Župa: (Sv. Leonard) – tel./faks. 377-609, 23286 Božava Župnik: o. Ryszard Reikowski, SVD, župnik, mob. 091/ 433-13-36
Mjesto Dragove stara je glagoljaška župa sv. Leonarda, ispovjednika. Smještena je četiri kilometra jugoistočno od Božave, na uzvisini i na rubu manjega plodnog polja. Ime Dragove izvodi se od pridjeva drag, od riječi draga – (u)dolina između bregova. Ta se dragovska udolina lijepo vidi s nove asfaltne ceste koja vodi južno od dragovskog polja prema Božavi. Na tom je području imala svoje posjede zadarska plemićka obitelj Drago pa je po njoj valjda naselje dobilo ime. Odatle i toponim “Dragove njive”, koji se susreće u ispravama više puta, od 1359. godine.
Župna crkva sv. Leonarda, opata. Stara crkva sv. Leonarda podignutaje u 12. ili 13. stoljeću. Podignuta je na uzvisini s koje se pruža lijep pogled. Stariji šematizmi (1904.) napominju da je puk dragovski doselio iz Bosne, iz sela Vidovče, sarajevske biskupije. Prvotna je crkva imala tri oltara (dva drvena) i više je puta bila obnavljana, posebno 1850., 1938. Kip Gospe Karmelske poklonio je crkvi kao zavjetni dar Ive Šutrin iz Luke. U crkvenim poslovima Dragove su isprav bile podređene Božavi “kamo su, kako tvrdi vizitator Priuli, g. 1603. išli vjernici primati uskrsnu pričest, jer se u Dragovama nije čuvala Euharistija” (R. Filipi, Radovi Inst. JAZU u Zadru, sv. VI.-VII., 156). Dragove počeše voditi svoje posebne matične knjige tek od god. 1684. i nazivati se župa, parokija. Njeno groblje se nalazi okolo crkve. Župna kuća je podignuta 1855. godine.
Gospa Dubovica
Na zapadnoj strani, dva kilometra od mjesta, nalazi se brežuljak Dubovica, visok 131 metar. Na njemu je početkom 15. st. podignuta zavjetna crkva Male Gospe, Rođenja Bl. Dj. Marije, “koja se spominje prvi put 23. travnja 1420. godine” (E. Hilje). To bijelo svetište Marijino narod zove Gospa Dubovica. Spominje se i kasnije u ispravi iz 1674. god. Bilo je posvećeno 1760. god. a 1737. dobilo je zvonik-preslicu. Pred stotinjak godina (1903.) crkvica je dobila današnji izgled, a posvetio ju je 10. VII. 1919. nadbiskup zadarski dr. Vinko Pulišić. Papa Pio VII. udijelio je Gospinim štovateljima posebni oprost na tri Marijine svetkovine: Navještenje, Mala i Velika Gospa. Posebna bratovština se brinula oko uzdržavanja svetišta. Današnji mramorni oltar postavljen je 1861. godine. Isprva je na njemu postavljena starinska Gospina slika koja je zbog trošnosti bila 1938. god. zamijenjena novom. Naslikao ju je prof. Šonje. Stara slika Gospe Dubovice kasnije je restaurirana u Zagrebu i danas je pohranjena u zadarskoj Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. Šonjina je Madona danas na Dubovici. U povodu stote obljetnice glavnog oltara, upriličena je u svetištu na Dubovici velika svečanost 9. rujna 1961. godine. Novi oltarni reljef, rad kiparice Mile Wood (+ 1968) blagoslovio je pom. biskup zadarski Marijan Oblak. Slavlje su uzveličali brojni svećenici i vjernici susjednih mjesta i najbližih otoka (Iža, Rave, Sestrunja, Molata). Dohrlili su za Majčin rođendan da joj zahvale na primljenim darovima i izmole nove. Da je Gospa Dubovica dijelila u prošlosti blago milosti svojim otočnim štovateljima, svjedoče brojni zavjetni darovi. Novi reljef Gospin prikazuje djevojčicu Mariju, svetu kćer svete majke Ane, sklopljenih ruku, odjevenu u bijelu haljinu, opasanu plavim pojasom. Oko Gospina lika nadvio se vijenac od 12 zlatnih zvijezda, a nad njezinom glavom anđeli nose zlatnu krunu. Sveti lik Male Gospe ovija niz bijelih zrnaca svete krunice. Ispod krunice visi križ koji je ujedno i oltarni križ. Svake godine za blagdan Male i Velike Gospe pobožni hodočasnici pjesmom i molitvom slave svoju nebesku Zaštitnicu. Budući da se sada do svetišta drage Gospe Dubovice može lako doći autobusima, nadamo se da će ubuduće hodočasnika biti još više.
Dragovska zvona
Na zvoniku župne crkve u Dragovama, podignutom između dva rata za župnika don Josipa Rudića, njišu se dva oveća zvona iz prošlog stoljeća. Veće zvono nosi natpis: OD MUNJE GROMA I GRADA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE! – ŽUPNIK DON ANTE UGLEŠIĆ S POMOĆU DOBROČINIOCA UČINI 1884. Manje zvono obilježava samo ime ljevača: SALIO KVIRIN LEBIŠ, 1886. Na zvoniku-preslici Gospina svetišta na Dubovici vise dva omanja zvona. Veće nosi natpis: SVETA MARIJO, MOLI ZA NAS! 1925. Na zvonu je ugraviran lik Gospe Marije s malim Isusom. Manje ima natpis: NA USPOMENU TOMISLAVA, HRVATSKOGA KRALJA, 925-1925. M.S.I. PREMIATA FONDERIA DE POLI VITTORIO VENETO. Na Dubovici se čuva u crkvi još jedno starije zvono iz 1658. godine, promjera 40 cm.
Glagoljica
Matične i ostale knjige vode se u župi glagoljicom od njezina početka, tj. od kraja 17. st. Tako se sačuvalo pet matičnih knjiga: od 1740. do 1832. K tome, šest starih štampanih misala i brevijara. Dragove su dale od 15. st. do danas 53 svećenika glagoljaša. Godine 1608. Dragove su imale 71 stanovnika. God. 1818. – 194 st, 1881. – 224 st.; 1904.388 st. u 44 obitelji; 1928. – 54 kuće i 408 duša; 1939. – 348 + 50 odsutnih; 1953. – 370 st.; 1974.311 st.; 1981. – 78 st.: danas 45 stanovnika. Žalosno, ali istinito! Škrto tlo i slabe perspektive razvoja prisiliše Dragovce da se isele. Ostadoše nemoćni starci.
Župnici Dragova u 20. st.
- 1900.-1903. – Don Mate Škifić, iz Rata
- 1931.-1933. – Don Ante Matacin, iz Preka Zverinca
- 1903.-1906. – Don Tome Šešelja, iz Zaglava
- 1906.-1912. – Don Šime Matulina, iz Silbe
- 1913.-1916. – Don Andrija Raspović, iz Sukošana
- 1916.-1927. – Don Mirko Didović, iz Žmana
- 1928.-1931. – Don Joso Mirković, iz Velog
- 1933.-1937. – Don Andrija Oštrić, iz Paga (posluživao iz Božave)
- 1937. – Don Grgo Fržop, iz Vodica (samo 3 mjeseca)
- 1937.-1943. – Don Josip Rudić, iz Sali
- 1943.-1977. – Don Josip Rudić, iz Sali (posl. iz Božave)
- 1977.-1978. – Don Mladen Kačan, iz Sutomišćice (posl. iz Božave)
- 1978.-1981. – Don Ante Erstić, iz Medviđe (posl. iz Božave)
- 1981.-1999. – Don Anđelo Zorić, iz Božave (posl. iz Božave)
[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok, Dragove, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIV. Br. 5-6/1999. str. 206-208.