SOLINE

Župni ured  Sv. Jakova, Soline, 23286 Veli Rat.
Župnik: fra Jakov Teklić 

Soline (župa sv. Jakova) spominju se u ispravama 1114. i jedno su od starijih naselja na Dugom otoku. Ime su dobile prema solanama koje od davnine postoje u zaljevu Solišćica, u unutrašnjem dijelu tog zaljeva. Selo se dijeli na dva dijela: Bura i Japrk. U 11. st. su zaselak Velog Rata, a zajedno podređeni župi Božava. Godine 1685. Soline su postale ovisna, a 1863. neovisna kapelanija. Kao i mjesto Luka na istoimenom otoku, Soline su položene na istočnoj strani široke uvale pa ih ljeti osvježava ugodni maestral. Južno od mjesta, prema otvorenoj morskoj pučini, kulfu, prostire se bijela pješčana uvala Saharun, okružena šumicom i kristalno prozirnim morem. Veoma je prikladna za kupanje zbog svoje prostrane pješčane plaže. Brojni su Solinjani raseljeni po svijetu. Župne matice vodile su se najprije glagoljicom u Božavi, a zatim i u Solinama. Sačuvana samo dva glagoljska kodeksa: matica krštenih 1793. i Skula sv. Jakova, 1720.-1820.

Župna crkva sv. Jakova, apostola, spominje se u 15. st. Renovirana je 1547. god. i bila pokrivena kamenim pločama (Bianchi). God. 1579. “ecclesia S. Jacobi Salinae” bila je podređena Božavi. U 11. st. su Soline zaselak Velog Rata, podređen župi Božavi. One su 1685. postale ovisna, a 1863. neovisna kapelanija. Datum gradnje crkve sv. Jakova, god. 1574. bio je uklesan na nadvratniku portala glagoljskim pismenima – ” inscriptione glagolitica”, ali je taj natpis uništen udarom groma 1879. godine (Jelić, Fontes XVI. st, Veglae 1906. Addenda str. 61 – br. 194). Ta je crkva  imala tri oltara (dva drvena). U ž. crkvi se čuva vrijedan gotički kalež na čijem je podnožju ugraviran latinski natpis koji svjedoči da je bio izgrađen za crkvu sv. Grgura u Vrani “pro anima Drage filiae Matei Bonmig – za dušu Drage, kćeri Mate”. U Soline je dospio mnogo kasnije (v. I. Petricioli, Zadarsko otočje, str. 104). Crkvu sv. Jakova u V. Ratu (Soline) dala je podići zadarska plemkinja Dobra, udovica Jakova Fanfonje. Sačuvan je dokument od 24. kolovoza 1397. u kojem izvršioci oporuke isplaćuju zadarskom graditelju Andriji Desinom 300 dukata za gradnju crkve sv. Jakova u V. Ratu (Soline). Izbor zaštitnika (titulara) je svakako u vezi s imenom Dobrina pok. muža Jakova Fanfonje (v. Emil Hilje, zadarski graditelji, Radovi Fil. f. Zadar, 1992. str. 128). Crkva sv. Jakova naziva se 1424. god. “Ecclesia S. Jacobi posita in Puncta Insulae Magnae… na Rtu Dugog otoka”, tj. u Velom Ratu. U to vrijeme crkva sv. Jakova je bila jedina na području zapadnog rta Dugog otoka, tj. Solina i Velog Rata. Soline su bile tek zaselak Veloga Rata, a oba mjesta podređena Božavi (v. A. R. Filipi, Radovi JAZU u Zadru, sv. VI-VII. Zagreb 1960, str. 153.). Mjesno groblje se nalazi nedaleko ž. crkve. Župnikov dom je izgrađen 1850. i 1896. god. proširen.

Solinska zvona

Na pročelju župne crkve sv. Jakova diže se starinski bijeli zvonik “na preslicu”. Na njemu su smještena dva zvona novije provenijencije. Nabavljena su 1923. god. za vrijeme upravitelja župe don Srećka Pavić. Na većem su zvonu natpisi: GOSPE OD RUŽARIJA, SV. FABIJANE I SEBASTIJANE, MOLITE ZA NAS! NABAVILA ŽUPA SOLINSKA ZA ŽUPNIKOVANJA DON SREĆKA PAVIĆ. Manje zvono nosi natpise: SOLINE – SV. JAKOV. LJEVAONICA ZVONA JAKOV CUKROV – SPLIT – 1923. OD MUNJE I GROMA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE!

Broj pučanstva

Godine 1527. imale su Soline sa Božavom i Velim Ratom ukupno 225 stanovnika. Kasnije, prema Šematizmu, Soline su g. 1818. brojile 150 duša. God. 1843. – 189 stanovnika. God. 1856. – 227 st. God. 1873. – 256. st. God. 1890. – 325. God. 1900. – 366 st. u 43 obitelji. God. 1913. – 50 kuća i 395 duša. God. 1927. – 400 st. i 51 odsutnih. God. 1948. – 69 kuća i 386 st. God. 1953. – 376 st. God. 1981. – 145 st. Danas – 70 stanovnika.

Glagoljica

Matične župne knjige vodile su se glagoljicom najprije na Božavi, a potom i na Solinama. Sačuvala su se samo dva glagoljska kodeksa: Matica krštenih – g. 1793.-1863., Skula sv. Jakova – 1720.-1820. U ž. crkvi čuva se 10 tiskanih glag. misala i časoslova. Župa Soline dala je u svojoj povijesti 25 svećenika glagoljaša. U ovom stoljeću dale su dvojicu svećenika: 1. Don Anđela Kolić, rođ. 26. 9. 1923. Zaređen za sveć. u Đakovu 1949. Danas župnik u Istu. 2. Don Zlatko Kolić, rođ. 10. 7. 1936. Zaređen 1961. god. u Zadru. Dugo bolovao i preminuo u Zadru 10. stud. 1988. godine. Sjemeništarac Robert Stipanov preminuo je 30. srpnja 1937. god. kao učenik 5. razr. šibenske gimnazije.

Župnici 20. stoljeća

Don Joso Mirković, iz Velog Rata, 1900. – 1916.
Don Ivan Silvestrić, iz Silbe, 1916. – 1925.
Don Vladislav Cvitanović, iz Velog Iža, 1925. – 1934.
Don Srećko Pavić, iz Tisnoga, 1934. – 1936.
Don Josip Arnerić, iz Postira (o. Brač), 1936. – 1938.
Don Ante Oštrić, iz Novigrada, 1938. – 1950.
Don Šanto Bilan, iz Velog Iža, 1951. – 1954.
Don Srećko Petrov, iz Brbinja, 1954. – 1961.
Don Ivo Pedišić, iz Pašmana, 1961. – 1964.
Don Ivan Miočić, iz Ražanca, 1964. – 1968.
Don Žarko Brzić, iz Sv. Filip-Jakova, 1968. – 1970.
Don Josip Marcelić, iz Preka, 1970. – 1977.
Don Mladen Kačan, iz Sutomišćice, 1977. – 1978.
Don Ante Erstić, iz Medviđe, 1978. – 1981.
Don Anđelo Zorić, iz Božave, 1981. –

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok III., Soline, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIV. Br. 7-8/1999. str. 261-262.