Dragove

DRAGOVE

Župa:  (Sv. Leonard) – tel./faks. 377-609, 23286 Božava                     Župnik: o. Ryszard Reikowski, SVD, župnik, mob. 091/ 433-13-36

Mjesto Dragove stara je glagoljaška župa sv. Leonarda, ispovjednika. Smještena je četiri kilometra jugoistočno od Božave, na uzvisini i na rubu manjega plodnog polja. Ime Dragove izvodi se od pridjeva drag, od riječi draga – (u)dolina između bregova. Ta se dragovska udolina lijepo vidi s nove asfaltne ceste koja vodi južno od dragovskog polja prema Božavi. Na tom je podru­čju imala svoje posjede zadarska plemićka obitelj Drago pa je po njoj valjda naselje dobilo ime. Odatle i toponim “Dragove njive”, koji se susreće u ispravama više puta, od 1359. godine.

Župna crkva sv. Leonarda, opata. Stara crkva sv. Leonarda podignutaje u 12. ili 13. stoljeću. Podignuta je na uzvisini s koje se pruža lijep pogled. Stariji šematizmi (1904.) na­pominju da je puk dragovski doselio iz Bosne, iz sela Vidovče, sarajevske biskupije. Prvotna je crkva imala tri oltara (dva drvena) i više je puta bila obnavljana, posebno 1850., 1938. Kip Gospe Karmelske poklonio je crkvi kao zavjetni dar Ive Šutrin iz Luke. U crkvenim poslovima Dragove su isprav bile podređene Božavi “kamo su, kako tvrdi vizitator Priuli, g. 1603. išli vjernici primati uskrsnu pričest, jer se u Dragovama nije čuvala Euharistija” (R. Filipi, Radovi Inst. JAZU u Za­dru, sv. VI.-VII., 156). Dragove počeše voditi svoje posebne mati­čne knjige tek od god. 1684. i nazivati se župa, parokija. Njeno groblje se nalazi okolo crkve. Župna kuća je podignuta 1855. godine.

 

                           

Gospa Dubovica

Na zapadnoj strani, dva kilometra od mje­sta, nalazi se brežuljak Dubovica, visok 131 me­tar. Na njemu je početkom 15. st. podignuta zavje­tna crkva Male Gospe, Rođenja Bl. Dj. Marije, “koja se spominje prvi put 23. travnja 1420. godi­ne” (E. Hilje). To bijelo svetište Marijino narod zove Gospa Dubovica. Spominje se i kasnije u ispravi iz 1674. god. Bilo je posvećeno 1760. god. a 1737. dobilo je zvonik-preslicu. Pred stotinjak godina (1903.) crkvica je dobila današnji izgled, a posvetio ju je 10. VII. 1919. nadbiskup zadarski dr. Vinko Pulišić. Papa Pio VII. udijelio je Gospinim štovateljima pose­bni oprost na tri Marijine svetkovine: Navješte­nje, Mala i Velika Gospa. Posebna bratovština se brinula oko uzdržavanja svetišta.  Današnji mramorni oltar postavljen je 1861. godine. Isprva je na njemu postavljena sta­rinska Gospina slika koja je zbog trošnosti bila 1938. god. zamijenjena novom. Naslikao ju je prof. Šonje. Stara slika Gospe Dubovice kasnije je restaurirana u Zagrebu i danas je pohranjena u zadarskoj Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. Šo­njina je Madona danas na Dubovici. U povodu stote obljetnice glavnog oltara, upriličena je u svetištu na Dubovici velika svečanost 9. rujna 1961. godine. Novi oltarni reljef, rad kiparice Mile Wood (+ 1968) blagoslovio je pom. biskup zadarski Marijan Oblak. Slavlje su uzveličali brojni svećenici i vjernici susjednih mjesta i najbližih otoka (Iža, Rave, Sestrunja, Molata). Dohrlili su za Majčin rođendan da joj zahvale na primljenim darovima i izmole nove. Da je Gospa Dubovica dijelila u prošlosti blago milosti svojim otočnim štovateljima, svjedoče brojni zavjetni darovi. Novi reljef Gospin prikazuje djevojčicu Mariju, svetu kćer svete majke Ane, sklopljenih ruku, odjevenu u bijelu haljinu, opasanu plavim pojasom. Oko Gospina lika nadvio se vijenac od 12 zlatnih zvijezda, a nad njezinom glavom anđeli nose zlatnu krunu. Sveti lik Male Gospe ovija niz bijelih zrnaca svete krunice. Ispod krunice visi križ koji je ujedno i oltarni križ. Svake godine za blagdan Male i Velike Gospe pobožni hodočas­nici pjesmom i molitvom slave svoju nebesku Zaštitnicu. Budući da se sada do svetišta drage Gospe Dubovice može lako doći autobusima, na­damo se da će ubuduće hodočasnika biti još više.

Dragovska zvona

Na zvoniku župne crkve u Dragovama, podignutom između dva rata za župnika don Josi­pa Rudića, njišu se dva oveća zvona iz prošlog stoljeća. Veće zvono nosi natpis: OD MUNJE GROMA I GRADA, OSLOBODI NAS, GOSPO­DINE! – ŽUPNIK DON ANTE UGLEŠIĆ S PO­MOĆU DOBROČINIOCA UČINI 1884. Manje zvono obilježava samo ime ljevača: SALIO KVI­RIN LEBIŠ, 1886. Na zvoniku-preslici Gospina svetišta na Dubovici vise dva omanja zvona. Veće nosi nat­pis: SVETA MARIJO, MOLI ZA NAS! 1925. Na zvonu je ugraviran lik Gospe Marije s malim Isusom. Manje ima natpis: NA USPOMENU TO­MISLAVA, HRVATSKOGA KRALJA, 925-1925. M.S.I. PREMIATA FONDERIA DE POLI VIT­TORIO VENETO. Na Dubovici se čuva u crkvi još jedno starije zvono iz 1658. godine, promjera 40 cm.

Glagoljica

 Matične i ostale knjige vode se u župi gla­goljicom od njezina početka, tj. od kraja 17. st. Tako se sačuvalo pet matičnih knjiga: od 1740. do 1832. K tome, šest starih štampanih misala i bre­vijara. Dragove su dale od 15. st. do danas 53 svećenika glagoljaša. Godine 1608. Dragove su imale 71 stano­vnika. God. 1818. – 194 st, 1881. – 224 st.; 1904.­388 st. u 44 obitelji; 1928. – 54 kuće i 408 duša; 1939. – 348 + 50 odsutnih; 1953. – 370 st.; 1974.­311 st.; 1981. – 78 st.: danas 45 stanovnika. Žalo­sno, ali istinito! Škrto tlo i slabe perspektive raz­voja prisiliše Dragovce da se isele. Ostadoše ne­moćni starci.

Župnici Dragova u 20. st.

1. 1900.-1903. – Don Mate Škifić, iz Rata
2. 1931.-1933. – Don Ante Matacin, iz Preka Zverinca
3. 1903.-1906. – Don Tome Šešelja, iz Zaglava
4. 1906.-1912. – Don Šime Matulina, iz Silbe
5. 1913.-1916. – Don Andrija Raspović, iz Sukošana
6. 1916.-1927. – Don Mirko Didović, iz Žmana
7. 1928.-1931. – Don Joso Mirković, iz Velog
8. 1933.-1937. – Don Andrija Oštrić, iz Paga   (posluživao iz Božave)
9. 1937.   – Don Grgo Fržop, iz Vodica (samo 3 mjeseca)
10. 1937.-1943. – Don Josip Rudić, iz Sali
11. 1943.-1977. – Don Josip Rudić, iz Sali (posl. iz Božave)
12. 1977.-1978. – Don Mladen Kačan, iz Sutomišćice (posl. iz Božave)
13. 1978.-1981. – Don Ante Erstić, iz Medviđe (posl. iz Božave)
14. 1981.-1999. – Don Anđelo Zorić, iz Božave (posl. iz Božave)

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa, Dugi otok, Dragove, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIV. Br. 5-6/1999. str. 206-208.