine.

 

 Panoramski pogled na sjeverozapadni Dugit otok. U pozadini Soline i Veli Rat

Sv. Jelena. U zaseoku polje, na uzvisini Zaboje, bila je podignuta crkva sv. Jelene. Veoma je starog porijekla. Od nje je sačuvano samo nekoliko tragova ruševnih zidina (A. Uglešić, Radovi Fil. f. u Zadru, 19.).

Novo groblje. Marom i darom svih vjernika Veloga Rata, Verunića i Polja napravljeno je u mjestu 1987. god. na lokalitetu Čune novo groblje. Dosadašnje je bilo unaokolo crkve G. od Karmela u Veruniću.

Župna kuća podignuta je 1876. blizu župne crkve.

Stradanja

Za vrijeme 2. svj. rata Veli Rat je doživio teško stradanje pučanstva. Talijanski crnokošuljaši sa srpskim četnicima potpuno zapališe zaselak Polje i u jednom danu pobiše 14 mještana.

Zvona

Na pročelju župne crkve podignut je zvonik – preslica na kome vise dva zvona. Veće ima natpis: PREMIATA FONDERIA DE POLI IN VITTORIO VENETO, ITALIA. Manje: SVETA MARIJO, MOLI ZA NAS – 1896. Kapela sv. Nikole kod svjetionika ima na bijelom zvoničiću – preslici zvono iz 1609. god. promjer – 45 cm. Natpis: ZANBATTISTA, TON / F. Slike: Gospa s Djetetom, mletački lav.

Svjetionik

Na sjevero zapadnom dijelu Velog Rata, na krajnjem rtu Dugog otoka, na prolazu u Maknare diže se veliki svjetionik, najveći na našoj strani Jadrana. Visok je 41 metar. Podignut je 1849. godine, upravo pred davnih 150 godina. “Između 445 svjetionika na našoj obali, to je jedan od najstarijih i najvažnijih naših svjetionika. Njegovo se svjetlo vidi iz daljine od 25 nautičkih milja”(Dr. Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Split 1952. str. 108). Već 150 god. neumorno pokazuje našim moreplovcima, u spletu zamršenih hridi i plićaka našega mora sigurnu plovidbu prema lukama. Slika tog svjetionika simbolično je ukomponirana u biskupskom grbu mons. Mate Garkovića (1882. – 1968.), nadbiskupa zadarskoga, rođenog Veloraćanina.

Glagoljica

Matične i ostale župne knjige vodile su se od početka glagoljicom. Sačuvao se samo jedan kodeks. U župnoj crkvi sv. Ante i u crkvi na Veruniću čuva se 11 glagoljskih tiskanih misala i brevijara. Premda malena župa, Veli Rat je u svojoj dugoj povijesti dao Crkvi Božjoj 59 svećenika glagoljaša. Od toga u najnovije vrijeme i dvojicu nadbiskupa: mons. Matu Garkovića i mons. Marijana Oblaka.

Broj pučanstva

Prema Priulijevoj vizitaciji iz 1603. god. Veli Rat je sa Solinama imao 25 ognjišta, 60 osoba od pričesti, a svih žitelja stotinu. Godine 1608. Veli Rat sa Solinama broji 105 stanovnika (R. Jelić, Zadarsko otočje, zbornik, Zadar 1974, str. 164). God. 1818. ima 171 osoba; god. 1854. – 162 u V. Ratu, u Veruniću 63 i u Polju 31. Ukupno 256 duša. God. 1905. bilo je u V. Ratu obitelji 31 i 316 duša; u Veruniću 107, a na Polju 53 stanovnika. Ukupno 476 stanovnika. Godine 1938. Veli Rat ima 326, Verunić 119 i Polje 83. Ukuno 528.

Veli Rat, kao i ostala mjesta Dugog otoka, doživljava poslije Drugoga svj. rata svoje tiho izumiranje. Prvenstveno, zbog prevelikog iseljavanja koje je započelo već krajem 19. stoljeća (ponajviše u Ameriku), a doseglo vrhunac 50-tih godina ovog stoljeća. Tome osjetno doprinosi i sistem školskog obrazovanja započet za komunističke vladavine u nas. Zatvaraju se pučke škole po mnogim našim otočkim mjestima pa su djeca već u 7. godini prisiljena radi školovanja preseliti u grad iz kojeg se poslije obaveznog 8-god. školovanja redovito više ne vraćaju u svoje rodno malo misto. A s njima, češće, ni njihovi roditelji. Odatle kobno opustošenje naših jedinstveno lijepih otoka.

Sredinom ovog stoljeća imao je Veli Rat blizu 600 stanovnika. Godine 1981. ima ih samo 114. Godine 1991. ima 91 stanovnika, a danas – 85 stanovnika.

Župnici 20. stoljeća

Don Josip Lovrović, iz Silbe, 1900. – 1902.
Don Roko Ušalj, iz Sali, 1902. – 1903.
Don Joso Mirković, iz V. Rata, 1903. – 1904.
Don Blaž Cvitanović, iz V. Iža, 1904. – 1906.
Don Ivan Silvestrić, iz Silbe, 1906. – 1925.
Don Vladislav Cvitanović, iz V. Iža, 1925. – 1934.
Don Grgo Fržop, iz Vodica, 1934. – 1937.
Don Petar Vlasanović, iz Ista, 1937. – 1942.
Don Josip Marcelić, iz Preka, 1942. – 1949.
Don Ante Oštrić, iz Novigrada, 1949. – 1950.
Don Šanto Bilan, iz V. Iža, 1950. – 1953.
Don Srećko Petrov, iz Brbinja, 1953. – 1961.
Don Ivan Pedišić, iz Pašmana, 1961. – 1964.
Don Ivan Miočić, iz Ražanca, 1964. – 1970.
Don Joso Marcelić, iz Preka, 1970. – 1977.
Don Mladen Kačan, iz Sutomišćice, 1977. – 1978.
Don Ante Erstić, iz Medviđe, 1978. – 1981.
Don Anđelo Zorić, iz Božave, od 1981. –

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok III., Veli Rat, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIV. Br. 7-8/1999. str. 262-265.