Biograd-Sv. Stošija

BIOGRAD, župa  SV. STOŠIJE

Biograd na moru (Belgrad, Alba maris, Bijeli grad, Stolni Biograd, Zaravecchia) dekanatska je župa sv. Stošije, muč. Gradić se nalazi 28 km istočno od Zadra, na pitomoj obali Ravnih Kotara. Osnovaše ga naši stari Hrvati u 10 st. čim učvrstiše svoju hrvatsku kneževinu. Prvi ga put spominje Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. Neko vrijeme je sjedište hrvatske županije Sidraga. U 11. st. postao je za kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) sjedištem hrvatskih kraljeva i krunidbenim gradom u kome hrvatski vladari povremeno stanuju. Krešimir je u Biogradu 1059. god. osnovao biskupiju i muški benediktinski samostan sv. Ivana, a 1069. god.  ženski samostan sv. Tome te ih obdario kraljevskim povlasticama, posjedima, oslobođenjem od poreza… U Biogradu se ugarski kralj Koloman na temelju ugovora Pacta conventa okrunio 1102. god. za prvoga hrvatsko-ugarskoga kralja. Biograd je bio trn u oku romanskom Zadru i Veneciji pa se smatralo da je uspon Biograda na štetu Zadra, i obratno. Tako 1125. g. mletački dužd D. Michieli osvoji i poruši Biograd do temelja. Izbjegli građani morali su preseliti u Skradin, Šibenik i na otoke, a benediktinci preko kanala u svoj samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona (o. Pašman). Benediktinke u Zadar, a biskup u Skradin jer je taj grad bio u granicama biogradske biskupije. Tako nasta skradinska biskupija. Kad su križari 1202. osvojili Zadar, njegovi se bjegunci skloniše u biogradske ruševine, obnoviše grad i prozvaše ga Novim Zadrom. Kad se povratiše u svoj Zadar, prozvaše Biograd, za razliku od obnovljenog Zadra, Starim Zadrom, Zaravecchia. U 13. i 14. st. gradom naizmjence gospodare bribirski knezovi Šubići, vranski templari, prior Ivan Paližna… Za ugar.-hrv. kralja Ladislava Napuljskoga, koji Dalmaciju proda Veneciji, dolazi 1409. god. Biograd sa čitavim sjevernodalmatinskim primorjem, pod vlast Venecije i ostaje u mletačkim rukama do njezine propasti 1797. god. Za ratova između Venecije i Turaka grad je često stradao, a 1646. god., uspiju ga Turci osvojiti te ga Ibrahim-paša spali. Tako je sve do 19. st. Biograd neznatno mjesto koje se stalno obnavlja. Pod Austrijom dijeli sudbinu drugih naših zemalja sve do 1918. god. a 1923. je pripojen Hrvatskoj u okvirima Kraljevine Jugoslavije. U novije vrijeme vidno se razvija u ugledno turističko središte. Svojim bogatim poljoprivrednim zaleđem (Jankolovica, Vrana) privlači naše stanovništvo iz slabije razvijenih predjela naše kršne Bukovice i Ravnih Kotara. Danas broji preko 6.000 žitelja.

Župni ured sv. Stošije, Biograd n/m, Trg sv. Stošije 2, 23210 Biograd n/m; tel./faks: 384-848.
Župnik: mons. Ivan Mustać; mob. 098-317-729

“Biograd, Pašman, Turanj, Bibinje – niz koralja,
kristalapuno more, sunčeva staza titra..”.
(Pavao Dešpalj)

Biogradske crkve

1.Župna crkva nalazi se na uzvisini biogradskog poluotoka. Posvećena je sv. Stošiji, Anastaziji, djevici i mučenici. Kao zaštitnica župe spominje se još u 10. st. Sigurno su joj od iskona vjernici podigli crkvu, a njezino štovanje su u Biogradu učvrstili građani Zadra kada se poslije rušenja svoga grada (1202.) skloniše u Biogradu. Svečano se slavi 15. siječnja. S vremenom je ta prvotna župna crkva postala tijesnom pa župljani svojim trudom i troškom podigoše novu, sadašnju 1761. godine. Duga je 33, a široka 12,50 i visoka 10 metara. Na vrhu pročelja nosi kip svetice zaštitnice. Posvetio ju je nadbiskup zadarski Matija Karaman (C. F. Bianchi, Zara cristiana II., 151) za župnika don Ante Jurasovića, kako to svjedoči spomen ploča nad portalom od klesana kamena, s latinskim natpisom koji u prijevodu glasi:
BOGU PREDOBROMU SVEVIŠNJEMU OVAJ HRAM POSVEĆEN BLAŽENOJ ANASTAZIJI MUČENICI, prije tješnji, PODIGNU POBOŽNOST STANOVNIKA BIOGRADA pod žipnikom preč. Antom Jurasović, za četrnaeste godine nadbiskupovanja Mateja Karaman, za prokonzula Frane DIEDO, godine od utjelovljenja Gospodnjega 1761.
Crkva je jednobrodna građevina s apsidom, u stilu jednostavnog baroka. Više je puta temeljito obnavljana izvana i iznutra brigom župnika i zalaganjem vjernoga puka. Unutrašnjost rese pet baroknih oltara, među kojima je najvrijedniji onaj od pozlaćenog drveta. Bogato je izrezbaren – s uskrslim Kristom i raspjevanim anđelima.  Potječe iz druge polovice 18. st. Crkva je registrirani spomenik kulture.

Novo groblje i kapelicu Svih Svetih , sa zvonom i novim oltarom, blagoslovio je nadbiskup Marijan Oblak na svetkovinu Krista Kralja, 26. XI. 1989., uz prisustvo brojnog naroda i predstavnike društvenih organizacija.

U gradu se još nalaze crkvice sv. Roka i sv. Ante iz 1850. godine. Novi samostan časnih sestara milosrdnica sv. Vinka koje su u službi župnog pastorala i njege bolesnika u Ortopedskoj bolnici, blagoslovio je 5. XI. 1992. mons. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski. Župni dom je sa građen 1869. god. uz župnu crkvu.

Zvonik i zvona

Sa sjeverne strane župne crkve diže se skladni kameni zvonik. U današnjem obliku podignut je godine 1859. Visok je 30 metara, kako svjedoči natpis iznad sata. U zvoniku se njišu tri zvona, nanizana jedno ispod drugoga. Nabavljena su u Padovi 1925. god. na spomen tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva.

1. N a j v e ć e   z v o n o je najniže položeno. U promjeru ima 93 cm. U medaljonu ima naziv ljevaonice: DACIANO COLBACHINI E FIGLI. FONDERIA PONTIFICIA – PADOVA. Ima dovoljno ukrasa pri vrhu i dolje s uobičajenim motivima. vitice, cvijeće, lišće. Glavni natpis je pri vrhu zvona: NA SPOMEN TISUĆGODIŠNJICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA. 925-1925. Na zvonu su u niskom reljefu likovi: Isus na križu, sv. Pavao, sv. Stošija.

2. S r e d n j e   z v o n o je postavljeno između najvećega i najmanjega. Ima u promjeru 82 cm. U medaljonu naziv ljevaonice u Padovi (kao gore). Ima ugravirano dovoljno ukrasa i likova svetaca koje puk osobito štuje: Majka Božja, sv. Josip…  Natpis: U TEBE SAM, GOSPODINE, UFAO. NEĆU SE SMESTI U VIJEKE. VJERNI PUK BIOGRADA N/M. 1925.

3. N a j m a n j e   z v o n o je najgornje. I na njemu je ime ljevaonice kao i na dva gornja zvona. Promjer: 73 cm. Ima ukrasa i likova zaštitnika. Natpis: OD MUNJE I GRADA – OSLOBODI NAS GOSPODINE! 1925.

“Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja,
zvonila su za živote i za zadnja putovanja…
Pričaju nam našu povijest brižno kao otac sinu…
Slušajte ih kako zvone stara zvona našeg grada.”

Župnici Biograda u 20. stoljeću

1. Don Šime Lovrović, iz Silbe, od 1887. do 1903. godine
2. Don Henrik Brnetić, iz Silbe, od 1903.-1913.
3. Don Šime Matulina, iz Silbe, od 1913.-1932.
4. Don Ante Šoša, iz Preka, od 1932.-1960.
5. O. Martin dr. Kirigin OSB, iz Mirca (o. Brač), od 1961-1970.
6. Don Tomislav Bondulić, iz Oliba, od 1970.-1991.
7. Don Milivoj Bolobanić, iz Oliba, od 1991.-1996.
8. Don Igor Ikić, iz Gorice, od 1996. – 1999.
9. Don Tomislav Sikirić, iz Bibinja, 1999.-2006.
10. Mr. don Zdenko Milić, iz Sali, od 2006.-2012.
11. Mons. Ivan Mustać, od 2012.

 

---

[1] Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa – Biograd na moru, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIII. Br. 9-10/1998. str. 314-315.