Sali

SALI

Mjesto Sali najveće je naselje Dugog otoka i jedna od najstarijih župa Nadbiskupije zadarske. Spominje se već početkom 12. st. (1105.). Saljska župna crkva posvećena je Uznesenju Marijinu na nebo, Velikoj Gospi. Tijekom stoljeća naselje Sali na Dugom otoku bilo je najnapučenije mjesto. Važan izvor zarade njegova stanovništva bila je sol (solane), koja je i dala to ime mjestu. K tome u blizini su postojali i kamenolomi s dobrim vrstama kamena, a nisu manje važne odlične pozicije za ribolov. Prema Bianchiju Sali su jedno od najstarijih naselja na Dugom otoku, koji čak neko vrijeme ima i ime po ovom mjestu. Godine 1105. dao je ugarsko-hrvatski kralj Koloman naselje Sali u posjed samostanu sv. Marije u Zadru. Sali su dobile ime vjerojatno po lat. riječi sal – sol. Pod mletačkom upravom dobivaju isključivo pravo ribarenja oko Kornata. Naselje je stradalo u napadima ulcinjskih gusara u 17. st. Kolonizacijom u 17. i 18. st. razvija se veći dio naselja uz more. Većina prezimena doseljenika su talijanskog podrijetla. U lučkom dijelu sela (“Porat”) dvije kuće sa skromnim renesansnim ukrasima i s kapelom sv. Nikole  iz 1583. Glasovito ribarsko mjesto. Saljani se pretežno bave ribolovom, danas i turizmom.  U mjestu je tvornica ribljih konzervi  i “Mardešić”koja ima svoju ribarsku flotu te solionica ribe. U okolici uspijevaju masline i smokve.

Stara glagoljaška župa. Sačuvani su mnogi stari glagolj. napjevi, kao i pjevanje Časoslova. Pjevanje mise, oficija (Noćnice, Jutarnje i Večernje) i svih drugih službi predvode “korišti” – dvije skupine muških pjevača, s lijeve i desne strane oltara. Napjevi mise otkrivaju melodiku koja je na zadarskim otocima poznata kao “Silbinska misa”, vrlo slična “Misi apostolorum” koja se nekad pjevala u zadarskoj katedrali. U Sali ju je uveo don Ante M. Strgačić, prenijevši dio napjeva iz Velog Iža, odakle je bio rodom. U Salima se pjeva prigodimice i “na glagolicu” (staroslavenski), npr. na svetkovinu Krista Kralja, održava se “Baraban” (nekadašnja Jutrenja u Velikom tjednu), Blagoslov s Presvetim i Večernja o većim blagdanima, te Služba za mrtve.  Više puta su saljski “korišti” predstavili saljsko glagoljaško pjevanje hrvatskoj javnosti (Zadar – Sv. Donat, Zagreb – Međunarodna smotra folklora i Pasdionska baština). Godine 2000. župa je izdala nosač zvuka (CD) “Starohrvatsko pučko glagoljaško pjevanje župe Sali”.

 Župni ured Sv. Marije, ulica Svete Marije bb, 23281 SALI, Ul. svete Marije bb;  tel/faks: 377-041.
Župnik: don Filip Kucelin.
U župi djeluju sestre Služavke maloga Isusa.
Glagoljske matice: krštenih 1600.-1826., umrlih 1628.-1825., vjenčanih 1613.-1695., krizmanih 1702.-1825., prve pričesti 1678.-1831. Latinicom: krštenih od 1825., vjenčanih od 1826 i umrlih od 1827.
Škola: osmogodišnja.
Stn.: 769                                                                                                                                                                                                                             

 

 

  

  

                                                                                                                                                                                                                                                

Zbornik o župi Sali

U povodu 400. obljetnice dogradnje župne crkve sv. Marije, koju spominje glagoljski natpis na nadvratniku njezinih sjevernih vrata, župni ured Sali objavio je 1981. knjigu Župa Sali, mali zbornik na 150 stranica o životu župe u prošlosti i sadašnjosti. Uredili su je domaći sinovi: akademik dr. Božidar Finka, istraživač glagoljske baštine, nedavno preminuli gosp. Nedo Grbin, i sveć. don Srećko Frka-Petešić. Donosim sadržaj te spomen-knjige koja opisuje zanimljivu tematiku časne prošlosti i žive sada­šnjosti župe Sali. Uvodni članak prof. Božidara Finke, Sali u prostoru i vremenu govori o smještaju Sali i Dugog otoka te donosi podatke o naselju i njegovu stanovništvu i o društvenom životu otočana. O saljskim crkvama (ima ih se­dam) i prošlosti župe iznosi obilje po­dataka vrijedni istraživač primorske regije naše Nadbiskupije don Amos Rube Filipi. Sali su izrazito glagoljaška župa u kojoj se glagoljica i staroslavneski jezik u svetomu bogoslužju upotreblja­vaju od njezinih početaka. U prilogu g. Neda Grbina (umro 21. 1. 1999.) Glagoljica u Salima nalazimo popis natpisa na kamenu (11) i popis rukopi­snih knjiga i matica, bratovština, moli­tvenih zbornika, libar lašov (12). Popis svećenika Saljana (157) i župnika župe Sali (58 župnika i 30 kapelana) iznio je u posebnom članku don Leonard-Riko Finka. Dokaz je to živoga vjerskog života župe, bogate duhovnim zvanji­ma. “Sali su bile važno glagoljaško i kulturno središte koje je zračilo i na svoju širu okolicu” (102. str.). U drugom dijelu knjige susrećemo napise o ribolovu u Salima – g. Josipa Basiolija, o kretanju broja pučanstva – preč. don Josipa Rudića, i o crkvenom pjevanju u župi – maestra o. Izaka Špralje. Don Srećko Frka-Petešić, župnik Paga, opisao je neke narodne običaje, vezane uz crkvenu godinu: Božić, korizmu, blagdan V. Gospe, procesije, kolede… Svi su ti običaji prožimali vjerom privatni i javni život župlja­na, “poticali na veće međusobno zbližavanje, druženje i pružanje pomoći potrebnima. Proi­zlazili su iz vjere i dovodili vjeri”. U napisu Vjerski život u Salima iznio je svoje dojmove župnik saljski don Srećko Petrov st. “Svi pjevaju misu i druge pjesme: djeca, mlađi i stariji. To vrijedi i za blagoslov i večernju na velike blagdane; jednako i za pro­cesije koje se održavaju pet puta na godinu uz veliko sudjelovanje puka. . . ” Knjiga o župi Sali ilustrirana je s 30-ak fotografija koje obogaćuju i oživljuju sadržaj.

O župi Sali dosta je pisano – osim u spomenutoj spomen-knjizi iz 1981. možemo naći podataka i u zborniku Zadarsko otočje (Zadar 1974.) u studiji Ive Petriciolija o građevnim i umjetničkim spomenicima na zadarskom otočju (79-108. str.); Božidar Finka – O govorima zadarskog otočja (19-117); Vl. Cvitanović – Gla­goljica na zadarskim otocima (133-146). Tako­đer u različitim enciklopedijama, leksikonima, šematizmima…

Župna crkva Uznesenja Svete Marije. Spominje se već 1350., a današnja je sagrađena 1465. (graditelj Juraj Lukičev) u gotičkom stilu, dograđena 1581., obnovljena 1871., 1895. Trobrodna, gotička sa sakristijom. Glavni oltar drveni sa svetohraništem, pozlaćen, bogato urešen iz 17. st.; na glavnom oltaru nalazi se pala koja prikazuje Uznesenje BDM s anđelima i svecima zaštitnicima župe: sv. Rokom, sv. Ivanom Krstiteljem, sv. Fabijanom i Sebastijanom i sv. Jerolimom. Osim glavnog oltara postoji još pet mramornih oltara: oltar bratovštine Gospe od Karmela s palom BDM s Djetetom; oltar bratovštine Duha Svetoga s palom BDM i apostoli; oltar bratovštine Gospe od Ružarija s kipom Gospe od Ružarija; oltar bratovštine Srca Isusova s kipom Srca Isusova; oltar bratovštine Gospe Lurdske s kipom Gospe Lurdske. U crkvi se nalaze još dvije oltarne pale: Bratovština sv. Karla Boromejskoga i Rođenje BDM – Male Gospe. Veoma su dragocjene dvije male slike iz 15. st. Bogorodica s Djetetom i Mrtvi Krist. Crkva ima zvonik na preslicu s dva nova zvona i zvonik odvojen od crkve s dva zvona. Oko crkve je lapidarij (nadgrobne ploče s glagoljskim natpisima). Groblje se nalazi odmah už župnu crkvu, sa sjeverne strane.     

                                                                                                                                                                                                                                                                                               

 

                                                                      

 

 

 

 

 

  

  

  

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 

  

Sv. Roka prz. Zavjetna crkva u sred mjesta iz 1579. sa zvonikom-preslicom na kojem je jedno zvono, sakristijom i satom; obnovljena 2000. U njoj je mramorni oltar s palom koja prikazuje BDM s Djetetom, sv. Sebastijanom i sv. Rokom.

  

 

 

 

 

 Crkva sv. Roka

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                          

                                                                                                                                                                                                                                                        

Sv. Mikule b. (Nikole). Crkvica na Portu iz 1583. Obnovljena godine 1999. donacijom Ministarstva kulture RH; zavjetna crkvica obitelji Gverini; kameni oltar s mramornim uresima; oltarna pala u poluapsidi prikazuje BDM Bezgrješnu, sv. Nikolu, biskupa i sv. Franju Asiškog. Ima zvonik na preslicu sa zvonom.                                                                                                                                                                                                                                                                                                           

 

 

 

 

 

Crkva sv. Mikule (Nikole) na portu

 

                                                                                                                                                                                                                                                         

Sv. Ante Padovanskoga prz. Crkvica na Dugom polju iz 1913. U crkvi je mramorni oltar s drvenim kipom sv. Ante Padovanskoga. na crkvi preslica s novim zvonom. Godine 1926. pred crkvicom je napravljeno otvoreno predvorje da se ljudi za vrijeme nevremena mogu skloniti. Svake godine u nedjelju poslije 13. lipnja vjernici župe hodočaste sv. Anti u Dugo polje. To je zavjetni dan župe.

                                                                                                     

 

 

 

 

 

Crkva sv. Ante u Dugom polju

                                                                                                                                                                                                                                                                           

Rođenja BDM. Crkvica na ulazu u saljsku luku (na Punti Bluda)). Crkvica je prije bila izgrađena u predjelu porta koji se zove Lokardenjak. To je bilo 1904. Pri građenju solionice ribe stara je crkvica porušena i podignuta je nova na sadašnjem mjestu 8. prosinca 1946. Kameni oltar s drvenim kipom BDM Bezgrješne. Sveta misa slavi se na blagdan Rođenja BDM (Malu Gospu).

Male Gospe. Ribarska crkva u Piškeri (o. Jadro) iz godine 1560.  Jednobrodna s apsidom i preslicom na kojoj je novo zvono. Imala je svog kapelana, koji je živio i radio s ribarima iz Sali. U II. svjetskom ratu crkva je poslužila kao bolnica partizanskim ranjenicima. Blagoslovljena je 1992. i dana na korištenje vjernicima župe Sali. Svake posljednje subote u mjesecu srpnju slavi se sveta misa u toj jedinoj zavjetnoj ribarskoj crkvi na Jadranu.                           

 

 

 

 

 

 

 Crkva u Piškeri

                                                                                                                                                                                                                                                  

 Sv. Ivana ap. Starokršćanska crkva na arheološkom lokalitetu  u Stivanjem polju. Obnova u tijeku.  Crkva Sv.Ivana u dokumentima se javlja vrlo rano. Njen najstariji spomen datira se iz god.1064 ili 1065., kada se ona spominje pod imenom cela Sancti Iohannis. Na temelju pronađenih ostataka arhitekture i kamene plastike, Petricioli smatra da je ova crkva nastala jednim svojim dijelom na ruševinama rimskog objekta te je datira u predromaničko razdoblje (9st), međutim u novijim radovima izvode se zaključci da je ona ranijeg datuma te da je nastala u vremenu 5-6 st. Svoj kontinuitet je nastavila u predromaničkom vremenu, o čemu svjedoče pronađeni ostaci kamene plastike iz tog vremena. Njen život trajao je i tijekom romanike i gotike, što potvrđuju pisani dokumenti i pronađeni ulomak romaničke konzole. 

                                                                                                                        

 

 

 

 

 

 

Ostatci sv. Ivana u Stivanjem polju

                                                                                                                                                                                                                                                                                            

Župna kuća obnovljena 1908. i kasnije.

Zvonik i zvona

Saljski zvonik nadograđen je na temelji­ma staroga, visokog sedam metara. Dogradio gaje kroz tri ljetna mjeseca 1983. god. po nacrtu ing. Alenke Sabljak zidarski majstor Stjepan Frančević (Križevci). Visok je 18,30 m. Elektri­fIkacija zvona izvedena je 1984. godine (“Dva velika zvona, teška 883 kg, bila su nabavljena davne 1881. god., Župa Sali, 45. str.).

Današnja zvona na zvoniku župne crkve potječu iz 1922. godine. Veće zvono ima natpis: VELIKA GOS­PA, SALE 1922. U medaljonu pri dnu ugravi­ranje žig ljevaonice: Premiata fonderia de poli in Vittorio. Na zvonu su likovi sv. braće Ćirila i Metoda – s natpisom: SS Ćiril i Metod, i lik Velike Gospe, visok 15 cm. Manje zvono ima ugraviran križ bez Ras­petoga, i pod njim natpis: SALE 1922. Uokolo zvona stoje likovi: sv. Roko – s natpisom SV. ROKO; Snježna Gospa s natpisom GOSPE OD SNIGA; sv. Fabijan i Sebastijan – s natpisom. Sve su slike visoke 15 cm. I ovo je zvono saliveno u Italiji.

Na preslici župne crkve stoje dva manja zvona. Blagoslovio ih je 4. stud. 1989. nadbis­kup M. Oblak – poklon su bračnog para saljskih iseljenika Grozdane i Dobre Dominis. Salivena su u ljevaonici specijalnih legura u Beogradu. Veće zvono je teško 96 kg i nosi natpis: MARI­JO, ČUVAJ VJERU NAŠE ŽUPE. DOBRE I GROZDANA DOMINIS, SALI 1989. Manje je zvono teško 63 kg, a ima natpis: ZAHVALNI MAJCI BOŽJOJ – DOBRE I GROZDANA DOMINIS, SALI 1989. (v. Sveta Marija, ž.list br. 3/89.).

3. Crkva sv. Roka

Potječe iz 1579. Ima u zvoniku-preslici zvono s natpisom: VENEZIA – 186? F. DE POLI, CE NE DA. Likovi: Uznesenje Mariji­no, sv. Roko, sv. Josip, Raspeti.

4. Kapela sv. Mikule na Portu

Ima na zvoničiću-preslici natpis: MDCXXXXIII. Likovi na zvonu: sv. Nikola, Raspeti na križu, Gospa s Djetetom i Ivan Krstitelj. Crkvicu je podigao na slavu Bogu i BI. Djevice – Hilar Gverini 1583.

5. Crkvica sv. Ante Padovanskoga

Crkvica sv. Ante Padovanskoga na Du­gom polju (nekoć sv. Antuna opata). Nadbis­kup koadjutor msgr. Ivan Prenđa blgoslovio je 17. lipnja 1990. obnovljenu crkvu na Dugom polju. To je bio njegov prvi čin biskupske službe izvan Zadra. Kasnije, 16. lipnja 1996. god., blagoslovio je za tu crkvicu novo zvono msgr. Marijan Oblak, nadbiskup u m. Zvono je poklonio g. Boris Kolić, rodom iz Solina, nastanjen u New Yorku, USA. Prom­jer – 43 cm, težina – 39 kg, ton LA. Natpis: SVETOM ANTI ZA UKAZANE MILOSTI ZAHVALNI BORIS KOLIĆ, SOLINE. SVE­TI ANTE, MOLI ZA NAS! SALI 1994. Na zvonu se vidi lik sv. Ante s Djetetom Isusom i križ s hrvatskim pleterom. Saliveno je u Bolza­ne di Crema, Italija.

“Kršćanska je tradicija usječena u srca, iako razni utjecaji modernizma, potrošačkog društva, novca i uživalačke civilizacije utječu na promjenu mentaliteta i vladanja… Nadati se treba”, piše župnik don S. Petrov, “da će župa Sali ostati pod Gospinom zaštitom i u budućnos­ti, u jedinstvu s Isusom, u Duhu Svetomu, na slavu Ocu.” Tako budi!

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok I. Sali, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God XLIV. Br. 3-4/1999. str. 152-154.